Valentin Inzko uputio apel svijetu uoči sjednice PIC-a: "BiH je na dobrom putu ka katastrofi"

Dvodnevna sjednica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), na kojoj će se raspravljati o budućnosti Ureda visokog predstavnika u BiH, uključujući i pitanje imenovanja novog visokog predstavnika te eventualnog zadržavanja Bonskih ovlasti, počinej sutra, 3. juna u Sarajevu.

Očekuje se da bi ove odluke mogle odrediti daljnji pravac međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini.

Uoči ovog sastanka oglasio se i bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, koji je uputio otvoreno pismo članovima PIC-a. U njemu upozorava na moguće posljedice ukidanja ili slabljenja Bonskih ovlasti, ističući da bi to, prema njegovim riječima, moglo imati ozbiljne posljedice po stabilnost zemlje i funkcionisanje institucija.

Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:

"Tri puta mjeri, jednom reži", kaže stara narodna poslovica koja mi prvo padne na pamet nakon čitanja medijskih izvještaja o zakulisnim pregovorima o sudbini OHR-a i bonskih ovlaštenja. Stoga, od srca molim sve političke faktore koji trenutno odlučuju o budućnosti OHR-a, da barem pet puta izmjere, prije nego što presijeku dragocjeni alat koji je bezbroj puta u prošlosti rješavao probleme i sprječavao sukobe u ovoj napaćenoj zemlji.

Otkako sam prije skoro pet godina napustio poziciju visokog predstavnika, suzdržavam se od medijskih nastupa kako ne bih ometao rad svog nasljednika i Vijeća za implementaciju mira. Međutim, danas osjećam ljudsku, moralnu i političku obavezu da odgovorim na zahtjeve i tvrdnje da "OHR treba zatvoriti jer je prepreka evropskom putu" ili da "prisustvo OHR-a blokira i sprečava dogovor među domaćim političkim akterima".

Iz mog iskustva iz prve ruke, kao 12-godišnjeg visokog predstavnika u BiH, mogu reći da visoki predstavnik sigurno nije prepreka na putu ka EU, naprotiv, ako se to od njega zatraži, mogao bi čak i ubrzati put ka EU. Međutim, sile destrukcije smeta prisustvo visokog predstavnika jer on u konačnici može iskoristiti bonska ovlaštenja za rješavanje svojih trajnih blokada u državnim institucijama. Odgovorno tvrdim da su domaći lideri, u prisustvu OHR-a, imali bezbroj prilika za kompromise i demonstriranje "lokalnog vlasništva". Međutim, i nažalost, dogovor se ne može postići ako smo stalno suočeni s ultimatumima ili politikom secesije.

Kao tužan primjer mogla bi poslužiti državna himna, gdje se toliko godina nije bilo moguće dogovoriti o tekstu, koji opisuje samo prirodne ljepote. Shodno tome, do danas ne postoji tekst, samo melodija. Ili uzmite zajednički, besplatni sigurnosni broj 112, koji je Evropska unija uspostavila 1991. godine, a koji Republika Srpska godinama nije odobravala do nedavno, kao navodni simbol unitarizma. Isto tako, bilo je šest bezuspješnih pokušaja da se usvoji zakon o zabrani negiranja genocida i umanjivanja ratnih zločina ili veličanja osuđenih ratnih zločinaca. Postoje brojni daljnji primjeri blokada. Lično, preferirao sam domaći sporazum, a moji 'šefovi' iz PIC-a su se također energično protivili korištenju Bonskih ovlasti 'osim kao krajnje sredstvo', i tako smo uglavnom funkcionirali.

Međutim, koristio sam Bonske ovlasti u svojim posljednjim sedmicama da zabranim veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida jer sam bio duboko svjestan da je to sjeme za novi rat u toj zemlji. Osim toga, imao bih problema i sa samim sobom. Moja savjest mi nije davala mira. Međutim, dogovori o brojnim pitanjima nisu bili mogući.

