Emir Suljagić iz Srebrenice uputio izvinjenje Jevrejima za zločine koje je počinila Handžar divizija

U ponedjeljak, 10. jula u Memorijalnom centru Srebrenica održala se konferencija kolektivnog sjećanja, na kojoj je prisustvovao predsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa Menachem Z. Rosensaft.

Direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić započeo je obraćanje izvinjenjem zbog zločina koje je Handžar divizija počinila tokom Drugog svjetskog rata.

"Dame i gospodo, dragi prijatelji, hvala vam što ste došli.

Prije nego što se posvetim konferenciji, dopustite mi da se obratim našim prijateljima i saveznicima iz Svjetskog jevrejskog kongresa. Nemam nikakav službeni mandat, osim direktora Memorijalnog centra, ali osjećam duboku potrebu da na ovom mjestu kažem sljedeće.

Prije osamdeset godina jedan dio mojih sunarodnika stavio se u službu njemačke nacističke ideologije i naudio vama, vašem narodu, vašim očevima i majkama, djedovima i bakama. Ja vam se zbog toga izvinjavam i nadam se da ćete u vašim srcima naći mjesta za oprost.

Činim to ovdje, na mjestu koje predstavlja gravitacioni centar svih naših stradanja u 20. vijeku, i činim to iz dva razloga.

Prvo, zato što želim da pokažem da nijedna historija nije elegantna, svaka je grbava i krivudava, ali nemamo izbora nego je prihvatiti. Drugo, zato što vam se obraćam u ime potomaka, djece i unuka generacije Bošnjaka koja je ubijana sa identičnim ili sličnim motivom devedesetih zbog kojih su vaši preci ubijani četrdesetih godina prošlog vijeka, zbog kože s kojom su se rodili.

Osjećam obavezu prema historiji da kažem i sljedeće:

Oni koji su služili u 13. Waffen SS diviziji ili bili sluge ustaškog režima Nezavisne Države Hrvatske, nisu to činili u naše ime. Njihova djela ne govore u naše ime ni danas. Naš narod i zemlja su bili porobljeni i pod okupacijom, naš glas je bio ugušen.

Ako je neko imao pravo da govori u naše ime, to su bili bosanskohercegovački partizani i antifašisti poput Fadila Jahića, Pašage Mandžića, Avde Hume i brojnih drugih. U naše ime govorio je Derviš Korkut, kada je rizikovao svoj i život svoje porodice da spasi najvažnije što jedan narod može imati: pamćenje o sebi, kada je od nacista sakrio Hagadu.

Želio bih da vam se izvinem i zato što se u mojoj zemlji danas drže mise zadušnice za ubice Jevreja iz vremena Holokausta, zato što se grade groblja za domobrane i ustaše i krvavo cinično nazivaju 'grobljima mira', zato što u mojoj zemlji Jevrej ne može po ustavu biti predsjednik. Ali, uistinu, nije moje mjesto da to činim.

Ukazujem na to samo zato da bih potrcrtao koliko su, riječima Hanne Arendt, tokovi "podzemne historije" još uvijek snažni. Holokaust je jedinstven i neponovljiv zločin. Dajem sebi slobodu, međutim, da kažem da smo mi devedesetih godina prošlog vijeka čuli i vidjeli eho holokausta, u logorima, logorima za silovanje, masovnim grobnicama, prisilnom preseljenju i fizičkom uništenju svakog traga da smo ikad živjeli u ovoj zemlji.

Hvala vam, dragi prijatelji, što ste nam pružili ruku i što želite da zajedno sa nama gradite ovaj most između dva iskustva, dva naroda, most važniji od svih nas zajedno", rekao je, između ostalog, Emir Suljagić.