Sjećanje na dva heroja odbrane BiH: Znate li ko su bili Nusret Daut i Kapetan Labud

Na današnji dan, prije tačno 30 godina, 10. maja 1992. Bosna i Hercegovina je izgubila dva heroja, dva Zlatna ljiljana.

Jedan od njih bio je Nusret Daut, prvi čovjek u Sarajevu koji je uništio tenk - bila je to prva sarajevska pobjeda čovjeka nad oklopnjakom, a drugi Mehdin-Senad Hodžić, Tuzlak, koji je stvorio jedinicu 'Crni labudovi'.

Nusret Daut

Nusret Daut je rođen 15. oktobra 1963. godine u Konjicu. Poginuo je 10. maja 1992. godine na brdu Mojmilo u Sarajevu, kao vojnik, pripadnik Općinskog štaba Teritorijalne odbrane Novi Grad Sarajevo.

Živio je u Sarajevu i radio je na željezničkoj stanici. Kad se zaratilo, odmah se "uhvatio puške" i kao ostali njegovi saborci otišao na prvu liniju. Išao je u sve akcije u kojima je trebala pomoć.

Poginuo je u jednoj odlučujućoj bici za odbranu Sarajeva. Boreći se bez oružja, s flašom benzina je zapalio neprijateljski tenk i spriječio je ulazak neprijatelja u grad.

Neprijateljski ga je metak pogodio prije nego što je uspio da se povuče. Kada je zapalio tenk, njegove zadnje riječi su bile "Sad i da poginem ne bi mi bilo žao".

Bila je to prva sarajevska pobjeda čovjeka nad oklopnjakom. Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan".

Kapetan Labud

Mehdin-Senad Hodžić, "Kapetan Labud", rođen je u Tuzli 1957. godine. Prije rata, bio je pripadnik MUP-a, radio i živio u Splitu.

Godine 1992. vraća se u rodnu Tuzlu gdje se priključuje Patriotskoj ligi.

Atletski građen, inteligentan, pun snage koju je oplemenio borilačkim vještinama, Mehdin se odmah nakon uključenja u Patriotsku ligu svim žarom posvetio formiranju specijalnih jedinica, uporedo radeći na njihovom naoružavanju.

Poslije pada Bijeljine, Mehdin Hodžić i Hase Tirić, s jedinicom, dobro naoružanom i opremljenom, odlaze na područje Sapne i Teočaka u namjeri da prvo pomognu Almiru Ništoviću u odbrani Kule-Grada, a onda i da mobilišu narod ovog kraja.

Do Kule-Grada nisu stigli, ali su se u Nezuku sastali sa Hajrudinom Mešićem i njegovim borcima. Tada su se njih trojica udružili i formirali zajedničku komandu. Komandant je bio Mehdin Hodžic - Senad, zamjenik Hajrudin Mesić, pomoćnik Hase Tirić.

Narednih dana oni će voditi žestoke bitke u širem regionu Tuzle.

Posljednja dva dana života komandanta Mehdina Hodžića protekla su u velikim bitkama, u kojima je ovaj prekaljeni ratnik pokazao nevjerovatnu hrabrost i prisebnost, odigravši važnu ulogu u odbrani zvorničke i teočanske enklave.

Devetog maja Hodžićevi borci, u paklenoj bici, oslobađaju jako četničko uporiste Baljkovica. U toj bici, medutim, teže je ranjen kapetan Hajro.

Narednog dana, 10. maja 1992. godine četnici kreću u opšti napad na Teočak, Sapnu i Nezuk. Bila je to, zapravo, bitka za Zaseok, u kojem su se nalazili Komanda i borci Mehdina Hodžića. U jednoj šumi nalazili su se, također, ranjenici i izbjeglo stanovništvo.

Nažalost, u smiraj bitke poginuo je i junak Mehdin Hodžić Senad. Tada je izvojevana velika pobjeda, ali jedan veliki junački život kapetana "Crnog Labuda" je ugašen.

Četnički snajperista pogodio ga je tačno u srce. Bilo je to u predvečerje 10. maja '92. u selu Zaseok. Istog dana ukopan je na mjestu gdje je i poginuo.

Mehdin Hodžić je kao komandant jedinice imao tajni znak "Kapetan Labud". Kada je poginuo, Hase Tirić i njegovi borci kao uspomenu na njega, svojoj jedinici su dali naziv "Crni labudovi".