O određenim temama okvir za diskusiju uopće nije postojao. Trenutni budžeti su usvojeni u zadnji čas krajem decembra. Ili su neke teme odmah skinute s dnevnog reda. A posljednjih mjeseci, medijski aktualno pitanje - državna imovina - nije pitanje za vlasti u Republici Srpskoj. Stoga, ako neko odbija bilo kakvu raspravu o državnoj imovini, kao što to godinama čini predsjednik RS-a Milorad Dodik, onda je kristalno jasno da se u BiH ne može postići dogovor o državnoj imovini, niti se može usvojiti domaći zakon kojim bi se riješilo ovo vrlo zahtjevno pitanje. Shodno tome, čak je i djeci osnovnoškolskog uzrasta u BiH jasno da Dodik i njegovi partneri žele 'otjerati' visokog predstavnika i bonska ovlaštenja, kako bi se zemlja sama od sebe raspala zbog nemogućnosti funkcioniranja. Ali je podjednako jasno da to neće ići glatko bez barem ograničenog sukoba, ako ne i ozbiljnog rata. Vrlo je jasna i putanja njegovih lobističkih ugovora. Ugovori vrlo otvoreno zagovaraju uklanjanje ključnih međunarodnih mehanizama koji trenutno čuvaju dejtonski poredak u Bosni i Hercegovini - OHR, bonska ovlaštenja i prisustvo EUFOR-a. Time se država slabi u njenim temeljima i u konačnici jasno vodi ka nezavisnoj Republici Srpskoj.

Stoga, u ovom trenutku, nemam drugog izbora nego da vam se obratim i (javno) pošaljem SOS civilizovanom svijetu i moćnicima koji preoblikuju bosanski kaput, ili još gore, 'luđačku košulju', da sve vrlo pedantno prouče prije nego što se nanese nepovratna šteta.

Pitam se, i pitam ponovo, hoće li međunarodna zajednica nagraditi secesionistički projekat 30 godina nakon mukotrpnih napora izgradnje mira? Nakon toliko uspjeha zajedničkih napora, poput stvaranja od tri ratom iskusne vojske, jedne zajedničke vojske i Ministarstva odbrane, što se činilo nezamislivim nakon Daytona, zajedničkih pasoša, jedinstvenih registarskih tablica, granične policije itd. Hoće li to poslati poruku svijetu da tri nacije i njeni divni ljudi ne mogu živjeti zajedno na ovom komadu prelijepe zemlje!?

Naravno da mogu, vjerujte mi! Ili, kako će onda multietnička Evropa preživjeti, ili SAD sa svim nacijama i ljudima koji su stigli u Ameriku iz cijelog svijeta? Secesija bi također značila da se genocid i ratni zločin, da se genocid isplati, da su Karadžić i Mladić pobjednici, a majke Srebrenice, ne, cijelo čovječanstvo gubitnici? Dalje, hoće li međunarodna zajednica sada nagraditi osobu koja već 15 godina odbija bilo kakvu diskusiju o temi državne imovine? Osobu koja ovu ključnu temu pakuje u lobistički projekat i krije od investitora činjenicu da ovo pitanje uopće nije riješeno? Ovo je prevara i američkih investitora!

Stoga, molim Vijeće za implementaciju mira i njihove lidere da vrlo ozbiljno preispitaju činjenice u vezi s ovom napaćenom zemljom i njenim divnim ljudima prije nego što bude prekasno, jer je BiH, nekada uspješna priča i ponos međunarodne zajednice, trenutno na dobrom putu ka katastrofi. Zadržite sve instrumente i koristite ih! Čak i ako ih OHR ne bi koristio, Bonske ovlasti moraju biti dostupne. U suprotnom, OHR će biti kao još jedna nevladina organizacija koja će s vremena na vrijeme izražavati zabrinutost", zaključio je INzko u svom pismu.