Igor Gavran: "Mogu se očekivati opravdana poskupljenja nafte u BiH, ali još više neopravdana"

Ekonomski analitičar Igor Gavran smatra da zbog rasta cijena nafte na svjetskom tržištu, potaknutog ratom Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Izraela sa Iranom, građani Bosne i Hercegovine definitivno imaju razlog za zabrinutost, posebno zbog, kako ocjenjuje, nedostatka sistemskih mjera kontrole cijena i strateških zaliha energenata.

Podsjetio je na iskustvo iz perioda na početku rata Rusije protiv Ukrajine, koje pokazuje da se globalni poremećaji vrlo brzo prelijevaju na domaće tržište, uz izvjesnu razliku u odnosu na tadašnju situaciju.

"Definitivno možemo očekivati sličan scenario kada je u pitanju inflacija koja je nastupila nakon početka rata Rusije sa Ukrajinom, s tim što sada ima više prostora za neku intervenciju nego što je bilo tada. Tada su cijene bile, uslovno rečeno, na nekom normalnom nivou i onda su se povećavale. Sada su cijene robe i usluga nerealno visoke. Tako da su danas marže i trgovačkih centara i onih koji naplaćuju prevoz i sve ostalo daleko više nego što su bile tada. Međutim, sada ima prostora da se cijene povećavaju u manjoj mjeri, odnosno da se jedno vrijeme ne povećavaju, ali pod uslovom da postoji kontrola cijena", kazao je Gavran u razgovoru za Fenu.

Izbijanje rata između Irana i Izraela uzdrmalo je svjetsko tržište energenata i izazvalo nagli rast cijena sirove nafte. Jučer ujutro cijene su naglo porasle zbog straha od prekida u snabdijevanju, pa je nafta Brent premašila 120 dolara (201.96 KM) po barelu, dostigavši najviši nivo od sredine 2022. godine. Dodatni pritisak na tržište stvorili su i raniji rezovi u proizvodnji Saudijske Arabije i drugih proizvođača, što je pojačalo strah od ozbiljnih poremećaja u globalnom snabdijevanju.

Međutim, cijene su jučer navečer naglo pale nakon izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa da bi sukob s Iranom mogao uskoro završiti. U intervjuu za CBS News Trump je kazao da misli da se "rat gotovo bliži kraju". Nakon toga cijena nafte Brent pala je na oko 90 dolara (151.47 KM) po barelu.

Ipak, cijene su i dalje znatno više nego prije početka sukoba u Iranu, kada se naftom Brent trgovalo po cijeni od oko 70 dolara (117.81 KM) po barelu.

Gavran smatra da je poseban problem u BiH to što se poskupljenja često uvode bez realnog ekonomskog opravdanja.

"Vjerovatno će se i sada povećavati pod izgovorom cijene goriva i mnogo više nego što ta cijena goriva stvarno utiče na troškove. Zbog toga mnoge zemlje, uključujući i susjednu Hrvatsku, donose određene mjere gdje se pod vladinu kontrolu stavljaju cijene goriva. Cijene se ne mogu mijenjati kako kome padne na pamet, već u određenim periodima i uz određene kalkulacije, pravdanje stvarnih troškova, a ne nekih fiktivnih izgovora onih koji prodaju gorivo. I to bi već bila jedna od mjera koja može bar da uspori rast cijena i stavi ga pod neku kontrolu", navodi ekonomski analitičar.

Kada je riječ o drugim proizvodima i uslugama, napominje da postoje inspekcije i propisi o kontroli cijena koji mogu spriječiti neopravdana poskupljenja, što bi samo po sebi moglo ublažiti negativne posljedice za građane.

Ipak, upozorava da bi situacija mogla postati znatno ozbiljnija ukoliko bi cijena nafte nastavila rasti.

"Ukoliko cijena nafte nastavi da značajnije raste, pa dostigne, na primjer, nivo iz 2022. od 140 dolara (235.62 KM), ili čak ide i na više od toga, onda će u nekom trenutku poskupljenja postati stvarna, opravdana i neminovna, jer će tada zaista uticati i na realne troškove bez obzira na ove marže koje su sada previsoke", kazao je.

U tom slučaju, smatra Gavran, bile bi potrebne dodatne ekonomske mjere, ali problem vidi u tome što se u BiH dugoročno planiranje gotovo i ne vidi.

