Priča o čovječnosti u mrkloj noći: Kako su heroji GSS-a i mještani spasili Ahmeta

Potraga za 83-godišnjim Ahmetom Obradovićem, čiji je nestanak prijavljen u večernjim satima 4. augusta, uspješno je okončana sinoć oko 21 sat.  On je pronađen u blizini harema Barojevići u općem dobrom zdravstvenom stanju, nakon čega je prevezen u bolnicu radi daljnjih liječničkih pregleda.

Podsjetimo, Obradović je nestao u naselju Borojevići, a u trenutku nestanka bio je odjeven u majicu na pruge i kretao se uz pomoć željeznog štapa. Više detalja o akciji spašavanja objavio je na društvenim mrežama novinar Nermin Bise, čiji zapis objavljujemo u cijelosti:

Nestanak

"Kad padne noć nad brdima između Borojevića i Poprati, sve utihne. I šuma i kamen i rijeka. Samo šumski vjetar zna za puteve koje čovjek lako zaboravi. A ponekad, baš tada, u toj tišini, počne se rađati priča o nadi, o čovječnosti, o onome što nas spaja, ne dijeli.

Takva jedna priča dogodila se večeras, u srcu Hercegovine. Ahmet Obradović, 83-godišnji starac iz stolačkog kraja, nestao je. Ušao je u šumu i nije se vratio. Satima, pa danima porodica i komšije nisu imali ni glasa, ni traga. Vrijeme je prolazilo, noć je gutala dan, i strah se širio poput hladnoće koja dolazi s brda.

Ali nisu čekali da se dogodi najgore. Pokrenuta je velika potraga. Gorska služba spašavanja – Mostar, Ljubuški, Čapljina, Čitluk – bez zadrške, bez pitanja, bez oznaka na uniformama osim onih koje znače: "Tu smo da spasimo život." Ljudi različitih imena, prezimena, uvjerenja. Niko nije pitao ko je Ahmet. Pitali su: gdje je, da li je živ, da li ga boli, da li je gladan, da li se boji?

Pridružili su im se i obični ljudi – mještani iz Borojevića, iz Poprati, iz Stoca. Ljudi s baterijama u rukama, s lampama na čelima, s nadom u srcu. Niko nije rekao "nije moj". Svi su rekli: "Naš je."

Potraga je trajala 26 sati

Potraga je trajala 26 sati. Dvadeset šest sati kroz šikaru koja reže kožu, kroz granje koje šiba po licu, kroz noć koja ne oprašta. I baš kad se činilo da je šuma progutala trag, začuo se glas: "Ovdje je!"

Ahmet je pronađen. Živ. U mraku i šikari, iscrpljen, ali svjestan. Odazvao se na dozivanje spasilaca. Disao je. Pomiješane emocije. Ponos, radost i uzdasi. Poneka i suza. Spasioci, volonteri, mještani. Ne zato što su umorni, nego zato što su ljudi. U vremenu kad nas uče da budemo daleki, oni su pokazali kako se biva blizu. I kako se život – spašava zajedno.

Večeras se Hercegovina ne dijeli na Mostar, Ljubuški, Čapljinu, Čitluk. Večeras je jedno srce kucalo u gustoj šumi. I nije stalo.

Za Ahmeta. Za sve nas.
Jer humanost ne poznaje granice. I ne poznaje podjele.
Ljudi, veliki vam respekt i kapa do poda!"