34 godine kasnije: U Vlasenici se otvara spomen-soba koja čuva imena žrtava

Maršom povratka "Putem spasa" i otvaranjem spomen-sobe u Memorijalnom centru Rakita obilježava se 34. godišnjica od zatvaranja logora “Sušica“ u Vlasenici, te sjećanja na stradanje Bošnjaka u ovom gradu.

Zajim Mahmutović, predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Vlasenica za Detektor pojašnjava da će biti otvorena spomen-soba u Memorijalnom kompleksu Rakita, gdje će biti izložena imena i fotografije osoba poginulih tokom rata od 1992. do 1995. godine s područja ove općine, piše Detektor. 

"To će biti jedna zbirka za podsjećanje i za spomen budućim generacijama koje budu dolazile u Memorijalni centar. Jednostavno da vidi generacija ljudi koji nisu upamtili svoje očeve i rođake, imat će priliku da vide te slike i podsjete se da su oni nekada živjeli na prostoru Vlasenice i da su to ljudi koji su nevini ubijeni“, kaže Mahmutović.

On dodaje da se radi o stalnoj postavci koja će se dopunjavati. Važnost spomen-sobe, ali i obilježavanja, prema Mahmutoviću, nalazi se upravo u činjenici jer se jako malo govori o ratu u BiH kroz obrazovni sistem.

"Vrlo značajno je za nas koji živimo na području Vlasenice, ali i za ljude koji dolaze sa strane. Ove ekskurzije koje idu prema Potočarima imat će priliku da se upoznaju sa dešavanjima na području opštine Vlasenica o kojima se malo govori“, smatra Mahmutović.

Marš “Putem spasa“ krenut će iz Turalića kod Kladnja, a tokom puta plan je da se posjete Debelo Brdo i masovna grobnica “Ogradice”. Planiran je dolazak do logora “Sušica“, te prigodan program u Memorijalnom centru Rakita uz otvaranje spomen-sobe.

Masovna grobnica “Ogradice” otkrivena je 2003. godine, na oko 20 kilometara od Vlasenice, u brdima, na kraju nepristupačnog puta, duboko u šumi. Ova masovna grobnica je neoznačena.

Forenzički timovi identifikovali su 155 tijela pronađena na ovoj lokaciji. Većina njih pripada ljudima bošnjačke nacionalnosti koji su bili žrtve zločina počinjenih na području Vlasenice 1992. i 1993. godine.

Prema Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, u opštini Vlasenica pronađeno je ukupno 12 masovnih grobnica u kojima su bili posmrtni ostaci žrtava zločina počinjenih 1992. i 1993. godine. Na ovim lokacijama otkriveno je ukupno 436 tijela, od čega 232 tijela u masovnoj grobnici “Ogradice”.

Odlazeći predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine Seid Omerović govori da se radi o jednom o fizički najzahtjevnijih obilježavanja zbog marša koji traje od ranih jutarnjih sati i traje više sati. On naglašava da su marševi mira važni jer veliki broj mladih svake godine u njima učestvuje što je bitan dio podsjećanja na historiju i aktivizma mladih.

“Iz razloga govorenja o istini i pravdi trudimo se da gradimo temelje ove države ali na jednoj zdravoj osnovi – na osnovi istine i pravde. Ta istina i pravda malo teško na ovim prostorima prolaze, ali s druge strane nije to nikakv izgovor da mi odustajemo od onoga što je borba za tu istinu i pravdu“, kaže on.

Obilježavanje organizuje Medžlis Islamske zajednice Vlasenica, Udruženje logoraša Vlasenica i Savez logoraša Bosne i Hercegovine.

Prema presudama Haškog tribunala i domaćih sudova koje je analizirao Detektor u Bazi sudski utvrđenih činjenica o ratu u BiH od kraja maja do oktobra 1992. kroz  logor “Sušica” je prošlo više hiljada zatočenih Bošnjaka i drugih nesrba iz Vlasenice i okolnih sela, a broj zatočenih u hangaru, po pravilu, kretao se između 300 i 500 ljudi.

U prvim danima je u “Sušici” bilo zatočeno preko 1.000 ljudi, a samo nekoliko dana kasnije srpski funkcioneri dozvolili su odlazak više od 800 žena nakon što su im oduzete dragocjenosti i pošto su potpisale izjavu da dobrovoljno napuštaju opštinu. Zatočenici su podvrgavani svim vrstama maltretiranja, uključujući česta premlaćivanja i ubadanja nožem, a morali su ići na prisilni rad, zakopavali su ubijene iz naselja Drum, kopali rovove i nosili municiju na liniji fronta.

Mnoge od zatočenih žena bile su podvrgavane seksualnom zlostavljanju, a čuvari i drugi muškarci kojima je bio dozvoljen ulazak u logor često su noću izvodili žene iz hangara.

Logor “Sušica” je funkcionisao do septembra 1992., a krajem tog mjeseca je iz logora u četiri navrata odvezeno i ubijeno 140 do 150 zatočenika. Srpska policija je te zatočenike odvela na Debelo Brdo i ubila.

Dragan Nikolić je u Haškom tribunalu osuđen na 20 godina zatvora, nakon što je priznao krivicu da je 1992. učestvovao u ubistvima, silovanju i mučenju bošnjačkih zatvorenika u logoru “Sušica”.

Pred Sudom BiH 2011. je Predrag Bastah pravosnažno osuđen na 22 godine zatvora za učešće u ubistvima civila, nezakonitim zatvaranjima, prisilnim nestancima i preseljenju stanovništva u Vlasenici, a s njim i Goran Višković, na 18 godina zatvora. Nakon drugog postupka, također za zločine počinjene u Vlasenici, Bastaha je Državni sud 2022. godine osudio na jedinstvenu kaznu zatvora od 35 godina zbog zločina u Vlasenici, dok je i Viškoviću – nakon drugog postupka i sporazuma o priznanju krivnje za zločine počinjene u Vlasenici i Milićima – izrečena jedinstvena kazna zatvora od 20 godina.

Sud BiH je Radeta Garića osudio na 17 godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima iz Vlasenice i Srebrenice, a on je prebačen u Srbiju na dalje izdržavanje zatvorske kazne. Odbjeglom Simi Stuparu, nekadašnjem pripadniku rezervnog sastava vlaseničke Stanice javne bezbjednosti, izrečena je kazna od 12 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti,

Za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine – trenutno se u Sudu BiH sudi Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću u jednom, te Živojinu Majstoroviću, Radenku Dubočaninu i Radosavu Saviću u drugom predmetu.