Obrok u javnoj kuhinji traži više od 1.200 ljudi: "Jedna stvar je povećana koju ljudi ne vide"

Na vrata Mozaika prijateljstva mogu pokucati svi kojima je potreban topli obrok. A njih je sve više. Počelo je pandemijom, kulminiralo inflacijom.

Dnevno se u ovoj javnoj kuhinji priprema i tri puta više obroka, a da je sve više gladnih znaju jer mnogi traže da im se obroci dostave kućama.

Miroslav Subašić iz Mozaika prijateljstva navodi:

"Prije COVID-a 200 na dnevnom nivou, 400 tokom vikenda. Danas tokom vikenda imamo i preko 1.200, sada na dnevnom nivou imamo 700. Ali, ono što je možda još više povećano to je ono što ljudi ne vide. Jako puno ljudi traži pomoć da ih niko ne vidi. To nije bilo prije toliko izraženo kao sada.

Ovdje su svakodnevno stariji, nemoćni, nezaposleni, oni koji su u stanju socijalne potrebe, no sve više i oni koji imaju redovna primanja, ali im kada podmire kredit, ili plate stanarinu i sve troškove za režije ostaje iznos nedovoljan ni za mjesečne potrebe za kruhom.

Pomoć humanitarnih organizacija sve je potrebnija, a one suočene sa sve većim izdacima zbog enormnih poskupljenja.

U banjalučkom Crvenom krstu izračunali su da su za prvih šest mjeseci troškovi za obroke bili veći za 15.000 KM. Mjesečni iznosi za 440 korisnika koje dobijaju od Gradske uprave nekoliko godina unazad se nisu mijenjali.

Željkica Ilić iz Crvenog krsta Banja Luka za BHRT kaže:

"Životne namirnice poskupljuju godinama. Sada je to kulminiralo i svakako da iznos sredstava koja nam Grad izdvaja u zadnjih nekoliko godina se nije mijenjao i to nam stvara veliki problem. Mi opstajemo i dalje pomoću donacijanaših humanitarnih kasa koje su u marketima imamo . Obrok je zasigurno kvalitetan. Uputili smo gradskoj upravi dopis da se planira u budžetu za narednu godinu značajno povećanje."

"Fond koji mi dobijemo je isti. A mi premašimo mjesečno skoro 1000KM. Kad bih vam rekao koliko trošimo za struju, vodu, o drvetu ne smijem razmišljati, a dolazi zima. Kad sve to sagledate a gdje je gorivo", objasnio je Subašić.

Kada sve saberu, kaže naš sagovornik, može se reći da su javne kuhinje čarobnjaci. Tako ih zovu i oni kojima svakodnevno obezbijede obroke i lijepu riječ jer bez njih bi, kažu, teško opstali.