Ljekari uputili otvoreno pismo prof. dr. Ismetu Gavrankapetanoviću

"Poštovani profesore,

Uzimajući u obzir sve do sada navedeno u medijima željeli smo u cilju zaštite integriteta struke i ugleda svih ljekara ove Klinike, a prvenstveno Hirurgije kojoj svi pripadamo, krajnje prijateljski, još jednom navesti sve ono što je bitno, a radi naših pacijenta i njihovih porodica.

Klinika na kojoj svi radimo, nastala je 1995. godine grubim zatvaranjem Klinike za traumatologiju, i njenim prispajanjem Klinici za ortopediju. Svi rezultati postignuti tokom odbrane od agresije, odlukama tadašnje uprave, negirana su. Koegzistirali smo kao dvije Klinike pod jednim krovom, dok se novom odlukom tadašnje uprave nije formirala Klinika za koštanu hirurgiju, bez da smo kao sudionici odbrane ove države, mi hirurzi, o tome konsultovani kao kolegijii tadašnjih klinika.

Grubom voljom neke nove uprave tadašnji šef Prof. Dr. Safet Ćibo je također smijenjen a Vi ste imenovani za našeg šefa. Ta odluka je bila donešena bez odluke kolegije Klinike.

Kako smo svi zajedno proveli puno vremena u rovovima, bajtama i ratištima naših brigada Armije BiH širom države, dali smo Vam punu podršku, jer smo generacijski vjerovali u Vas.

Puno smo radili zajedno! Puno smo učili zajedno! Ali nismo svi dobili priliku da se educiramo zajedno i jednako!

Vjerovali smo u tebe i kada si odlaskom naših učitelja imenovao neke od nas za šefove odjela Klinike, dao nam pravo i obavezu u zbrinjavanju svih, najtežih stanja i povreda iz naše oblasti Hirurgije. Noći i dane smo provodili na ovoj Klinici, operisali, ostajali iz dežurstava i nismo te zvali da nam pomažeš, jer smo sami jako dobro znali svoj posao. Boli nas kada se priča po ovom lijepom gradu, da se nijedna operacija bez tebe nije uspješno napravila. I sam znaš da statistike ove Klinike govore apsolutno suprotno.

Nismo imali vremena da pišemo radove, ili priručnike za pacijenta, nismo imali prilike da putujemo po svijetu, jer smo vrijeme provodili u ambulantama, dežurstvima, salama i konzilijarnim pregledima, dok su neki novi momci, koji su ovdje došli pod tvojim rukovodstvom, imali sva ona prava koja mi nismo imali. Kao nijemi posmatrači, posmatrali smo kako se pod tvojim rukovodstvom ne samo kao šefa ove Klinike, već i Direktora NIR-a u KCUS-u stvara cijela jedna struktura magistara, profesora i „akademskih veličina“ koja su svojim postavljenjima, po nekom nepisanom pravilu, uvijek sposobne stavljali po strani, a podobne isticali naprijed.

Naši sugrađani imaju pravo da znaju, da sa nama nikada nisi održao sastanak na temu isticanja tvog mandata u julu ove godine. A mogao si, i u aprilu, i u maju i u junu. Mogli smo o svim pitanjima koja se danas postavljaju, razgovarati i dogovarati. A nisi to uradio!

Odabrao si neki drugi put, nažalost. Neke od nas cijela je situacija zatekla, jer nismo zbog netransparentnosti i zamjene teza, u prvom trenutku, shvatili suštinu problema.

I zato ti i pišemo ovo pismo. Mi smo bili tu kao hirurzi, neki od nas šefovi odjela klinike, nosioci posla ove Klinike , jer si nas ti odabrao, stručni Kolegij ove Klinike nas je odabrao. Priznajući Tvoje pravo da daješ svoj sud, i mi za sebe tražimo pravo da kažemo svoje mišljenje i iznesemo istinu!

Tvoje „umjetničko“, hirurško djelo, stvarano zadnjih 19 godina, nažalost palo je na nekim jeftinim i prizemnim stvarima. Nekim privatnim praksama, traženjem prava za sebe, koja drugima nikada nisi dao.

Još jednom te, kao ratnog druga, kolegu, hirurga, upravo zbog tog hirurškog kodeksa na koji se tako često pozivaš, molimo da sjedneš sa nama, otvoriš svoju dušu, pogledaš nam u oči i kažeš nam zašto smo tu gdje jesmo.

Dajemo ti ruku da nastavimo da radimo zajedno, ali to će i dalje ostati samo tvoja odluka.

S tobom, ili bez tebe, ova će Klinika postojati, rasti i razvijati se u godinama koje dolaze, a mi ćemo napokon dobiti priliku da pokažemo znanje i da budemo ravnopravni.

 Doc. dr. Đemil Omerović

Prim. dr. Damir Džafić

Prim.dr. Amir Zjakić

Prim.dr. Dario Ivanišević

Doc. dr. Fuad Džanković

Prim. dr. Fahrudin Helać

Dr. Husein Čamo "