Otac koji je donirao organe kćerke: Minelino srce ne čuje otkucaje podrške

 Ni četiri godine nakon što sam donio najtežu životnu odluku i donirao organe kćerke ne znam gdje su završili srce i pluća moje Minele, ali najviše me boli što njeno ime niko javno nije pomenuo, kao ni Fondaciju Minelino srce, koju smo osnovali, a bila je to prva kadaverična transplantacija ikada u Kantonalnoj bolnici Zenica, odnosno u FBiH.

"Pokušao sam saznati da li su srce i pluća otišli u Minhen ili Beč, jer ta bolnica sarađuje s njima, ali nisu mi rekli. Bio bih najsrećniji da su tamo i otišli, ali može se desiti da srce i pluća nisu ni eksplantirani. Samo želim znati istinu, ali sa mnom nikad niko nije htio razgovarati", kaže Zukić.

U stravičnoj noći učesnik u nesreći je bila i njihova druga kćerka Amela, koja je ostala invalid, a koja s roditeljima vodi Fondaciju "Minelino srce" s ciljem da promovišu ideju o potpisivanju donorskih kartica i doniranju organa.

Nisu, kažu, imali nikakvu pomoć i podršku od institucija i srodnih udruženja. Planirali su da porodica Zukić osnuje i pusti u rad fondaciju i preda u ruke stručnim ljudima koji bi sve to vodili.

Sav novac bi bio usmjeren za pomoć u vezi transplantiranja najtežih pacijenata i na pomoć siromašnoj djeci sa sela.

"Nažalost, sve je to odmah na samom početku, doživjelo totalno razočaranje, sve je dočekano s neodobravanjem, nepoštivanjem i nerazumijevanjem. Ostali smo potpuno sami u svojim idejama", kaže Zukić.

Taman kad su odlučili dići ruke od svega, desilo se nešto što ih je podstaklo da istraju u svojoj borbi i ožive ideju zbog koje i postoji udruženje.

"Zbog raznih poniženja koja samo doživjeli, od toga da nas zovu u emisiju da gostujemo s ljekarom koji je eksplantirao njene organe, a da nije ni ime znao moje kćerke niti koliko je godina imala, što me jeko pogodilo. Bio sama na korak od tog da dignem ruke od svega jer našu fondaciju niko nije podržao. Napisao sam jedan tekst na stranicama koje vodim, koji se zvao 'Fondacija 'Minelino srce' doživjela je svoj totalni neuspjeh i kraj'. Objasio sam da planiram da se povučem i prekinem sa svim svojim javnim djelovanjem i objavama, a onda su nas pozvali da učestvujemo u organizaciji Svjetskog dana bubrega u Tuzli", kazao je Zukić.

Ističe da je tražio da mu dopuste da na obilježavanju održi dvominutni performans u kojem bi njih 12 nosilo majice s Minelinom slikom i transparentima, a na leđima poruku za Svjetski dan, ali mu to nije dozvoljeno.

"U meni se javio revolt i odlučio sam da dam sve od sebe i pozovem sve medije u regionu i u široj Evropi te da oživim ideju za koju ćemo se boriti", kazao je Zukić za "Nezavisne".

Dodaje da mu je cilj da u svom mjestu organizuje turnir, za koji bi sam snosio troškove, a sredstva koja bi bila prikupljena da se iskoriste za kupovinu užine djeci u stanju socijalne potrebe i porodicama sa slabijim ekonomskim statusom, jer je upravo siromašnim porodicama išao sav novac koji se sakupio na računu.

Jedina svijetla tačka u njihovoj tragičnoj sudbini sve ove godine bile su porodice i osobe kojima su donirani Minelini bubrezi i jetra, a koji redovno obilaze Minelin mezar u Gornjoj Gosovici i neizmjerno su im zahvalni na tome.

"Ove tri porodice nemaju nikakvu obavezu prema nama, ali mi smo sada svi zajedno postali jedna velika porodica i nas sve zajedno vežu posebni svima nama dragi osjećaji. Svake godine organizujemo marš sjećanja 22. jula - na Minelin rođendan. Pređemo 24 kilometra pješke od mjesta nesreće u starom Stogu do Minelinog mezara u Gornjoj Gosovici. Marš sjećanja 'Minelinim stazama mladosti' i sve to zaslužuje da se o tome javno govori", kaže Zukić.

Na stranicama Sjećanje na Minelu Zukić i Fondacije Minelino srce nalazi se više od 50 videozapisa koje je porodica tragično nastradale djevojke sama snimila i objavili te preko 50 bilješki o raznim životnim temama, a Fondacija će i ubuduće širiti ideju o značaju doniranja organa te pomagati socijalno ugrožene.