Hrvatski medij pita: Ko je ubio Blaža Kraljevića?

Vruć, ljetni dan u Splitu. Deveti august. Ratna 1992. godina. Asfalt vrije. U kasnijim popodnevnim satima na semaforu u Omišu zaustavlja se kombi. Došao je iz BiH, kretao se dolinom Neretve prema Pločama, pa dalje prema Splitu, i na vojnim i policijskim punktovima nije bilo zabilježeno da je zaustavljan.

Ipak, iz njega nešto curi. Za nesreću vozača, to primjećuje policajac koji se nalazi u koloni odmah iza i zaustavlja kombi. Vozač otvara vrata, ali odmah bježi glavom bez obzira i ostavlja kombi nasred ceste prema Splitu. Kada je policajac otvorio stražnja vrata, imao je šta da vidi. Ostao je u potpunom šoku! Unutra je devet izmasakriranih tijela u crnim uniformama, a ono što curi bila je krv. Kombi je ostavljao krvavi trag za sobom.

Lica nije prepoznao. Među devet tijela, izrešetanih do neprepoznatljivosti, bilo je i tijelo HOS-ovog generala Blaža Kraljevića, jednog od najvažnijih ljudi ratnog doba u Bosni i Hercegovini, čija će smrt promijeniti mnogo toga. Ostali ubijeni, pokazat će istraga, bili su Kraljevićevi ljudi: Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasnići, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović. Tijela su pod strogom policijskom pratnjom prevezena na odjel patologije u Splitu, gdje će ih prepoznati Stanko Primorac Ćane, kasniji zapovjednik HOS-a nakon Kraljevića, koji je ranjen bio na liječenju u Splitu.

Blaž Kraljević: Nikada nećemo pucati na Hrvata, ma kakav god on bio

Blaž Kraljević bio je general HOS-a, ali i Armije BiH, i javno je zagovarao isključivo savez Hrvata i Bošnjaka u borbi protiv Srba. Žestoko je reagovao na svaki pokušaj dijeljenja Bosne i Hercegovine. Tako je bilo i kada je saznao za navodni dogovor Mate Bobana i Radovana Karadžića o podjeli BiH nakon njihovog sastanka u Grazu 6. maja 1992. godine. Izdao je javni proglas da Hrvati i Bošnjaci ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine.

"Nema podjele BiH! Ili ćemo svi poginuti, ili ćemo svi biti slobodni. Radovan Karadžić je ubica hrvatskog i muslimanskog naroda, a Mate Boban ne može i nema pravo zastupati, odnosno odvoditi Hrvate i Muslimane BiH u propast", pisalo je u Kraljevićevom proglasu.

Još jedna značajna njegova izjava neposredno prije smrti glasi:

"Što se tiče pojačanog opreza i mjera sigurnosti, za njih nema potrebe. Mi nikada nećemo pucati na Hrvata, ma kakav on bio. Zar nije u povijesti bilo dovoljno međusobnog klanja? Ja se, dakle, neću skrivati. Momci, ako ova glava spašava hrvatski narod, ako u tom pravcu nešto znači, evo je odmah. Ne trebaju me čekati u zasjedama, evo im Blaža Kraljevića na pladnju, ako je do mene."

Veliki problem - neistomišljenici i politika

Međutim, Kraljević je imao veliki, nerješiv problem - njegovi neistomišljenici u hrvatskim redovima, koji će kasnije sudjelovati u sukobima s Bošnjacima, bili su ohrabreni neslužbenom podrškom iz Zagreba. Većinom HDZ-ovci, imali su otvoren put do Tuđmana. On, kao zakleti član HSP-a, nije. Hrvatski predsjednik je u to vrijeme počeo otkrivati karte u povjerljivim razgovorima s američkim ambasadorom Warrenom Zimmermanom.

U svojoj knjizi "Izvor jedne katastrofe", Zimmerman tvrdi:

"Tokom našeg prvog susreta u januaru 1992., Tuđman me je sat vremena uvjeravao kako Bosnu treba podijeliti između Hrvatske i Srbije. U svim mojim godinama rada u Jugoslaviji, nikada nisam vodio tako iznenađujući pojedinačni razgovor kao u toj prilici..."

