Sead Turčalo: "Napuštanje pozicije i mentaliteta žrtve ne znači da zaboravljamo prošlost"

Dekan Fakulteta političkih nauka, prof. dr. Sead Turčalo u općini Novi Grad Sarajevo, povodom Dana državnosti BiH, održao je prigodno predavanje, te se osvrnuo na geopolitičke posebnosti Bosne i Hercegovine, ali i pitanja Nacionalne univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine.

Predavanje prenosimo u cijelosti:

"Odluka ZAVNOBiH-a prije 81 godinu suštinski je potvrdila višestoljetni kontinuitet geopolitičke posebnosti Bosne i Hercegovine, postavljajući temelje za borbu za državnost i slobodu koja se nastavila kroz ključne historijske trenutke. Od antifašističke borbe do njezinog nastavka kroz odbranu nezavisnosti tokom agresije 1992-1995. godine, građani ove zemlje pokazali su izvanrednu snagu — ne samo da prežive, već da iznova izgrade i razvijaju svoju državu. Danas trebamo biti svjesni da državnost i sloboda povezana s njom nije naslijeđena privilegija, već živa stvarnost koju svaka generacija mora aktivno održavati i razvijati.

Ne smijemo uzimati ništa zdravo za gotovo. Naše individualne slobode, demokratija, mir i prosperitet nisu neupitni i samopodrazumijevajući. Niti je država sama po sebi datost. Pogledajmo šta se dešava s institucijama nauke i kulture od državnog značaja, poput Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine. Često se Bosna i Hercegovina osporava kao "nemoguća država" ili se opisuje kao "zarobljena" svojim ustavnim uređenjem, etničkim podjelama i historijskim traumama. Ali ovo su upravo oni zidovi koje trebamo preispitati. Nema ničeg prirodnog ili neizbježnog u trenutnom stanju — ono je rezultat specifičnih historijskih okolnosti i odluka.

Daytonski sistem, koji se često predstavlja kao nepromjenjiv okvir, zapravo je privremeno rješenje koje je zaustavilo rat. Njegovo pretvaranje u "vječnu" prepreku razvoju je primjer zloupotrebe od antisuverenitetskih snaga ili prihvatanja ograničenja od nekih domaćih i međunarodnih aktera koja nisu nužno stvarna. Mnoge države su transformirale svoje ustave i političke sisteme, i naša konstantna težnja praćena konkretnim djelovanjem treba da ide u smjeru tih promjena.

U našem kontekstu politika je više nego bilo gdje umijeće mogućeg i kao takva zahtijeva pragmatizam, viziju i odlučnost. Moramo napustiti defanzivni mentalitet, poziciju i mentalitet žrtve i preuzeti lidersku ulogu. Previše smo fokusirani na suprotstavljanje tuđim političkim manevrima, što nas čini pasivnim akterima kojima se politika događa umjesto da je proaktivno kreiraju, dugoročno i strateški. Napuštanje pozicije i mentaliteta žrtve ne znači da zaboravljamo prošlost, već da naše djelovanje ne može biti svedeno na očekivanje da drugi djeluju umjesto nas kao građana Bosne i Hercegovine, dok mi branimo status quo. Nastupanje iz pozicije žrtve je stav koji rađa mentalitet gubitka i poraza.

Geopolitička posebnost Bosne proizlazi ne samo iz njene relativne izdržljivosti i jedinstvenog okruženja, već i iz političkog odgovora na njen geopolitički položaj. Ova zemlja svjedoči kako periferni položaj može paradoksalno postati izvor snage. U njoj se manifestira ono što bi se moglo nazvati "mudrošću margine" — sposobnost da se različiti utjecaji ne samo podnesu, već i kreativno prerade u nešto autentično.

Međutim, ta pozicija "između" učinila je Bosnu i Hercegovinu i metom različitih hegemonijskih projekata. Imperijalne sile i težnje susjeda su je često tretirale kao prostor za demonstraciju moći, dok su nacionalistički pokreti pokušavali negirati njenu unutrašnju kompleksnost. Vrhunac tog nasilja nad bosanskom stvarnošću bio je genocid nad Bošnjacima — pokušaj da se brutalno pojednostavi ono što je suštinski složeno.

Ipak, bosanska posebnost nije samo u patnji već i u otporu pojednostavljenju. Njena historija pokazuje izvanrednu sposobnost održavanja pluralnosti usred pritisaka za homogenizacijom. Ova zemlja nam tako pruža važne lekcije o tome kako preživjeti na razmeđi svjetova — ne kroz jednostrano priklanjanje jednoj strani ili kroz površno miješanje, već kroz razvijanje složenog identiteta koji može izdržati različite pritiske a da ne izgubi svoju bit. To je posebno relevantno u današnjem svijetu gdje se ponovno javljaju pojednostavljene geopolitičke vizije koje negiraju kompleksnost ljudskog iskustva.

Zagovaram snažan optimizam i uvjerenje da Bosna i Hercegovina mora i može postati bolja. Sa jasnom sviješću o prošlosti, ali i sa pogledom usmjerenim ka budućnosti, možemo se suočiti s izazovima koji su pred nama. Potrebna nam je nada — nada koja će nas motivirati da djelujemo, da stvaramo i da gradimo. Ključno je razumjeti da promjena nije nemoguća — ona je samo proglašena nemogućom od strane onih kojima trenutno stanje odgovara. Svaka značajna transformacija u historiji BiH započela je kada su ljudi odbili prihvatiti "nemoguće" kao konačan odgovor.

Dok slavimo Dan državnosti, “moramo raditi za ono što želimo da se desi, umjesto da žalimo za onim što se već desilo." Neka nas ova misao vodi u našim naporima da izgradimo bolju, pravedniju i prosperitetniju Bosnu i Hercegovinu.