Fra Ivan Nujić, fratar koji je oduševio BiH: Da ljudi ljudima budu ljudi, a ne vuci

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Kada je u julu 2021. godine iz Visokog ispraćana tužna kolona s tabutima devetnaest srebreničkih žrtava koje su ukopane u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica u najtužnijem danu u godini, među onima koji su se poklonili tim nevinim žrtvama najstrašnijeg zločina u Europi poslije Drugog svjetskog rata bio je i fra Ivan Nujić, profesor Franjevačke klasične gimnazije.

Razgovarao: Faruk Vele* za portal Radiosarajevo.ba

Ta iskrena i snažna gesta, kao i fotografija koju je zabilježio fotoreporter agencije Anadolija, nikog nisu ostavili ravnodušnim. Profesor Nujić svojim potezom je tako održao čas ljudskosti, dostojanstva, saosjećanja, te bez riječi uputio poruke mira kojeg danas toliko tražimo.

Fra Ivan inače vrlo uspješno radi sa mladim ljudima svih konfesija, te često govori "da ne zna čemu bi onda trebali služiti vjernici i vjere ako ne izgradnji mira". Povodom blagdana Božića, jednog od najvećih blagdana, razgovarali zato upravo sa uvaženim franjevcem i profesorom.

Radiosarajevo.ba: Uvaženi fra Ivane, kako bosanski franjevci dočekuju blagdan Božića, posebno u sredini u kojoj Vi djelujete?

Fra Ivan Nujić: Posljednjih mjeseci živim u dvjema posve različitim sredinama: u Visokom, gdje radim u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji, i u Sivši, u Usori, gdje radim kao fratar na župi. U Visokom su franjevci, po naravi svoje službe, stalno u komunikaciji ne samo s katoličkom vjerničkom zajednicom nego i s drugim sugrađanima i obiteljima učenika koji pohađaju našu Gimnaziju, a dolaze s raznih strana.

U Usori je drugačije: katolička zajednica je homogena, a obilježena je, kao uostalom i mnoge druge širom Bosne i Hercegovine, iseljavanjem. U ove predbožićne dane broj vjernika u župi mogao bi se lako udvostručiti, jer će mnogi doći da radost Božića podijele sa svojima, "kod kuće".

Ljubav i pravda

Radiosarajevo.ba: Što su ključne poruke ili pouke blagdana Božića i kako ih razumijevati danas u okruženju koje je u najmanju ruku prijeteće čovjeku, ma ko on bio?

Fra Ivan Nujić: Za kršćane je Božić blagdan Božjeg utjelovljenja: Bog je došao među ljude da im posvjedoči svoju blizinu i solidarnost, svoju ljubav. Stoga za čovjeka više ne postoji nijedna nevolja u kojoj bi bio sam, odnosno u kojoj Bog ne bi bio s njim. Čak ni smrt više nije bezizlazna.

Pritom, nevjerojatna je, gotovo skandalozna, Isusova poniznost: rodio se u štali, na đubreluku, kao posljednja sirotinja, a umrijet će na gradskoj deponiji, izdan, odbačen i ponižen. U međuvremenu je propovijedao Kraljevstvo mira, pravde i ljubavi, u kojemu će ljudi ljudima biti ljudi, a ne vuci. Koliko god se taj ideal danas činio nedostižnim, od njega ne smijemo odustati.

Radiosarajevo.ba: Mir se čini nasušnim danas, no što bosanskohercegovački čovjek može očekivati kada je tog mira sve manje, kako u svijetu, tako i u našem neposrednom okruženju. Uz još sve te krize, nestašice, inflacije... Osjetite li kod ljudi strah u tom smislu i što im savjetujete?

