Peđa Kojović za Radiosarajevo.ba: Ostavili su nam ruinu, moramo napraviti bolju BiH

Predrag Kojović nedavno je izabran za novog predsjednika Naše stranke ili, kako sam kaže, za "prvog među jednakima".

Ovaj delegat federalnog Doma naroda i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo za naš je portal otkrio šta će biti prioriteti njegove stranke, s posebnim fokusom na sljedeće, lokalne izbore, komentirao je probleme unutar vlasti Federacije Bosne i Hercegovine, budžet Kantona Sarajevo, te je u intervjuu za portal Radiosarajevo.ba poručio:

„...ukoliko nam je cilj BiH, država ravnopravnih građana i naroda, moramo podići spomenik SVIM žrtvama rata.“

Razgovarala: Lana Ramljak, Radiosarajevo.ba

Radiosarajevo.ba: Nedavno ste izabrani za predsjednika Naše stranke. Koliko će se (i da li će se uopće) mijenjati kurs koji ova stranka vodi?

Kojović: Politike i odluke Naše stranke su uvijek bile rezultat demokratskog odlučivanja unutar stranačkih organa. Na nedavno održanom kongresu delegati su izglasali izmjene statuta kojima se dodatno osnažuje učešće Glavnog odbora u donošenju važnih odluka. Time je uloga predsjednika stranke još više približena onome što zaista i želimo da bude, a to je tek prvi među jednakima.

„Samo zato što je nešto teško postići, ne znači da je nemoguće.“

Kurs stranke određen je njenom socijalno-liberalnom ideologijom, i s obzirom na pojačanu zainteresiranost za saradnju evropskih stranaka slične orijentacije, posebno švedskih, sasvim sigurno ćemo se dalje profilirati u tom pravcu. Iz dana u dan postaje očiglednije, ne samo da politički sistem zasnovan na rigidnim etničkim kvotama ne može da funkcioniše, i da ne dovodi do reintengracije zemlje nego podstiče upravo obrnute procese koji nas u konačnici uvijek vode ka '92. Mi ćemo se još snažnije zalagati za rekonstrukciju tog sistema u pravcu minimalne etničke zastupljenosti koju Ustav i zakon treba da garantuje i precizno formulisana pitanja koja mogu biti predmet mehanizma za zaštitu vitalnog interesa.

Radiosarajevo.ba: Gdje ćete, kao stranački lider, usmjeriti Vaš fokus i kako utjecaj stranke proširiti van Sarajeva?

Kojović: Redoslijed kojim ću iznijeti naše pravce djelovanja ne oslikava njihovu hijerarhiju, jer su promjene i napredak neophodni u više pravaca, i u isto vrijeme; hrabriji koraci u suočavanju s prošlošću i međuetničko pomirenje, pravno preciziranje pojma “konstitutivnih naroda” (koji mi sami smatramo besmislenim), smanjenje državnog aparata i neproduktivne javne potrošnje, fokusiranje države na borbu protiv siromaštva, stvaranje društva jednakih šansi kroz obrazovanje i rapidno provođenje reformi koje će birokratiju i procedure, koje koče privredni razvoj i stimulišu korupciju, preobraziti u servis građanima i poslovnim poduzetnicima.

O geografskom širenju stranke najbolje će, nadam se, svjedočiti rezultati na sljedećim izborima. To je za nas jedan od prioriteta, i već u ovom kratkom vremenu nakon kongresa podigli smo organizacije u Banjoj Luci, gdje imamo jednu mladu, ali izuzetno hrabru i odlučnu ekipu na čelu sa Snježanom Grbić, u Bihaću, gdje smo dobili snažan i iskusan odbor, u Mostaru… Zenica se ubrzano organizuje, a Tuzla sa Zvjezdanom Karadžinom, prema svemu sudeći, spremna je da krene stopama Sarajeva i počne zauzimati mjesta u opštinskim i kantonalnim klupama.

„Nas nije iznenadio raspad koalicije.“

Radiosarajevo.ba: Kako komentirate trenutnu političku situaciju u FBiH, mislim na turbulencije u Vladi, raspad koalicije...? Inače, šta mislite o političkim partnerstvima u našoj zemlji?

Kojović: Nas nije iznenadio raspad koalicije. Raspala se s istom lakoćom i nepromišljenošću s kojom je i potpisana.

I iako principijelno smatram da Vlada treba da daje saglasnost na imenovanja koja predlažu pojedini ministri taj se princip nije smio uvesti u praksu na nezakonit način na koji su to SDA i HDZ uradili. Naravno, sve dok DF zadržava pa makar i jedno mjesto u takvoj izvršnoj vlasti ne može se govoriti o njihovom prelasku u opoziciju. 

 
Nije istina da naš izborni sistem, uz sve svoje nedostatke, primorava ideološki nekompatibilne stranke na koaliciju. Ako sve što je u ideološkom smislu lijevo od centra dobije 51 posto na izborima, ako je etnička struktura tih stranaka u skladu sa zahtjevima koje određuje Ustav i zakon, onda je sasvim moguće formirati vlast bez nacionalnih stranaka. Samo zato što je nešto teško postići, ne znači da je nemoguće. Pokušaji da ulaskom u vlast s nacionalnim strankama reformišete sistem koji ovakav kakav je njima odlično odgovara su kontraproduktivni. To jedino ima smisla ako imate većinu u Vladi i u parlamentu. U protivnom ste smokvin list za politike koje oni provode već 20 i nešto godina. Ti ljudi vide ovu zemlju kao politički i teritorijalno podijeljenu zemlju u kojoj kohabitiraju tri etnička tora i u kojima oni, kao eksluzivni predstavnici tih etnija, imaju potpunu kontrolu nad upravljanjem javnom imovinom i  društvenim proizvodom. Logično je da se s ljudima koji tako misle ne možete dogovoriti oko implementacije presude Sejdić - Finci ili o stvarnoj borbi protiv korupcije i kriminala.