"Ne vidim da se u BiH planira duže od pet minuta unaprijed", naveo je.

Građani BiH, kako kaže, imaju razlog za zabrinutost i zbog nedostatka strateških zaliha nafte i jasnih planova za krizne situacije.

"Čini se da sve ostale zemlje imaju zalihe nafte, da imaju neke planove i mjere i da su se pripremale za ovakve scenarije, a mi očito toga u BiH nemamo. U Republici Srpskoj zaliha uopće nema, ne postoje robne rezerve, pa tako ne postoje ni terminali u javnom vlasništvu. U Federaciji BiH postoje naftni terminali, ali očito su njihove rezerve na mizernom nivou jer ih niko ni ne spominje ozbiljnije.

S druge strane, imamo privatne kompanije, neke od njih imaju svoje terminale i svoje rezerve, ali njima je jedini interes ostvarenje što većeg profita te ako tu nema nikakve kontrole od države, možemo očekivati samo maksimalne cijene i njihovu maksimalnu zaradu. Imamo rafineriju nafte u Brodu za koju je neko dozvolio da se zaustavi i tu bi nadležne vlasti u entitetu RS-u mogle da intervenišu u smislu da kada bismo imali mogućnost uvoza sirove nafte i prerade u našoj rafineriji, odmah bismo imali mogućnost veće kontrole nad samim cijenama. Ovako zavisimo od toga da kupimo gotov proizvod, gotovo gorivo", upozorava Gavran.

Jedna od mogućih mjera, po njegovom mišljenju, bila bi i ta da entitetske ili državne vlasti izvrše direktnu nabavku većih količina nafte od proizvođača i rafinerija u regionu i šire.

"Tako bi se mogla dobiti niža i povoljnija cijena koja bi se onda mogla koristiti za intervenciju na tržištu i na taj način onemogućiti divljanje cijena. Međutim, mi nemamo čak ni najave da se nešto poduzima u bilo kom smjeru. Ne moraju to biti ove mjere koje sam ja sugerirao, može biti bilo šta drugo, ali ne vidi se da se išta poduzima. Stoga, građani itekako imaju razloga za zabrinutost. Također, građani BiH su već ranije vidjeli da vlasti ne reagiraju, ne kontroliraju cijene, tako da opet mogu očekivati poskupljenja, opravdana, ali još više neopravdana", ističe Gavran.

Gavran upozorava i na šire ekonomske posljedice rasta cijena nafte. Najdirektnije će biti pogođene kompanije koje u svom poslovanju najviše koriste gorivo, prije svega u transportu robe.

"Ako se nastavi rast cijena nafte na svjetskom tržištu, direktno će biti pogođeni oni koji najviše koriste gorivo u svom poslovanju. Ako ga koriste u prevozu robe ili na neki drugi način, oni će najdirektnije da osjete povećanje troškova. Međutim, dugoročno bi mogla biti pogođena i proizvodnja hrane, jer dobar dio đubriva i raznih hemijskih proizvoda koji se koriste i u poljoprivredi, proizvodi se na bazi nafte. To se neće odraziti odmah, ali tu postoji dugoročni uticaj. Osim toga, pojedine industrije koriste naftu ili naftne derivate kao sirovinu u proizvodnji, a ne samo kao gorivo", navodi Gavran.

Na kraju je ukazao i na razlike između razvijenih zemalja i BiH kada je riječ o energetskoj tranziciji.

"U nekim državama veliki dio voznog parka je već električni, tako da na primjer u Norveškoj skoro 100 posto novih vozila je električno. Naravno da bi kod njih manji efekat na građane bio u smislu potrebe za gorivom i troškova prevoza. U BiH znamo da su električna vozila egzotika, da ih skoro nema i da sve se svodi na gorivo", zaključio je Gavran.

Nagla kolebanja na tržištu energenata izazvala su zabrinutost ekonomista da bi visoke cijene nafte mogle usporiti globalni ekonomski rast.

Dodatno olakšanje tržištima stiglo je nakon informacija da zemlje G7 razmatraju mogućnost korištenja nacionalnih strateških rezervi nafte kako bi stabilizirale tržište. Takve rezerve koriste se izuzetno rijetko i uglavnom samo u situacijama velikih poremećaja u opskrbi energentima.