Fra Ivan Nujić: Sva su vremena teška, ali nama je najteže upravo ovo, naše, jer u njemu živimo. Ipak, nemamo se čega bojati, i to ne zato što bismo bili naivni nego zato što povijest u konačnici ne vode sebični oholice, seledžije i slični skakavci, nego milosrdni Stvoritelj. Jedino čega bismo se trebali bojati jest hoćemo li ostati dosljedni i dovoljno pribrani, usredotočeni na činjenicu da svijet možemo učiniti boljim ako u duhu Isusova nauka, sada i ovdje, budemo svjetlo svijeta i sol zemlje, privrženi Isusovoj zapovijedi ljubavi.

Kršćani i muslimani baštine toliko zajedničkih vrijednosti

Radiosarajevo.ba: Kako razvijati iskreni dijalog među ljudima, da se manje plašimo jedni od drugih? Čini se da danas ljudi, kako jednom reče profesor Mustafa Spahić, "pocrkaše od straha jedni od drugih". I sve to u 21. stoljeću, eri interneta i naprednih tehnologija!? Koliko je sve to paradoks?

Fra Ivan Nujić: Strah od drugoga može dolaziti od vlastite nesigurnosti ili nesposobnosti za dijalog. A prostora za dijalog ima napretek, pogotovo u našoj BiH, gdje kršćani i muslimani, ako ćemo pravo, baštine toliko zajedničkih vrijednosti i imaju toliko dodirnih točaka kao malo gdje drugdje na svijetu.  

I jedni i drugi vjerujemo u Jednoga, Jedinoga, Milosrdnoga, Stvoritelja, koji će ljude suditi po njihovim (ne)djelima. Zato bih rekao da taj strah jednih od drugih, odnosno strah od dijaloga, potječe prije svega od nedostatka vjere odnosno od neukorijenjenosti u vlastitu tradiciju.

Radiosarajevo.ba: Kako gledate zastrašujući trend masovnih odlazaka naših ljudi?

Fra Ivan Nujić: S puno tuge, naravno. Rat, poraće i korupcija političkih elita te otvoreno gostoprimstvo socijalno stabilnih društava u susjedstvu, doveli su do ovog neviđenog egzodusa. Vjerujem da ti ljudi nipošto nisu izgubljeni i ne treba ih sažalijevati. Uostalom, u ujedinjenoj Europi, kojoj težimo, migracije su sasvim normalna pojava: ljudi putuju, odlaze i vraćaju se, samo što smo mi maleni i krhki pa nas to jako pogađa. 

Zašto se vjernici solidariziraju s nasilnicima?!

Radiosarajevo.ba: Vi ste svojevremeno svojim iskrenim gestama odavanja počasti srebreničkim žrtvama zadivili javnost u BiH i regiji, kako gledate na to?

Fra Ivan Nujić: Nisam uradio ništa posebno i ne vidim zašto to toliko isticati. Kao čovjek i kao vjernik dužan sam biti solidaran prije svega s "malenima", s onima kojima su oduzeta ljudska prava, a temeljno pravo je pravo na život.

Nažalost, u sredini u kojoj živimo vjernici se nekako lakše solidariziraju s nasilnicima, a teže sa žrtvama.

To je očit pokazatelj kako smo slabi vjernici, kako dozvoljavamo da nam političari određuju granice djelovanja, odnosno da svojim svetim knjigama pretpostavljamo partijske knjižice.

OKVIR Za izgradnju zajedništva u miru i dobru

Radiosarajevo.ba: Šta je Vaša poruka građanima Bosne i Hercegovine uoči Božića, katolicima, ali i njihovim susjedima?

Fra Ivan Nujić: Svim kršćanima i svima koji vole Isusa želim da intenzivno dožive njegovu blizinu i radost susreta s Bogom kroz susrete s drugim ljudima, posebno s onima koji, kao i siroti Isus, žive s onu stranu ruba društva. I neka nam se to "zalijetanje" preko ruba društva ne događa tek prigodno, nego neka nam bude obilježje identiteta. Volio bih takođe da nam Nova godina svima bude prilika za izgradnju zajedništva u miru i dobru.