Početak rata: Zapisnik sa sjednice Predsjedništva 8. aprila 1992.

Sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, održana 8. aprila 1992, jedna je od najznačajnijih u historiji ove institucije. Na njoj je promijenjen naziv naše države – od Socijalističke Republike BiH postali smo Republika BiH, proglašeno je i stanje neposredne ratne opasnosti te je kao “privremeni znak” svih jedinica TO određen stari bosanski, plavi grb s ljiljanima.

Prema zapisniku s ove dugotrajne sjednice, koji posjeduje portal Radiosarajevo.ba, ista je počela 4. aprila u 15 sati, a prisustvovali su predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović, članovi Predsjedništva Franjo Boras, Ejup Ganić i Stjepan Kljuić, glavni tajnik Mile Akmadžić i i njegov zamjenik Mile Dmičić. Bio je tu i predsjednik Republike Jure Pelivan, ministar za unutrašnje poslove i njegov pomoćnik Alija Delimustafić i Jusuf Pušina.

Bili su tu i komandant Druge vojne oblasti generalpukovnik Milutin Kukanjac, ministar za narodnu odbranu Jerko Doko, komandant Republičkog štaba Teritorijalne odbrane (TO) general-potpukovnik Drago Vukosavljević. Kao odsutni se navode Biljana Plavšić i Nikola Koljević.

Na dnevnom redu samo jedna tačka: Političko-sigurnosna situacija u Republici.

Prvog dana zasjedanja, 4. aprila, “konstatirano je da je situacija sve složenija i da se širi prostor oružanih sukoba”. Ocijenjeno je da legalno izabrana vlast ne funkcionira, da raste broj izbjeglih, da raste broj blokiranih saobraćajnica, a čak je zatražena pomoć od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Zatražena je mobilizacija TO jedinica, zahtijevano je od JNA da TO jedinicama vrati naoružanje, te da se, između ostalog, u institucijama, poduzećima i drugim organizacijama uvede stalno dežurstvo.

U nastavku sjednice, 5. aprila, zaključeno je da se Predsjedništvo ubuduće nalazi u stalnom zasjedanju. Događaji na Vrbanja mostu u Sarajevu prekinut će sjednicu. Podsjećamo da se toga dana desio užas na antiratnim demonstracijama kada su agresori počeli pucati na okupljeni narod – na licu mjesta su ubijene Olga Sučić i Suada Dilberović, a ranjeni Miomir Vučijak preminut će 6. aprila u bolnici.

Šestog aprila, Predsjedništvo donosi samo šest zaključaka.

Prvi, da se u Sarajevu i Republici, odmah osigura prekid vatre: “Građani Bosne i Hercegovine neće sukobe nego mir.” Namjeravali su osigurati da “sukobljene strane” do kraja toga dana počnu pregovarati.

Ostavka Jure Pelivana je prihvaćena, Skupštini je naređeno da uđe u trajno zasjedanje, a zahtijevalo se i formiranje državne komisije koja je trebala utvrditi identitet i odgovornost onih koji su pucali na građane okupljene ispred Skupštine. Za predsjednika komisije imenovan je Kljujić.

Podržana je i inicijativa za održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora (koji se neće dogoditi).

Također, zbog situacije u Sarajevu, odlučeno je da se na teritoriji grada, dok opasnost traje, uvede vanredno stanje koje je podrazumijevalo, između ostalog, i uvođenje policijskog sata.

Dan kasnije, 7. aprila, Predsjedništvo nije zasjedalo jer su čekali informaciju da nas Evropska zajednica prizna kao nezavisnu državu, što se i desilo. Toga dana je i Momčilo Krajišnik na srpskoj skupštini potpisao dokument o proglašenju nezavisne srpske republike.

Sjednica se nastavlja (i završava) 8. aprila 1992.

Predsjedništvo donosi uredbu o proglašenju neposredne ratne opasnosti te briše “socijalistički” iz naziva imena Republike.

Ukida Republički štab TO-a i formira novi štab TO-a, o čijoj će upotrebi odlučivati Predsjedništvo.

Uvodi se zvanični privremeni znak svih pripadnika TO-a – stari bosanski grb štitastog oblika, plave boje, presječen bijelom dijagonalnom gredom sa po tri zlatnožuta ljiljana u svakom polju.

Vukosavljević je razriješen dužnosti, kao i načelnik starog štaba TO-a, general-potpukovnik Fikret Jahić. Za komandanta štaba TO imenovan je pukovnik Hasan Efendić, za načelnika štaba pukovnik Stjepan Šiber. Šiber će Jovanu Divjaku potom uputiti sljedeću poruku:

“Ovo su sudbonosni, historijski trenuci za BiH. Dobila je nezavisnost, postala samostalna država i nju treba graditi i braniti. Vidiš, Srbi su napustili Predsjedništvo i proglasili srpsku Bosnu na Palama. Predsjedništvo je donijelo odluku o formiranju novog Štaba TO RBiH. Njegov zadatak je da organizira oružani otpor tamo gdje stanovništvo i teritorija budu ugroženi od naoružanih sastava terorističke SDS. Predsjednik Izetbegović me pozvao i ponudio mi mjesto Načelnika Štaba TO RBiH. Odlučno sam odbio ponudu. Tu je dužnost prihvatio komandant Gradskog Štaba TO Sarajevo pukovnik Hasan Efendić. S obzirom da Predsjedništvo želi da se osigura višenacionalni sastav Štaba, ocijenili smo da tebi ponudimo mjesto zamjenika NŠ TO RBiH. Razmisli o prijedlogu. Konsultiraj se s porodicom ili s kim hoćeš. Večeras ili sutra ujutro me izvijesti o odluci. Ja bih želio da nam se priključiš. Moraš shvatiti da su ovo sudbonosni trenuci za našu domovinu.“

Sljedeći dan će obilježiti žestoke rasprave, odlasci i ostanci u Štabu TO-a, a te noći će se čuti pojedinačne eksplozije granata oko zgrade Predsjedništva, te zvuci PAT-a (protuavionski top) koji je žestokom vatrom djelovao po obližnjoj zgradi Higijenskog zavoda u Sarajevu.

Rat je počeo...