Šemsudin Mehmedović govorio o patnjama zbog hapšenja i šestogodišnje istrage

U postupku po tužbi Šemsudina Mehmedovića protiv Bosne i Hercegovine, svjedoci su govorili o njegovom hapšenju i šestogodišnjoj istrazi te o posljedicama po njegovo duševno zdravlje.

Mehmedović, poslanik u bh. parlamentu, tužio je Bosnu i Hercegovinu zbog duševne boli izazvane hapšenjem i istragom za ratne zločine u Tešnju, koja je obustavljena 2018. godine, prenosi Detektor.ba.

Svjedočeći u svoju korist, Mehmedović je rekao da je iz medija i od političkih oponenata iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) saznao da se protiv njega vodi istraga od 2012. godine, iako neke istrage datiraju još odranije.

“Bio sam izložen javnom linču, s naručenim tekstovima. Nisam vjerovao da neko na pravdi Boga može da bude linčovan. Sticao sam dojam da sam sve slabiji, neugledan, bespomoćan jer nemam pravne zaštite”, kazao je Mehmedović.

Na pitanje pravne zastupnice Ajle Vile o događajima od 19. jula 2013. godine, Mehmedović je odgovorio da ne želi da se sjeća tog dana.

Ispričao je da je trebalo da da iskaz u Tužilaštvu BiH u sklopu istrage za ratne zločine protiv tadašnjeg direktora Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) Gorana Zupca, a da su to jutro u stan upali pripadnici SIPA-e. Kazao je da je bio u stanu kod kćerke, koja je bila u visokoj trudnoći i imala malo dijete.

Kada su ušli maskirani naoružani ljudi, kako je rekao, u prvom momentu nije znao da li su neki razbojnici i da li je angažovan ubica da ga spriječi da svjedoči.

Dodao je da su ga izveli iz stana, a da su dolje bila dva inspektora SIPA-e, koje je nazvao “režiserima događaja”. Kazao je da su se u ulici već bili pojavili neki mediji, kao i da je bilo prolaznika dok su ga pretresali i stavljali mu lisice.

Na pitanje zastupnice pravobranioca Fahrete Delić, Mehmedović je rekao da nije bilo fizičkog zlostavljanja od pripadnika SIPA-e, ali da su mu inspektori dobacili: “Konačno si dolijao.”

Mehmedovićeva kćerka Sanida Hajlovac prisjetila se tog dana kao veoma stresnog i traumatičnog. Kazala je da je s prozora gledala odvođenje oca i plakala. Navela je da je njen otac prvo uveden u auto, a poslije izveden i stavljane su mu lisice, kako bi mediji mogli snimiti.

Anes Hajlovac iznio je zapažanja o praćenju Mehmedovića. On je rekao da mu je Mehmedović prijatelj i kum, a da mu je on bio pratnja.

Hajlovac je kazao da mu je Mehmedović još od 2012. govorio da ga određeni ljudi prate, što je i svjedok sam zaključio. Rekao je da je, kada bi ulazili u ugostiteljske objekte u manjim mjestima, primjećivao da ulaze i neki nepoznati ljudi, kao i dva automobila koja su išla iza njih.

Prema njegovim riječima, za sve to vrijeme Mehmedović je bio dekoncentrisan, zbunjen i u strahu. Na dan hapšenja, kako je kazao, ispred zgrade neki od policijskih službenika su prokomentarisali: “Evo ga, to je taj.” Svjedok je pomislio da su to ljudi koji su ih pratili.

Vještakinja neuropsihijatrica Ljubica Todorović zaključila je da su hapšenje i šestogodišnji istražni postupak izazvali duševnu patnju kod Mehmedovića.

Ona je rekla da su ta dešavanja “jednog agilnog i uglednog čovjeka bez mrlje dovela do teške duševne patnje”. Dodala je da su se posljedice odrazile na njegovu ličnost, privatni život i društvene kontakte.

Za 14. juli zakazan je nastavak glavne rasprave, na kojem će biti uloženi materijalni dokazi i iznesene završne riječi.