Zimmerman piše dalje:

"Tuđman je počeo s 15-minutnim monologom. Upravo je primio delegaciju bosanskih Hrvata, koji su mu rekli da se osjećaju ugroženi Izetbegovićevom politikom. Tuđmanov opis te politike je bio zapanjujući. 'Muslimani', rekao je, 'žele stvoriti islamsku fundamentalističku državu tako što će Bosnu preplaviti s 500.000 Turaka. Izetbegović u rukama ima i demografski adut. On vodi politiku tajnog nagrađivanja velikih porodica, pa će za nekoliko godina Muslimani u Bosni postati većina (u to vrijeme činili su 44 posto stanovništva). Utjecaj islamske Bosne proširit će se kroz Sandžak i Kosovo (muslimanski dio Srbije) na Tursku i Libiju. Izetbegović je fundamentalistički predstavnik Turske koja s njim kuje urotu o stvaranju Velike Bosne. Katolici i pravoslavci će nestati sa zemlje. Kažem vam, gospodine ambasadore, ako mi u Hrvatskoj prepustimo Hrvate u Bosni takvoj sudbini, oni će se okrenuti protiv nas. Neki od njih postaće teroristi, a budite sigurni da u svojim osvetničkim akcijama neće poštedjeti Zagreb.'
Razgovor koji Zimmerman spominje bio je u januaru, a samo sedam mjeseci kasnije ubijen je glavni protivnik takve ideje.

Ko je sve bio u delegaciji bosanskih Hrvata koja je Tuđmanu punila glavu pričama o muslimanima kao fundamentalistima? Sasvim sigurno, Kraljevićevi neistomišljenici. Za njih je bila nezamisliva i njegova uloga Hrvata u Armiji BiH. Osim toga, tijelo Kraljevića i njegovih suboraca pronađeno je u Omišu, u Hrvatskoj. Nikada nije bilo govora, niti dokaza, da bi ubojstvo Kraljevića i njegovih ljudi moglo biti povezano s nekim iz hrvatskog vrha.

"Tuđman mi je rekao da je ove priče razmatrao s Miloševićem, vođama Jugoslovenske armije i bosanskim Srbima, i da se svi slažu da je jedino rješenje podjela Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske. Tuđman je velikodušno dodao da ne insistira na ravnopravnoj podjeli. Neka Milošević uzme veći dio; ionako ga kontroliše. Mi ćemo se zadovoljiti s manje od 50 posto. Spremni smo Muslimanima prepustiti mali dio oko Sarajeva. To im se neće svidjeti, ali stabilni Balkan moguć je samo ako se promijene bosanske granice, bez obzira što Muslimani misle", pisao je Zimmerman.

Ubistvo u Glamuzinama i službeni stav HVO-a

Sutradan nakon ubistva Blaža Kraljevića i još osmorice na kontrolnom punktu HVO-a u zaseoku Glamuzine, kod sela Kruševo na cesti Mostar - Čitluk, u Večernjem listu objavljena je kratka vijest, bez fotografije, s naslovom "Poginuo zapovjednik HOS-a BiH" i saopćenjem HVO-a.

"Na policijskom punktu ojačanom pripadnicima protuterorističke jedinice u selu Kruševo, općina Mostar, jučer oko 14 sati zaustavljena su dva vozila radi rutinske kontrole. Umjesto da se zaustave, suvozač prvog vozila otvorio je vatru iz automatskog oružja, a istovremeno je pucano i iz drugog oružja. Dvojica pripadnika jedinice pogođena su. Poručnik Bodulić ubrzo je preminuo, a drugi je teško ranjen. Nakon toga, posada punkta uzvratila je vatru i usmrtila putnike iz oba vozila, među kojima je bio i Blaž Kraljević, komandant HOS-a. Istraga je u toku i javnost će biti pravovremeno obaviještena o ovom nemilom događaju", pisalo je.

Ako su krivi, zašto bi tijela u tajnosti prevozili kombijem u Hrvatsku? Č

Nakon njegove smrti Hrvati i Bošnjaci su se okrenuli jedni protiv drugih, baš kao što Kraljević nije želio, i našli se na suprotnim stranama. Jasno je kome je to išlo u korist.

Ako su njegovi ljudi prvi pucali i nisu se zaustavili, zašto bi im tijela bila stavljena u kombi i prevezena preko granice u Hrvatsku? U vrlo primitivnoj operaciji koja je, naravno, propala.

Da li je istina da su ih planirali ukrcati na brod i baciti u Jadransko more? Ko je sve to naredio? Šta se tačno dogodilo 9. augusta 1992. godine u Glamuzinama, zaseoku na cesti Mostar - Čitluk?

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.