Ko je odgovoran za genocid u Srebrenici Mladić ili Krstić?

Na suđenju u Haškom tribunalu odbrana Ratka Mladića sugerisala je da je tokom ofanzive na Srebrenicu u julu 1995. predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić “imao direktan kontakt” s komandantom Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Radislavom Krstićem, koji je zapovijedao napadom.

U unakrsnom ispitivanju, svjedok Ljubomir Obradović, tadašnji oficir Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), izjavio je da je “na televiziji čuo” Karadžića kako kaže da je “naredio i isplanirao generalu Krstiću operaciju ‘Srebrenica’”. 

Mladić - u to vrijeme komandant VRS-a - optužen je za genocid počinjena nad oko 7.000 Muslimana iz Srebrenice u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela tu enklavu koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN), podsjeća Birn Justice Report. 

Za srebrenički genocid optužen je i Karadžić, koji je bio predsjednik RS-a i vrhovni komandant njenih oružanih snaga. 

Haški sud je Krstića pravosnažno osudio na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja srebreničkog genocida.

Na pitanje sudije Christopha Fluggeja da li je znao za direktne kontakte Mladića i Krstića tokom srebreničke operacije, Obradović je odgovorio odrečno. 

Bivši pukovnik Obradović je tokom jučerašnjeg ispitivanja precizirao da zbog povrede nije bio u Glavnom štabu VRS-a do 17. jula 1995. godine. 

Branilac Branko Lukić pitao je da li su pripadnici 10. diverzantskog odreda pri Glavnom štabu VRS-a, koji su tokom ofanzive na Srebrenicu bili “prepotčinjeni” Drinskom korpusu VRS-a, odgovarali generalu Mladiću ili generalu Krstiću. 

"Jedinica je pod komandom komandanta Drinskog korpusa, kojem je prepotčinjena, odnosno generala Krstića", odgovorio je svjedok. 

Pripadnici tog odreda učestvovali su u strijeljanju više od 1.000 srebreničkih Bošnjaka na farmi Branjevo kod Zvornika 16. jula 1995. godine, što je jedan od njih, Dražen Erdemović, 1996. priznao pred sudom u Haagu. 

Obradović je potvrdio da je Odred “u stručnom smislu” bio potčinjen obavještajnim oficirima Glavnog štaba VRS-a Zdravku Tolimiru i Petru Salapuri. 

Tolimira je Haški tribunal nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida počinjenog u Srebrenici, dok je Erdemović osuđen na pet godina zatvora. 

Branilac Lukić sugerisao je da u direktivi koju je Mladić izdao podređenim trupama prije napada na Srebrenicu kao cilj nije bilo navedeno zauzimanje enklave. 

Obradović je to potvrdio. On je prihvatio i sugestiju Mladićevog advokata da Srebrenica nije bila demilitarizirana, iako je to bilo predviđeno sporazumom zaraćenih strana i UNPROFOR-a kojim je 1993. bila proglašena za “zaštićenu zonu UN-a”. 

Do pada enklave, po iskazu svjedoka, okolna srpska sela stradala su od muslimanskih snaga “jačine divizije, koje su stalno napadale”. 

Na kraju svjedočenja, Obradović je zatražio dozvolu sudija da se pozdravi s Mladićem. Predsjedavajući sudija Alphons Orie to nije dozvolio, poslije čega je Mladić glasno dobacio: “Hvala ti, druže generale, alal ti vera”. 

Mladić je optužen za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. 

Nastavak suđenja zakazan je za 18. juli.