DPC želi da se uključi u slučaj Kovačević: "Poništenje prvostepene odluke bi bilo pogrešno"

Vijeće za demokratizaciju politike (DPC) iznijelo je kao treća strana zapažanja o predmetu Slaven Kovačević vs. Bosna i Hercegovina.

Kako su naveli u svom izvještaju, između ostalog, traže da se uključe u predmet 'Kovačević' te, kao treća strana, smatraju da bi poništavanje prvostepene odluke bilo pogrešno.

Izvještaj su sačinili Kurt Bassuener, Valery Perry, Toby Vogel i Bodo Weber.

"Misija DPC-a je izvršiti pritisak na etablirane demokracije i demokracije u nastajanju te transnacionalne i međunarodne institucije da slijede politike temeljene na liberalnim demokratskim vrijednostima i načelima u okviru svojih međunarodnih angažmana i obveza. Svojim istraživanjem, analizom, zagovaranjem i javnim angažmanom, DPC nastoji skrenuti pažnju kreatorima politika, zakonodavcima i civilnom društvu na zadiranja u slobode unutar demokratskog okvira.

Od svog osnivanja 2007. godine, DPC pomno prati politička i sigurnosna zbivanja na Zapadnom Balkanu i ulogu zapadnih aktera, posebno SAD-a i Europske unije, u skladu sa svojom navedenom misijom. DPC je proveo opsežna istraživanja, analize i zagovaranje tokom godina, postavši najdosljedniji think-tank izvan regije, prateći uspone i padove demokratskog razvoja i uključenosti vanjskih aktera u šest zemalja Zapadnog Balkana", ustvrdili su u uvodu svoje analize.

DPC, dalje su nastavili, "iznosi ova zapažanja zbog svoje razumne zabrinutosti da bi poništenje prvostepene odluke stvorilo umjetnu gornju granicu mogućnosti građana da razviju ustavne alternative koje bi bile kompatibilne s temeljnim nalazima na kojima se temelji presuda u predmetu Kovačević, kao i njihovih pet prethodnika, počevši od slučajeva Sejdić i Finci 2009. godine."

DPC, istakli su, nema nikakve veze sa stranama u ovom slučaju: "Želimo da iznesemo svoje opservacije u javnom interesu i u interesu pravilnog sprovođenja pravde."

"U skladu sa članom 36(2) Konvencije i pravilom 44(3)(a) Pravila suda, DPC je relevantna strana za potrebe ovog važnog zahtjeva u vezi sa Bosnom i Hercegovinom (BiH). U interesu ubrzanja postupka, DPC podnosi ovaj zahtjev i istovremeno dostavlja i svoje predložene pisane opservacije. Prepoznaje se da je ovo van uobičajene prakse ovog Suda i DPC želi jasno da istakne da ni na koji način ne pokazuje nepoštovanje prema Sudu zbog ovog postupka. DPC jednostavno želi da izbegne svaku mogućnost nepotrebnog kašnjenja i da izbegne svaku sugestiju da njegova intervencija ne bi trebalo da bude dopuštena jer bi mogla biti prekasna da bi se izbegao prekid predstojećeg ročišta.

DPC posjeduje specifično znanje o političkom i civilnom društvu u BiH koje će biti od pomoći ovom Sudu. DPC je zainteresovan da, s obzirom na tvrdnje podnijete u ime visokog predstavnika, osigura da Sud ima uravnotežen pogled na politički pejzaž u BiH. To se, kako se s poštovanjem tvrdi, može postići samo ako se uzmu u obzir ne samo okviri originalnog Dejtonskog sporazuma, već i način na koji se BiH razvila kao društvo i demokratija od 1995. godine. DPC želi da pomogne ovom Sudu u vezi sa tim pitanjima, uključujući i primjenu Bonnskih ovlasti od strane različitih visokih predstavnika. DPC s poštovanjem smatra da će takva kontekstualizacija biti od pomoći – i u stvari može biti ključna – kada Sud bude razmatrao aplikaciju", istakli su.

Nadaju se da će Sud, nakon što razmotri ove opservacije, prepoznati da ih treba uzeti u obzir kao dio odlučivanja o aplikaciji: "DPC s poštovanjem smatra da bi razmatranje ovih opservacija bilo u interesu pravde u smislu člana 36(2) Konvencije i pravila 44(3)(a) Pravila suda i stoga poziva Sud da dozvoli razmatranje ovih opservacija.

Trenutni ustavni okvir u Bosni i Hercegovini štiti sadašnje političke elite na način koji je izazvao široku ljutnju, nezadovoljstvo i razočaranje političkim sistemom, što se jasno vidi kroz nizak izborni entuzijazami proteste. Čini se da te elite nastoje da učvrste svoju prednost mobilizovanjem međunarodnih aktera koji bi zagovarali trenutni sistem. Glavni razlog zašto DPC nije iznio ove opservacije ranije je taj što nije bio svjestan stava koji je navodno zauzeo Visoki predstavnik u svom podnesku Sudu. Nakon što je bio obaviješten o tom stavu, DPC je smatrao da je dužan da osigura da ovaj Sud ima podneske o činjenicama u BiH, od strane posmatrača koji je svjestan razvoja događaja u posljednjih 30 godina, kako bi se izbjegao bilo kakav nesporazum."

Njihov dokument možete pročitati na linku OVDJE, a u njemu se još ističe:

"Suština je da visoki predstavnik sada zagovara* da se političkim elitama BiH omogući nastavak njihovih aktivnosti usmjerenih na slabljenje države, pa čak i ignorisanje pravnih obaveza koje je BiH preuzela od Vijeća Europe. Uloga garanta mira – Upravnog odbora Vijeća za imeplementaciju mira i provedbenih instrumenata visokog predstavnika i EUFOR-a – upravo je u održavanju 'sigurnog i stabilnog okruženja' i onemogućavanju lokalnim političkim akterima da ugroze stabilnost, kako kratkoročno tako i dugoročno.

(...)

Svijet iz 1995. (godina u kojoj je donesen Dejtonski sporazum, op.pr.) nije isti kao svijet danas i to vrijedi i za BiH. Povezati BiH i njene građana s rigidnim okvirom koji je uspostavljen radi zaustavljanja rata, a istovremeno im uskratiti mogućnost napredovanja ka članstvu u EU i stabilnijem položaju na međunarodnoj sceni, neprihvatljivo je u svakom kontekstu."

*Dodajmo još da je objavljeno kako se visoki predstavnik Christian Schmidt neće 20. novembra obratiti Europskom sudu za ljudska prava u slučaju Kovačević, ali će se njegov podnesak i observacije koje, kako se spekulira, pogoduju politici HDZ-a i Dragana Čovića, ipak tamo naći.

Podsjetimo i na ovo: "Bosna i Hercegovina bi trebala biti jedna izborna jedinica, a građani mogu glasati za kandidata za člana Predsjedništva BiH nezavisno od toga kojem narodu pripada i u kojem entitetu živi. Delegati u Domu naroda Parlamenta BiH birali bi se među pripadnicima naroda sa teritorije cijele države, a ne samo njenih pojedinih dijelova."

To je suština prvostepene presude koju je ranije objavio Evropski sud za ljudska prava. Presuda je donesena po apelaciji Slavena Kovačevića, tada savjetnika člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvatskog naroda Željka Komšića. On je, kao Bosanac i Hercegovac, tužio BiH jer ne može da odlučuje o izboru člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda niti može biti delegat u Domu naroda Parlamenta BiH.