Reforme u zastoju: Kako političke blokade uskraćuju BiH pristup EU fondovima?

Dok susjedne zemlje Zapadnog Balkana već povlače prve milionske tranše iz Plana rasta Evropske unije, Bosna i Hercegovina ostaje jedina država u regiji koja još nema pristup ovom važnom mehanizmu.

Razlog za to je nepostojanje usvojenog programa reformi – ključnog dokumenta kojim se definira pravac ekonomskih, institucionalnih i društvenih promjena u zemlji.

Na nedavno održanom samitu EU – Zapadni Balkan, posvećenom Planu rasta, predstavnici BiH nisu se pojavili s usaglašenim programom reformi, već samo s obećanjem da će dokument uskoro biti usvojen. Vijeće ministara BiH prethodno je odobrilo nacrt programa i zadužilo nadležna ministarstva da, u roku od 45 dana, usaglase konačni tekst sa nižim nivoima vlasti.

Šta je program reformi i zašto ga BiH još nema?

Program reformi, u javnosti poznat i kao reformska agenda, predstavlja obavezan uslov za pristup sredstvima iz Plana rasta EU. Riječ je o dokumentu kojim država jasno definiše svoje prioritete i planirane mjere u oblastima poput pravosuđa, borbe protiv korupcije, obrazovanja, zaštite okoliša, jačanja ekonomije i zapošljavanja.

Za BiH, program reformi ne donosi nove obaveze – već okuplja i sistematizira one koje su već ranije preuzete kroz domaće strategije, međunarodne sporazume i proces evropskih integracija. Njime se precizno određuju rokovi, pokazatelji napretka i planirani rezultati, dok EU pruža finansijsku i tehničku podršku kako bi se te reforme zaista i provele.

Proces izrade programa reformi u BiH započeo je krajem novembra 2023. godine, ali je od samog početka bilo jasno da će pojedina pitanja izazvati politička neslaganja. Iako je Vijeće ministara formiralo Radni tim zadužen za pripremu dokumenta, propustilo je da jasno definiše njegovu funkciju kao glavnog arbitra u rješavanju sporova. Radni tim je, umjesto toga, organiziran po uzoru na već poznati, ali često neefikasan mehanizam koordinacije za evropske integracije.

Dodatni problem predstavlja činjenica da je poslovnik Radnog tima propisao obavezu jednoglasnog odlučivanja o svim mjerama, bez obzira na nadležnosti, što je omogućilo blokade. Kao rezultat toga, BiH nije uspjela do isteka roka u augustu 2024. dostaviti usaglašen dokument Evropskoj komisiji, što znači da nije ispunila ključni uslov za pristup predfinansiranju iz Plana rasta.

Ukoliko BiH usvoji konačan dokument i ratifikuje sporazum s EU, očekuje se da će dobiti početnih 70 miliona eura – što je tek dio ukupnih sredstava koja joj stoje na raspolaganju.

Tačke sporenja

Iako je gotovo neprimijećeno u javnosti, Radni tim je postigao saglasnost o 111 od ukupno 113 mjera koje je identificirala Evropska komisija. Među njima su važne reforme poput usvajanja zakona o VSTV-u i sudovima, digitalizacije javnog sektora, pojednostavljenja registracije biznisa, povećanja broja djece u predškolskom obrazovanju i drugih mjera od vitalnog značaja za građane.

Zanimljivo je da su mnoge od tih mjera već odavno obaveze BiH na evropskom putu, ali ih domaće institucije godinama nisu uspjele implementirati. Upravo zbog toga ostaje nejasno zašto se konsenzus nije mogao postići i oko preostale dvije mjere.

Prva sporna tačka odnosi se na imenovanje sudija na upražnjena mjesta u Ustavnom sudu BiH i primjenu njegovih odluka na cijeloj teritoriji države. Druga se tiče pune primjene zakona o konkurenciji na svim nivoima vlasti i usklađivanja s pravnom stečevinom EU, uključujući ukidanje entitetskog veta u odlučivanju Vijeća za državnu pomoć i Konkurencijskog vijeća BiH.

Gdje se trenutno nalazimo?

Vijeće ministara BiH je 27. juna 2025. godine, na telefonskoj sjednici, usvojilo nacrt programa reformi i zadužilo ministarstva da u narednih 45 dana, zajedno s entitetskim i kantonalnim organima, finaliziraju dokument. Time je formalno potvrđeno da je Radni tim završio svoj mandat i da je postignut privremeni politički dogovor o sadržaju nacrta.

Međutim, to još uvijek nije konačan dokument. Program reformi mora dobiti saglasnost svih nivoa vlasti – uključujući entitete i kantone – kako bi mogao biti dostavljen Evropskoj komisiji na odobrenje. Iako je ranije najavljeno da će građani moći putem platforme e-Konsultacije dati svoje komentare i prijedloge, zasad nije jasno hoće li taj važan korak zaista biti realiziran.

Neizvjesno je i kako će se riješiti ranije sporne tačke, kao i šta će se dogoditi ukoliko neki od nižih nivoa vlasti odbiju podržati nacrt. U takvom scenariju, postoji realna prijetnja da BiH propusti i novi rok, što bi dodatno ugrozilo pristup sredstvima EU i potvrdilo duboki deficit političke odgovornosti u provođenju reformi.

Šta slijedi?

Bez konačnog usvajanja programa reformi, Bosna i Hercegovina ostaje bez pristupa sredstvima iz Plana rasta, koja ne predstavljaju samo finansijski instrument, već i dokaz povjerenja Evropske unije u spremnost države da sprovede ključne promjene.

Izostanak političke volje i nespremnost na kompromis dodatno usporavaju reformske procese i ozbiljno narušavaju kredibilitet BiH kao kandidata za članstvo u EU. Građani, koji bi trebali biti krajnji korisnici reformi i evropskih investicija, i dalje su izostavljeni iz procesa. Javnost nema dovoljan uvid u sadržaj programa, ne postoji konkretan plan za javne konsultacije, a ključne informacije dolaze isključivo kroz politička saopštenja, a ne putem zvaničnih institucija.

U narednih 45 dana, vlasti u BiH imaju posljednju šansu da pokažu političku odgovornost, usaglase preostala pitanja, osiguraju transparentnost i uključe građane u donošenje odluka koje se tiču njihove svakodnevice. Samo tako BiH može dobiti pristup sredstvima iz Plana rasta i pokazati da evropske reforme nisu isključivo politički izazov, već pitanje temeljnog odnosa prema javnom interesu.

Ako dokument bude usvojen u novom roku, pred državom tek slijedi važniji dio – implementacija svih preuzetih obaveza, uključujući i onih koje se godinama izbjegavaju. Uspjeh u tome bit će najbolji pokazatelj da BiH može i želi postati ravnopravan član evropske zajednice.