Jusuf Pušina: Alija Izetbegović bi najviše volio da nije potpisao Dayton

"Rahmetli predsjednik Izetbegović je rekao da bi najviše volio da nije potpisao Dejtonski mirovni sporazum, ali da su prevagnuli ljudski životi, da majke više ne plaču, da očevi više ne idu na ratišta, da djeca ne ginu bez ikakve potrebe. Mislim da je ta, ja ću je ovog momenta nazvati humana strana, da je prevagnula za taj potpis", istakao je Pušina u intervjuu za Anadolu Agency (AA)

Nekadašnji ministar unutrašnjih poslova RBiH i savjetnik predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića kaže da ono što Dejtonski mirovni sporazum nije donio konačno rješenje uređenja Bosne i Hercegovine.

"Nije donio niti političku, niti ekonomsku cjelovitost Bosne i Hercegovine. Nije donio jedan glas Bosne i Hercegovine u Evropskoj zajednici, odnosno EU, ni u međunarodnim okvirima. Ako to analiziramo onda moramo podvući jednu crtu između onoga što je bilo, onoga što je sada, i onoga što čeka Bosnu i Hercegovinu u budućnosti. Naravno, o genezi samog Dejtonskog mirovnog sporazuma sada je bespredmetno u tom dijelu razgovarati zašto on ima svojih jako puno manjkavosti ili zašto on nije u potpunosti primjenjen na teritoriji Bosne i Hercegovine za ovih 21 godinu", navodi Pušina.

Samim tim, naglašava, postavlja se pitanje kako dalje, gdje dalje BiH ide i ko vodi BiH dalje.

"Ako želimo u EU, u punom kapacitetu, da imamo svoj autoritet, da prenesemo svoj subjektivitet u ovom dijelu koji će garantirati BiH njenu demokratiju, njenu cjelovitost, njenu političku samostalnost, a ekonomsku ujedinjenost sa EU onda moramo shvatiti da BiH mora imati svoj neki sporazum na nivou Evrope ili međunarodne zajednice uključujući posebno SAD, a ovoga puta ne možemo izostaviti ni druge svjetske sile. Dakle, BiH mora pretrpjeti određene promjene u tom segmentu ako želi da bude punopravna članica EU. Ovakva kakva jeste ona bi samo predstavljala smetnju i bilo bi to nedopustivo i za EU kojoj pogotovo u ovom turbulentnom vremenu, nije potreban još jedan kamenčić spoticanja kakav bi bila Bosna i Hercegovina", cijeni Pušina.

Naglašava da, da bi se to premostilo i prevazišlo BiH mora ući jedinstvena, sa jednim glasom u EU, a istovremeno i u NATO savez i na taj način se izbjegavaju sve eventualne konfliktne situacije u BiH. BiH tada može ostvariti, kaže Pušina, svoj razvoj u cilju napretka i svega onoga što je čini državom sa svim njenim subjektivitetima i pravima, ali i sa svim njenim obavezama.

"Ja iskreno i emotivno mogu govoriti o tom dijelu koji je vezan za Dejtonski mirovni sporazum, ali iskreno rečeno prevagnula je ta činjenica da je zaustavljen oružani sukob, da više nema poginulih, ranjenih, da nema protjeranih i to je ona najveća vrijednost. No, ono što se poslije toga događalo prevashodno je vezano za pravnu regulativu koja nije u potpunosti zaživjela i ona pokazuje svakim danom sve svoje manjkavosti. Stoga, mislim da je vrijeme da EU, odnosno međunarodna zajednica razmotri kompleksnu situaciju koja se u BiH manifestira kroz svo ovo vrijeme i da nađe način da BiH uvede u porodicu evropskih zemalja koje će imati svoj autoritet i subjektivitet i koja će biti njena funkcionalna članica, a ne samo objekt o kojem će se stalno govoriti i to u onom kontekstu koji je kočnica za sve evropske zemlje", navodi Pušina.

U opticaju bila još četiri mirovna sporazuma

Pušina je govorio i o kontaktima sa predsjedavajućim Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem u vrijeme pregovora o Dejtonskom mirovnom sporazumu 1995. godine.

