Snažne poruke iz Kamičana: "Negiranje zločina vodi novim tragedijama"

U Memorijalnom centru Kamičani kod Kozarca danas, 20. jula je održana komemoracija povodom Dana sjećanja na žrtve ratnog zločina s elementima genocida u Prijedoru i dolini rijeke Sane. Po završetku programa bit će klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop pet identificiranih žrtava ubijenih tokom 1992. godine.

Tokom obilježavanja poručeno je da kultura sjećanja predstavlja obavezu prema žrtvama, ali i upozorenje budućim generacijama na posljedice negiranja ratnih zločina i genocida.

Posljednji smiraj danas će pronaći Azmir Hajrudin (24), najmlađa žrtva ovogodišnje dženaze, Hase Omić (74), Adem Hopovac, Jusuf Jelečević i Muhamed Cerić.

Njihovi posmrtni ostaci pronađeni su na različitim lokalitetima, među kojima su Kruhari, Ljubija, Sanski Most i Čarakovo. Neka tijela ekshumirana su još 1997. godine, dok se na konačnu identifikaciju i ukop čekalo gotovo tri decenije. U skladu sa željama porodica, nakon zajedničke dženaze u Kamičanima žrtve će biti ukopane u različitim mjesnim mezarjima.

Organizatori komemoracije podsjetili su da se ovaj datum i dalje službeno obilježava kao dan žalosti samo na području Unsko-sanskog kantona.

Ovogodišnji program bio je posvećen logoru Trnopolje, jednom od tri prijedorska logora formirana u maju 1992. godine, kroz koji su prošle hiljade bošnjačkih i hrvatskih civila.

Istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava te zaposlenik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Mujo Begić kazao je da je Trnopolje bilo mjesto masovnog zatočenja žena, djece i starijih osoba, ali i prisilnih deportacija, sistematskog zlostavljanja i seksualnog nasilja.

"Logor Trnopolje formiran je 26. maja 1992. godine odlukom Kriznog štaba tadašnje Srpske opštine Prijedor, zajedno s logorima Omarska i Keraterm. Kroz njega je prošlo oko 23.000 Bošnjaka i Hrvata iz prijedorske regije, uglavnom žena, djece i starijih osoba, koji su bili zatočeni u uslovima ispod svakog ljudskog dostojanstva", rekao je Begić.

Dodao je da je Trnopolje bilo mjesto kroz koje je prošlo oko 23.000 civila, koji su živjeli u neljudskim uslovima, bez osnovnih sredstava za život. Istovremeno, logor je bio mjesto masovnih deportacija i teških zločina nad ženama, djecom i drugim zatočenicima.

"Zato je važno da se ova mjesta pamte i da o njima govore buduće generacije. Zatočenici su bili smješteni u školskim prostorijama, Domu kulture, okolnim kućama, ali najvećim dijelom na otvorenom, pod improvizovanim skloništima. Nisu imali pitku vodu, hranu, higijenske uslove niti bilo šta što je neophodno za dostojanstven život", naveo je on.

Naglasio je da je Trnopolje bio logor žena i djece.

"To je mjesto na kojem su počinjena masovna silovanja i drugi teški oblici zlostavljanja. Žene i djevojčice odvođene su iz logora i izlagane sistematskom seksualnom nasilju, a mnoge su ubijene",

Podsjetio je da je jedna od ključnih karakteristika logora Trnopolje bila njegova uloga u provođenju prisilnih deportacija. Hiljade ljudi odvođene su vozovima, autobusima i kamionima iz Prijedora s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva s tog područja.

Govoreći o manje poznatim aspektima funkcioniranja logora, Begić je istakao da je Trnopolje bilo i mjesto ucjene.

"Ono o čemu se najmanje govori jeste da je Trnopolje bio i logor ucjene. Zatočene žene i djeca korišteni su kao sredstvo pritiska na muškarce koji su se nalazili u Omarskoj i Keratermu, kako bi se spriječio svaki pokušaj otpora ili bijega", istaknuo je Begić.

Na kraju je pozvao sve koji imaju priliku da posjete Trnopolje, ističući da samo obilazak mjesta zločina može pomoći da se shvati razmjer stradanja i važnost očuvanja kulture sjećanja.