Sead Turčalo: 'Očuvanje suvereniteta BiH zahtijeva sinergiju društvene i političke elite'

Dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Sead Turčalo izjavio je da je na trenutne političke izazove i napade na državnost Bosne i Hercegovine moguće odgovoriti sinergijom društvene i političke elite, koja je spremna slušati puls građana bez slijeđenja niskih, populističkih poriva.

U razgovoru za Preporod.info povodom 1. marta - Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine Turčalo je, između ostalog, govorio o ključnim koracima koji su potrebni da se očuva suverenost i integritet države, "crvenim linijama" koje se ne smiju preći, međunarodnom utjecaju na politička dešavanja u našoj zemlji, načinima na koje obrazovanje može doprinijeti jačanju državnosti i demokratskih institucija, i drugim pitanjima.

U kontekstu trenutnih političkih izazova i napada na državnost Bosne i Hercegovine, koji dolaze prvenstveno iz entiteta RS, koji su ključni koraci potrebni da se očuva suverenost i integritet države, koje su to "crvene linije" koje se ne smiju preći?

Imajući u vidu iskustva agresije i organiziranog oružanog nasilja protiv Bosne i Hercegovine prije 32 godine, hoću da vjerujem da je mir istinska vrijednost za sve. Ovo govorim zbog činjenice da ugrožavanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta bi moglo imati miran ishod samo u situaciji kada ne bi postojala efektivna opozicija takvoj opciji u integrativnim političkim opcijama i društvenim akterima u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je ta opcija manje izgledna, dok je pristup onome što ja nazivam "unutrašnja secesija", a što trenutni entitetski predsjednik praktični "vlasnik" političkog i društvenog života u RS naziva "samostalna RS u okviru dejtonske Bosne i Hercegovine" ono što se provodi planski, testirajući granice tolerancije i unutrašnjih aktera i međunarodne zajednice. A te granice ili "crvene linije" se pomjeraju od 2006. godine do danas sve lakše. 

Usvojeno je niz zakona, zaključaka, deklaracija koje su pomjerale te granice te uprkos činjenici da su zakoni anulirani od strane Ustavnog suda BiH ili visokog predstavnika oni su bili način da sadašnji entitetski predsjednik, Milorad Dodik, testira da li mu takvo ponašanje može nanijeti političku štetu. Politička šteta koju je pretrpio zbog toga na međunarodnom planu je zanemariva, dok na unutrašnjem planu do nje nije ni došlo. Koristeći vješto referendumsku i secesionističku retoriku 2011. isposlovao je strukturni dijalog o pravosuđu koji je završen odlaskom stranih sudija i tužilaca i potpunom političkom hegemonijom nad pravosuđem u Bosni i Hercegovini koje nikada nije bilo manje neovisno. Tada je već pređena crvena linija.

Pet godina kasnije, 25. septembra 2016. godine, u entitetu RS održan je referendum, nakon odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o proglašenju 9. januara dana RS neustavnim. Građani su se izjašnjavali o pitanju "Podržavate li da se 9. januar obilježava i slavi kao dan RS?" uprkos činjenici da je Ustavni sud najprije donio privremenu mjeru, a kasnije utvrdio da odluka o referendumu nije u skladu s Ustavom BiH i poništio rezultate, obilježavanje je nastavljeno. Ponovno je pređena crvena linija bez posljedica.

Trenutni zamah u prelasku još jedne crvene linije kojom bi se definitivno zaokuružila prva faza "unutrašnje secesije" i obesmislio suverenitet Bosne i Hercegovine je pitanje državne imovine i pozicije stranih sudaca u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Samo onaj ko ne želi ili nema spoznajnih kapaciteta može ta pitanja promatrati kao odvojena. Radi se o povezanim pitanjima. Dosad je entitet RS bezuspješno donosio zakone o državnoj imovini koji su proglašavani neustavnim od strane Ustavnog suda ili anulirani od visokog predstavnika. Onda se entitetska vlast u RS odlučila za drugačiji pristup. Otvorila je pitanje Ustavnog suda i zajedno je destruktivna osovina Milorad Dodik - Dragan Čović najavila da Ustavni sud treba reflektirati etnokratski način odlučivanja.

Ukoliko bi se pristalo na bilo koji način da pitanje stranih sudija bude rješeno na način kako se to dogodilo kroz strukturni dijalog u pravosuđu te se uvede princip "legitimnog predstavljanja" a konsekventno tome i etničkog odlučivanja onda bi sljedeći korak bio da se u proceduru pusti novi entitetski zakon o državnoj imovini koji bi tako rekonfiguriran Ustavni sud Bosne i Hercegovine ocijenio usklađenim s Ustavom. Imajući u vidu da državna imovina predstavlja institucionalno oličenje države, i usko je povezana s njenim suverenitetom, to bi značilo desuverenizaciju Bosne i Hercegovine. 

U međunarodnom pravu, državni suverenitet je temeljni princip, kao što je navedeno u Povelji Ujedinjenih naroda. Ovaj suverenitet se proteže i na kontrolu nad državnom imovinom. Državna imovina, uključujući teritorijalnu imovinu (poput zemljišta i prirodnih resursa), je pod isključivom jurisdikcijom države. U savremenom geopolitičkom kontekstu državna imovina može biti značajan element nacionalnog suvereniteta. Kontrola nad prirodnim resursima, strateškom imovinom i kritičnom infrastrukturom se posmatra kao manifestacija suvereniteta države. I ovdje treba napomenuti da je i povezivanje pitanja suvereniteta Bosne i Hercegovine i činjenice da u Ustavnom sudu sjede strane sudije, lažno pitanje. Važno je napomenuti da prisustvo stranih sudaca u Ustavnom sudu nije anomalija niti indikator smanjenog suvereniteta. Samo na evropskom kontinentu, pored Bosne i Hercegovine imate pet država u čijim sudovima sjede stranci. Na svakom kontinentu imate države u čijim ustavnim i drugim sudovima sjede stranci. I niko ne tvrdi da te države nisu suverene ili su manje suverene nego one u kojima to nije slučaj.

