Plutajući otpad na Drini: "Najviše je drva, plastike ima najmanje, bude leševa životinja"

Za višedecenijski problem gomilanja otpada iz Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine u blizini višegradske Hidroelektrane još nema rješenja. Iako su ovogodišnji nanosi znatno manji nego prethodnih godina zahvaljujući izostanku padavina, problem je rješiv sredstvima iz fondova Evropske unije za koja su potrebni kvalitetni programi.

Provođenje Zelene agende za Zapadni Balkan i Strategije usklađivanja propisa pravnoj stečevini Evropske unije u oblasti zaštite okoliša, preporuke su i Evropske komisije. Otpad rijekom Drinom dospijeva do Višegrada - ogromni nanosi predstavljaju ne samo ekološku nego i prijetnju radu obližnje Hidrolektrane, koju od otpada brane njeni radnici, svakodnevno.

"Najviše je drva, plastike ima najmanje, ona je na površini, bude leševa životinja itd.", priča Darko Milisavljević, radnik Hidroelektrane Višegrad.

Pretežno zbog izbjegavanja plaćanja naknada za odlaganje otpada na predviđenim lokacijama raste broj ilegalnih deponija. Kada se u periodima povećanog vodostaja rijeke Drine stanje pogorša, ni postavljena barijera pod opterećenjem ne predstavlja sigurnost.

"Na godišnjem nivou izvučemo od šest do osam hiljada metar kubnih otpada. u Decembru 2010. imali smo dotok vode 3.800 metara kubnih u sekundi. Naše tri mašine su snage 105 megavata i mogu primiti 800 metra kubnih u sekundi", objašnjava za FTV Darko Frganja, rukovodilac službe za kvalitet i zaštitu životne sredine HE Višegrad.

Sve što ne potone, plastika, drvo, kućanski aparati, čak i namješaj, iz Drine se odlaže na obližnju neuslovnu deponiju koja predstavlja još veću prijetnju ekosistemu.

"Deponija non stop gori, posebno u ljetnom periodu, i svi ti toksini završavaju u gradu u našim plućima. Tako da je to da kažem začarani krug trovanja", kaže Dejan Furtula, predsjednik UG Eko centar Višegrad.

"Na godišnjem nivou, ugrubo, od 50 do 200 hiljada KM nas košta sve", ističe Frganja.

Iako su uznemirujuće slike plutajućeg otpada na površini Drinskog jezera obišle svijet, adekvatnog odgovora na ovaj problem nema decenijama. Osim ljudi ugrožen je i riblji fond.

"Riba nema uslova za mrijest, jer sav taj otpad se skuplja u zalivima gdje su pritoke malih rijeka, a riba bez svjetlosti i kiseonika neće da se mrijesti. Čak ima nekih nezvaničnih priča da tu završava dio medicinskog otpada", navodi Aleksandar Kojić, predsjednik Udruženja za sportski ribolov i ekologiju Drinska jezera Višegrad.

Predstavnici lokalnih vlasti samostalno ne mogu riješiti višedecenijski međudržavni problem.

"Očekujemo pomoć viših instanci - kako iz naše tako iz susjednih država iz kojih ovaj otpad najvećim dijelom i dolazi", poručuje Jovana Borovčanin Đurević, portparolka Opštine Višegrad.

Briga o zaštiti okoliša visoko je na listi prioriteta Evropske komisije. Rješavanje plutajućeg otpada iz tri države koji eskalira u Bosni i Hercegovini i njihov je interes.

"Jedan od načina kako bismo mogli privući finansijska sredstva za te aktivnosti tri zemlje kroz fondove koji se pružaju kroz EU, ali to podrazumjeva dobru pripremu projekata i proaktivniji pristup ovom problemu", ističe Mirza Hujić, pomoćnik ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

"Ovaj problem sam po sebi već je katastrofa, da smo mi u situaciji da na ovakav način upravljamo otpadom, to je neodrživ i neprihvatljiv način upravljanja otpadom - da on bude direktno odbačen u riječne eko sisteme jer nijedna moderna i razvijena zemlja u Evropi to ne može sebi da dopusti", poručuje Azra Vuković, izvršna direktorica Green home iz Crne Gore.

Za dugoročno rješenje ovog problema potrebno je konkretno međudržavno djelovanje. Iako je ove godine, za razliku od prethodnih, otpada manje - zahvaljujući izostanku padavina, a ne promjeni navika stanovništva uzvodno uz Drinu.