Oglasila se ministrica Duraković: "Iskreno da vam kažem, nisam znala da sam baš takva senzacija"

Jasna Duraković, federalna ministrica obrazovanja i nauke (SDP), objavila je na društvenim mrežama video u kojem građane poziva da sve obustave do 14. novembra zbog - retrogradnog Merkura...

Video je, očekivano, izazvao brojne reakcije javnosti koja se pita, da li je ministrici obrazovanja i nauke, te profesorici na Fakultetu političkih nauka, trebao baš ovakav video na društvenim mrežama i kakvu to poruku šalje mladima. 

No, ministrica Duraković potom je objavila još dva statusa u kojima je reagovala na kritike. U prvom se osvrnula na, kako je navela, "gorčinu i težinu" današnje svakodnevice u BiH, tvrdeći da su humor, autoironiju i pristojnu komunikaciju potisnuli uvrede, bijes i verbalno nasilje na društvenim mrežama. U drugom statusu, pak, navela je da je njen video bio bezazlen i duhovit, te kritikovala medijski fokus na "senzacionalizam" i trivijalne sadržaje, ističući da se istovremeno zanemaruju rezultati i projekti u oblasti obrazovanja i nauke koje navodi kao dio svog rada.

"Kad me pitaju kako opisujem današnju svakodnevnicu u BiH, osjećam strašnu gorčinu i težinu. Objaviš duhovit video na jednoj od društenih mreža i postaneš predmet ismijavanja i meta za vulgarne i primitivne napade i pljuvanje. Čini mi se kao da su s javnog prostora, društvenih mreža, pa čak i svakodnevnih razgovora, nestali lagodnost, autoironija i duh koji život čine podnošljivijim. ​Umjesto da nam humor bude ventil, štit i način povezivanja, ljudi su se okrenuli nekoj vrsti trajne ozlojađenosti i ogorčenosti", poručila je.

Potom je, iz svog ugla, opisala kako izgleda lice današnjeg društva u kojem su smijeh i dobronamjernost ustupili mjesto nečem sasvim suprotnom:

"​1. Nestanak suptilnosti i dominacija bijesa: ​Duhovitost zahtijeva inteligenciju, trud, empatiju i zrno mudrosti, jer pravi humor nikada ne gazi, nego nasmijava. Danas je lakše biti glasan i pljuvati po drugima nego biti duhovit. Ljudi su zaboravili da smijeh ne mora biti na tuđi račun da bi bio smiješan. Umjesto duhovitih opaski, imamo nizove uniformiranih, isčašenih uvreda koje se ponavljaju po šablonima, jer se bijes lakše širi nego radost.
​2. Verbalno nasilje kao nova normalnost: ​Prostor komunikacije se pretvorio u gladijatorsku Arenu. Čini se da je pristojnost postala znak slabosti, a empatija nešto čega se treba stidjeti. Umjesto argumenata ili duhovitog otklona od apsurda u kojem živimo, najbrži put do pažnje postalo je vrijeđanje na prvu loptu (bez truda da se sagovornik uopće sasluša), hHuškanje i traženje neprijatelja (jer je lakše mrziti u čoporu nego misliti svojom glavom), pPljuvanje i omalovažavanje svega što je drugačije, mirnije ili jednostavno normalno.
​3. Zašto su ljudi zaboravili na humor?: ​Kada su ljudi preopteretili vlastiti život brigama, strahom i frustracijama, humor se povukao u ilegale. Ljudi više ne slušaju jedni druge da bi razumjeli, nego da bi jedni drugima uzvratili udarac. Zaboravili smo da smijeh liječi, a da cinizam i mržnja samo troše dušu i truju prostor oko nas."

"„Smijeh je najkraća udaljenost između dvoje ljudi", dodaje ministrica i prvi status zaključuje: "No, čini se da danas većina ljudi radije bira rovove i zidove, misleći da će se iza tih zidova osjećati sigurnije, a zapravo su samo usamljeniji i ljući. ​Tužno i ružno neko vrijeme došlo..."

Nakon ovog, sinoćnjeg statusa, danas, 3. novembra, uslijedio je još jedan:

"Društvo spektakla: Zašto pozitivne promjene i uspjesi ostaju u sjeni senzacionalizma? Iskreno da vam kažem, nisam znala da sam baš takva senzacija. ​Živimo u vremenu u kojem su senzacija, klikovi i instant zabava postali glavna valuta i mjerilo društvene važnosti, dakle živimo u pravom društvu spektakla u kojem je forma odavno nadvladala suštinu.

Svjesno sam ušla u sve ovo, kako bi testirala jednu od osnovnih funkcija komunikacije, a to je zabava. ​Iako koristim ovu priliku da se zahvalim brojnim medijima (pa i botovskim) na enormnoj medijskoj pažnji koju posvećuju mom privatnom profilu na Tik Toku, moram postaviti jedno ključno, prijeko potrebno pitanje: Zašto u moru prostora koji se daje trivijalnim sadržajima nema mjesta za stvarne, afirmativne vijesti od suštinskog značaja za bh. društvo? ​Zašto ta silna medijska javnost nije s jednakim (ili bilo kakvim) entuzijazmom propratila vijesti poput:

​1. Osnivanja katedre za bosanski jezik u Turskoj, čime se naš jezik i kultura dodatno šire i institucionalno vrednuju na međunarodnoj sceni;
2. ​Povećanje iznosa u dodjeli stipendija najboljim studentima i učenicima u Federaciji BiH, čime se direktno ulaže u budućnost naše pameti;
3. ​Povećanja ulaganja u nauku za čak 280%;
4. ​Vraćanja programa sufinansiranja doktoranata, što mladim akademskim građanima vraća dostojanstvo i olakšava istraživački rad;
5. ​Podizanja kvaliteta rada i osiguravanja boljih prostora za mlade naučnike i istraživače;
6. Organiziranje nagradnog konkursa za učenike iz cijele BiH za najbolji Lego dizajn nekih od kulturno historijskih građevina/znamenitosti u BiH?
6. ​Kao i mog kontinuiranog napora na čuvanju i spašavanju naših ključnih kulturnih institucija?

​Umjesto toga, svjedoci smo situacije u kojoj se od jednog običnog, bezazlenog i duhovitog videa kojeg sam snimila, koji nema nikakvu dublju niti suštinsku korist za bh. javnost, pravi senzacija. Stičem dojam da se takvim selektivnim izvještavanjem svjesno ili nesvjesno želi poništiti, zatrpati i obezvrijediti svako dobro djelo, lični i kolektivni trud i rezultat koji je sistemski urađen za ovu zemlju u proteklom mandatu. ​Vrijeme je da se zapitamo: Kakvu poruku šaljemo mladima i cjelokupnom društvu kada nam je spektakl važniji od sistema, a trač važniji od nauke?

​Pitam se da li sam trebala išta objavljivati, ali s druge strane odgovaram samoj sebi da jesam, jer ne ẓ̌elim da mi se obezvrijedi moj duh i osjećaj za humor. Ne razumijem zašto nas društvo automatski baca u torove ako smo na nekoj poziciji i zašto polupismeni ljudi određuju šta smiješ raditi i pričati a šta ne smiješ? U svakom slučaju, drago mi je što sam one koji su shvatili poentu videa pod nazivom "Prokletstvo retrogradnog Merkura" nasmijala. Za ostale nema potrebe da bilo šta kometarišem. Sve je jasno već odavno i objašnjeno u kakvom društvu živimo. Idemo dalje. A ja ću nastaviti priču sa povremenim duhovitim temama, jer život ne bi imao smisla bez humora. Ugodan vam dan!"