Radiosarajevo.ba: Možete li pojasniti zašto je Naša stranka bila protiv rebalansa budžeta u Kantonu Sarajevo?

Kojović: Zato što brojke u budžetskim stavkama ne odslikavaju ono što je vladajuća koalicija najavljivala na velika zvona. Pred nas je stavljen prijedlog koji se samo uz veliku pomoć mašte može nazvati rebalansom budžeta, a u stvari predstavlja minornu prihodovnu korekciju i zapravo je kontinuitet politike SDA u Kantonu Sarajevo u posljednjih deset i više godina. Na kraju krajeva, svakome ko je pratio sjednicu Skupštine bilo je jasno, ma koliko to apsurdno i populistički bilo u suštini, da ni vladajuća koalicija pa ni sam premijer nisu zadovoljni prijedlogom. A to, da su oni koji su oštro kritikovali nacrt budžeta pred kamerama potom glasali za njega je apsurd koji kod nas izgleda postaje uobičajena parlamentarna praksa.

Dok god je ulica ispred kantonalne Vlade okupirana službenim vozilima, dok god se broj nezakonito i nepotrebno zaposlenih u javnom sektoru iz dana u dan povećava, a GRAS iz mjeseca u mjesec zadužuje građane našeg kantona za dva ili više miliona, a ne obavlja funkciju javnog prevoza u kapacitetu koji mu nalaže zakon, reforme ne mogu započeti. Jedina najava reforme je ona u osnovnim školama, a to je morala biti posljednja stvar - nakon reformi u kantonalnoj administraciji, nakon racionalizacije u javnim preduzećima, nakon podizanja barem jedne optužnice za privredni kriminal i korupciju…Sabina Ćudić se vrlo aktivno uključila u tu reformu. Obrazovanje je za nas ne samo najveća ekonomska nada, nego i put rješenja za druge vitalne probleme u našem društvu. I mislimo da krivulja koja pokazuje broj učenika, i krivulja koja pokazuje zapošljavanje nastavnika moraju biti paralelne; svaka korekcija mora biti isključivo u interesu kvaliteta obrazovanja, ali i u interesu sretnijeg djetinjstva za naše male sugrađane. 

Radiosarajevo.ba: Šta su, prema Vašem mišljenju, gorući problemi u BiH i kako biste ih Vi riješili?

Kojović: Problema u našoj zemlji ima toliko da se mnogi koji se odluče na bavljenje politikom obeshrabre kada se suoče s njima. Rješenja za naše praktične, socijalne, ekonomske i komunalne probleme već odavno postoje i njihova efikasnost je dokazana u praksi, u zemljama EU – treba ih samo dosljedno i socijalno pravedno primijeniti.

„Dok god je ulica ispred kantonalne Vlade okupirana službenim vozilima, dok god se broj nezakonito i nepotrebno zaposlenih u javnom sektoru iz dana u dan povećava, a GRAS iz mjeseca u mjesec zadužuje građane našeg kantona za dva ili više miliona, a ne obavlja funkciju javnog prevoza u kapacitetu koji mu nalaže zakon, reforme ne mogu započeti.“

Naravno, svi smo svjesni onih problema koji proizlaze iz činjenice da je državni aparat uspostavljen Dejtonskim sporazumom ekonomski neodrživ pa i moralno neodbranjiv, ali temeljni problem, problem svih problema, leži u nedostatku odgovora na pitanje hoćemo li BiH pretvoriti u savez etničkih država kojima vladaju etničke elite, koje će kao i do sada reciklirati politike i retoriku iz devedesetih, i stvaranjem međuetničkih tenzija osiguravati sebi opstanak na vlasti — ili ćemo smoći snage i mudrosti da napravimo iskorak ka evropskom, građanskom političkom sistemu sa racionalnim i preciznim mehanizmima za zaštitu kolektivnih prava, i krenuti putem stvaranja normalne države po ugledu na druge funkcionalne predstavničke demokratije u Evropi. Razumijem da su rane koje je rat nanio mnogim ljudima strašne, nezalječive i da možda neki ne mogu naći snage da potisnu emocije.

Ali ako ćemo zaista graditi ovu državu po principu da smo svi, svaki građanin i građanka, jednaki, da smo, da upotrijebim rječnik nacionalista, svi konstitutivni na svakom pedlju ove zemlje, onda moramo pokazati hrabrost i spremnost da za početak barem prepoznamo bol i kažemo da su sve žrtve rata, bez obzira na etničku, vjersku ili ideološku pripadnost, naše, bosanskohercegovačke žrtve. Svaki poginuli čovjek u tom ratu je naša žrtva, naš sugrađanin koji je ubijen ili poginuo u vihoru agresorskog rata i nacionalističkog divljanja devedesetih. Isto kao što nijedan zločinac niti onaj ko ih veliča nije naš niti predstavlja, ma koliko tvrdio suprotno, etničku grupu iz koje dolazi. Zato smo mi išli u Prijedor nedavno da stanemo uz ljude nad kojima se dogodio zločin ubijanja i protjerivanja, i isto tako ćemo otići na mjesta gdje su pobijeni nedužni Hrvati i Srbi. Moramo, ukoliko nam je cilj BiH, država ravnopravnih građana i naroda, podići spomenik SVIM žrtvama rata. To bi bio prvi znak da smo jači, da imamo snage, da od ove ruine koju nam je ostavio nacionalizam napravimo drugačiju, bolju, pravedniju BiH u kojoj se devedesete nikako, nikada i nikome ne mogu ponoviti.