Potresna svjedočenja iz Srebrenice: Objavljeni snimci prvih svjedoka genocida, pogledajte

Povodom obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, Radiotelevizija Bosne i Hercegovine objavila je autentične arhivske snimke preživjelih – prvi iskazi onih koji su u julu 1995. godine uspjeli izaći iz opkoljene enklave nakon njenog pada i domoći se slobodne teritorije pod kontrolom Armije RBiH.

Video zapis traje oko pola sata i sadrži potresna svjedočenja žena, djece i starijih osoba koje su, samo nekoliko dana nakon što su snage bosanskih Srba zauzele Srebrenicu – zonu koju je trebao štititi UN – uspjele pobjeći iz krvoprolića koje je uslijedilo.

Na snimcima su zabilježene slike očaja: uplakane majke, žene sa djecom u naručju, ljudi koji su ostali bez svojih najmilijih, paralizirani strahom, tugom i nevjericom.

Izgovarajući imena svojih muževa, sinova i braće, njihove oči traže lica koja se nikada više neće pojaviti. Dok neke još uvijek gaje nadu, druge već tada govore o stravičnim prizorima kojima su svjedočile – ubistvima, mučenjima, masakrima, samoubistvima muškaraca koji su radije birali smrt nego da padnu u ruke neprijatelja.

Jedna žena kroz suze opisuje kako je gledala muškarce kako se vješaju ili udaraju glavom o kamen, očajnički pokušavajući izbjeći zarobljavanje. Mladić koji je preživio svjedoči o tome kako se spasio utrčavši u autobus sa ženama.

Posebno upečatljiv trenutak snimka je iskaz žene koja opisuje direktni susret s Ratkom Mladićem – čovjekom koji im je tada pred kamerama obećavao da im se ništa neće dogoditi.

Snimak također otkriva osjećaj duboke izdaje. Svjedoci govore kako su vojnici VRS oblačili uniforme UNPROFOR-a, kako je holandski bataljon bio razoružan, te kako su civili – naročito žene i djeca – ostali potpuno nezaštićeni u jeku genocida.

Ovo su prvi, sirovi glasovi istine – zabilježeni dok je svijet još šutio. Ovi snimci nisu samo historijsko svjedočanstvo, već i živi podsjetnik na odgovornost, na bol koja ne prestaje ni nakon 30 godina, i na imperativ: da se genocid nikada ne zaboravi – i nikada ne ponovi, piše BHRT.