Nakon Hrvatske, i Srbija od Francuske kupuje borbene avione – šta je sa Bosnom i Hercegovinom?

Zemlje regije ulažu milijarde eure u vojnu moć. Nakon Hrvatske, i Srbija od Francuske kupuje 12 borbenih aviona. Je li vojna neutralnost samo paravan i gdje je u svemu naša zemlja? Oružane snage BiH oružje dobivaju uglavnom kao donaciju. Istina, planovi postoje, ali se o njima ne zna mnogo.

BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora potpisale su 1996. godine sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja. On obuhvata kontrolu pet vrsta naoružanja i to - tenkova, artiljerije, oklopnih borbenih vozila, aviona i jurišnih helikoptera. Od tada do danas, mnogo se toga promijenilo.

Hrvatska i Crna Gora postale su članice NATO-a, naša država je na tom putu, a Srbija propagira vojnu neutralnost. U međuvremenu, vojnoneutralna Srbija kupit će borbene avione od Francuske.

„Ugovor je potpisan sa kompletnim logističkim paketom. Od rezervnih motora do svega drugog. Ukupna vrijednost ugovora 2,7 milijardi. 12 potpuno novih aviona biće u vlasništvu Republike Srbije“, kazao je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić.

I dok Srbija tek treba dobiti Rafale, u Hrvatsku je stiglo 6 aviona ovog tipa. Do iduće godine treba stići još šest. A, ovih dana, američki State Department odobrio je prodaju HIMARS-a Hrvatskoj vrijednosti 390 miliona dolara. Ovaj raketni bacač može ispaljivati nekoliko vrsta raketa dometa od 70 do 300 kilometara.

„Oružje koje je nabavljeno je vrlo ofanzivno, vrlo ubitačno i ono nije samo za odbranu zemlje. Za odbranu zemlje mogli su nešto manji borbeni avioni i jurišni helikopteri, a ne ovi koji su najbolji u svijetu“, objašnjava vojnopolitički analitičar Đuro Kozar.

Dakle, dok naši susjedi nabavljaju oružje koje ima ozbiljan borbeni potencijal, Oružane snage BiH uveliko zaostaju. Razlog leži u čestim blokadama političara iz entiteta RS, koji godinama pri kreiranju budžeta OSBiH zanemaruju razvojnu komponentu. Tako smo više-manje oslonjeni na donacije.

„Ako u jednom danu predsjednik Srbije potpiše da daje tri milijarde za nabavku 12 aviona, onda možemo zamisliti šta bi mi trebali da uradimo. Osporavanja jačanja OSBiH dolaze iz RS-a, koja ne bi htjela da te institucije – zajedničke, kako oni kažu, a ustvari institucije države BiH - funkcionišu na najbolji mogući način“, kaže vojnopolitički analitičar Hamza Višća.

On dodaje da aktuelnim nabavkama Srbija i Hrvatska ne krše važeći Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja, jer se radi o jednom širem sporazumu. Prema njegovom mišljenju, manjkavost sporazuma predstavlja činjenica da on nije predvidio kvalitetu naoružanja. Smatra da se Srbija i Hrvatska ne naoružavaju da bi naudile BiH.

„Iako u eventualno širem sukobu na prostoru Evrope bi i jedni i drugi htjeli da ušićare nešto od teritorije BiH. Srbija koristi te postupke vezane za modernizaciju svojih oružanih snaga i u dnevno-političke svrhe u smislu jačanja nacionalizma ili jačanja nekakve perspektive 'srpskog svijeta' na Balkanu“, dodaje Višća.

Da naši susjedi segment odbrane vide drugačije, svjedoči i najave vraćanje vojnog roka u Srbiji i Hrvatskoj. Kao razlog navode podizanja odbrambenih sposobnosti vojske. S druge strane, da li naša država razmatra i ovo pitanje, te kako gleda na naoružavanje Srbije i Hrvatske i gdje smo u svemu tome mi, namjeravali smo pitati ministra odbrane Zukana Heleza.

Međutim, on nije bio raspoložen za izjavu, kazavši da ova tema zahtjeva ozbiljniju analizu, prenosi Federalna.