"Bilo je zadovoljstvo tada raditi sa Alijom Izetbegovićem i ja sam ponosan na taj period. Imali smo neposredne razgovore i pred Dayton i poslije Daytona. Ja sam i tada rekao da Dayton onakav kakav jeste ima samo jednu pozitivnu stranu ili jednu osobinu za koju se vrijedi potpisati, uz sva ta sekiranja koja su poslije toga uslijedila, a to je da nema više krvoprolića, nema više mrtvih. Sve ostalo, i tada smo razgovarali da je vrijeme pred nama i da će vrijeme pokazati slabosti Dejtonskog mirovnog sporazuma i da će se one moći u hodu ispravljati. Mislim da je sada upravo to vrijeme, kada analiziramo sve slabosti Dejtonskog mirovnog sporazuma, a posebno ako analiziramo da on nikada u potpunom kapacitetu nije primjenjen onako kako je to regulirano", naveo je Pušina.

Dakle, navodi, sam taj pristup pokazuje svu manjkavost i naravno da onda kada se gleda u cjelini da on nije dobar zato što nije ponudio rješenja koja je u datim segmentima čak i predviđao da mogu biti bolja. Ali, naglašava Pušina, ljudske slabosti, ljudska nemarnost pa i kočnice koje se događaju učinili su da on ne postane funkcionalan u punom kapacitetu. 

"Rahmetli predsjednik Izetbegović je rekao da bi najviše volio da nije potpisao Dejtonski mirovni sporazum, ali da su prevagnuli ljudski životi, da majke više ne plaču, da očevi više ne idu na ratišta, da djeca ne ginu bez ikakve potrebe. Mislim da je ta, ja ću je ovog momenta nazvati humana strana, da je prevagnula za taj potpis", istakao je Pušina. 

Svaki kanton predstavlja državu, prekobrojna administracija guši napredak

"Ima jako puno slabosti u BiH u ovom periodu o kojem govorimo, koji analiziramo. Mislim da ni kantoni, ni entiteti ne mogu predstavljati jedinstveno funkcioniranje BiH jer ukoliko BiH ide ovim putem onda će se uvijek pojavljivati slabosti koje se prije svega manifestiraju na političkom nejedinstvu, na sigurnosnom nejedinstvu, ekonomskom nejedinstvu i to su problemi koji se ne mogu prevazilaziti kroz niže nivoe vlasti na način da država bude zaštićena u tom segmentu", smatra Pušina. 

Problem BiH, naglašava, leži u prevashodno tom dijelu o kojem govorimo, u prevelikoj administraciji, prevelikoj birokratiji, ali nejedinstvenom funkcioniranju.

"Svaki kanton za sebe predstavlja državu i skoro da autonomno djeluju. Veoma je teško tu napraviti neki kohezioni faktor koji će odgovoriti svim pitanjima i svim izazovima BiH. Naravno onda se pojavljuju entiteti kao viši nivoi vlasti koji pokušavaju da dominiraju na način na koji se to ispoljava u BiH. Imamo državne nivoe vlasti koji su ceremonijalni, u većini slučajeva jer ne mogu previše odlučivati i ukoliko bilo šta donesu ne samo da se to mora konsenzusom, nego se onda to mora spuštati na niže nivoe vlasti. Onda imate blokadu koja se zove glas iz jednog od entiteta ukoliko nije prisutan iz jednoga naroda i cijeli projekat zaustavljate. Sve procese zaustavljate i tu ne samo da se gubi na vremenu nego su gubi na autoritativnosti državnih institucija što je nedopustivo. Opet ćemo doći do onoga pitanja: mi se možemo sve dogovoriti na nižim nivoima vlasti, kada ide na viši nivo to je zaustavljeno ili obratno. Na višem nivou vlasti vi postignete konsenzus, spuštate na niže nivoe vlasti i nastaju blokade i onda ne samo kroz Dom naroda nego nastaju i negdje personalno", stava je Pušina.