S obzirom na to da su u rukovodstvu RS, a time i na državnom nivou, osobe koje nisu podržavale nezavisnost Bosne i Hercegovine ni 1992. godine, kako to utječe na trenutnu političku dinamiku i napore za izgradnju stabilne države?

Trebamo imati u vidu da kada se radi o entitetu RS ne postoji politička opcija koja ima kapacitet biti pozicija a da je podržavala i afirmirala nezavisnost Bosne i Hercegovine 1992. godine ili da to radi trenutno. Isto tako treba biti svjestan da osim političke opozicije među strankama sa sjedištem u entitetu RS nema stranke koja je ideološka opozicija trenutnoj vlasti. Ono gdje postoji razlika jeste u stepenu destruktivnosti naspram političkih procesa i političke dinamike u Bosni i Hercegovini. 

Politička dinamika u Bosni i Hercegovini je u znatnoj mjeri određena time da imamo sučeljavanje aktivne i reaktivne politike, dok naprimjer entitetski predsjednik RS vodi politiku - ostalima se ona dešava, izuzimajući HDZ BiH koji maksimizira svoju korist iz ovog sučeljavanja aktivne i reaktivne politike uz minimalno investiranje vremena i resursa. Osim toga, napori u izgradnji stabilne države su otežani činjenicom da odbijamo spoznati da je izgradnja države višegeneracijski poduhvat, te često na to gledamo kroz prizmu koja je slična onoj kojom ljudi koji ulaze u biznis žele preko noći postati bogataši. Potrebno je da shvatimo da izgradnja države jeste neprekidan proces koji traži da anticipiramo izazove i preveniramo ih umjesto da samo na njih odgovaramo kada se dese. 

To u suštini znači da na izazove izgradnje države mogu odgovoriti oni koji su moralni, poštuju pravo, teže socijalnoj pravdi, uvažavaju znanje umjesto ličnih impresija, sposobni su da daju prednost legitimnim političkim, sigurnosnim i ekonomskim interesima građana nad svojim emotivnim i suženim razumijevanjima svijeta koji ih okružuje.

Dejtonski mirovni sporazum našoj domovini je donio mir, ali i nametnuo određene okvire koji, prema mišljenju mnogih, ograničavaju punu nezavisnost Bosne i Hercegovine. Kako ocjenjujete utjecaj Dejtonskog sporazuma na političku i društvenu strukturu zemlje danas?

Mi ne bismo imali problem s Dejtonskim mirovnim sporazumom da nemamo političke aktere koji i dalje slijede ratne ili predratne ciljeve. Činjenica je koja se svakodnevno potvrđuje riječima zvaničnika iz Republike Srbije, entiteta RS ili prosrpskih političkih opcija u Crnoj Gori da žele takozvani "Srpski svet". Duboko je pogrešno zanemarivati takvu retoriku i odbacivati je kao nešto što je na nivou riječi. 

Moramo biti svjesni da diskurs proizvodi političku stvarnost, a ona se ne proizvodi preko noći već iz riječi i ideja koje kroz konkretne političke akcije, kakvo je naprimjer sinhroniziranje strateških zakona i javnih politika između entiteta RS i Srbije, dobijaju svoje obrise. Na isti način se pojavljuje jedan modificirani cilj predratne politike HDZ BiH koji je 9. februara 1992. godine bio definiran u Livnu u formi referendumskog pitanja "Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?", a podrazumijevao je da Bosna i Hercegovina bude federacija sastavljena od etničkih kantona za Hrvate, Muslimane i Srbe. 

Cilj je bio da suverenitetom etničke grupe ostvaruju svoja prava unutar odgovarajućih kantona i razgraniči distribuciju prava i obaveza između etničkih kantona i federacije. Ako kontekst nekih trenutnih zakonskih prijedloga i političkog diskursa zvaničnika HDZ-a BiH i RH proširimo na ovaj način onda vidimo da ta ideja nikada nije ostavljena postrani. Sam Dejtonski sporazum, odnosno njegov Aneks 4 ima dovoljno duha koji može prevazići etnokratski okvir ukoliko bi se napustili ovi ciljevi, a istovremeno svi akteri uključujući i bošnjačke političke snage i one koji sebe politički definiraju izvan etničkioh okvira prihvatili inkluzivni karakter Bosne i Hercegovine poštujući identitet svakog od nas ovdje. To podrazumijeva da prihvatimo da je inkluzivna država neodvojivo povezana sa slobodom svakog njezinog pojedinca, da daje prednost individualnom nad kolektivnim, istovremeno štiteći kolektivna prava.

Empirijski je dokazivo da tamo gdje se poštuju individualna prava zaštićen je i kolektivitet, dok tamo gdje je prednost data kolektivitetu individualna prava su narušena. Dovoljno je samo pogledati presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Bosne i Hercegovine. Individualna sloboda je kamen temeljac naprednog društva i zbog moramo njegovati liberalne vrijednosti.

Cijeli intervju sa prof. dr. Seado Turčalom možete pročitati na linku OVDJE.