Dokle će Dodik nekažnjeno negirati genocid? "Dosadašnja praksa bh. pravosuđa je poražavajuća"

U Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome kakav je odnos pravosuđa u Bosni i Hercegovini prema negiranju genocida u Srebrenici i veličanju ratnih zločinaca.

Povod za razgovor, u kome su učestvovali Vehid Šehić, predsjednik Foruma građana Tuzle, i Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava sa sjedištem u Bijeljini, bile su dvije nedavne presude – jedna za veličanje Karadžića i Mladića, a druga za negiranje genocida.

Bilo je riječi o tome zašto su prve presude izrečene 4 i po godine nakon što je u krivični zakonik unesena odredba da je kažnjivo negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca, zašto do sada nije podignuta nijedna optužnica protiv funkcionera bh. entiteta RS iako oni, posebno Milorad Dodik, neprestano negiraju u genocid u Srebrenici, kao i o tome zašto Tužilaštvo, kada odbacuje prijave, najčešće navodi da nema dokaza da je onaj ko je negirao genocid imao namjeru da izazove mržnju.

Razgovaralo se i o tome da li izjava gradonačelnika Banjaluke Draška Stanivukovića da neće biti uklonjen mural Ratka Mladića u tom gradu predstavlja veličanje ratnih zločinaca, kako je tužilac odbacio prijavu protiv tog murala s obrazloženjem da nema pismenog dokaza je na njemu lik Ratka Mladića, kao i o tome koliko činjenica da se u Srbiji toleriše negiranje genocida u Srebrenici i veličanje ratnih zločinaca utiče na ponašanje policije i pravosudnih organa u Bosni i Hercegovini.

Ovih dana sud Bosne i Hercegovine prvostepeno je osudio Miodraga Malića na tri godine zatvora za veličanje ratnih zločinaca Karadžića i Mladića. Dva mjeseca ranije Vijeće Apelacionog suda Bosne i Hercegovine potvrdilo je presudu Vojinu Pavloviću koji je osuđen na tri i po godine zatvora za veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida u Srebrenici. To su prve presude te vrste nakon jula 2021. godine kada je tadašnji Visoki predstavnik Valentin Inzko nametnuo dopune Krivičnog zakona prema kojima je negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca postalo kažnjivo.

Na pitanje "da li je to za vas bilo iznenađenje?", Vehid Šehić odgovara:

"Nije bilo iznenađenje, ali očekivao sam da nadležni sudovi odmah nakon stupanja na snagu dopuna Krivičnog zakona reaguju na mnoga veličanja ratnih zločinaca i negiranja genocida. Čekalo se četiri godine da dobijemo jednu pravosnažnu i jednu nepravosnažnu presudu. Veličanje ratnih zločina i negiranje genocida u Srebrenici svakodnevna je pojava u Bosni i Hercegovini.

Živimo u vrijeme kada su ratni zločinci faktički postali nacionalni heroji. Nije stvoren ambijent da se istinski suočimo s činjenicama o onome što se dešavalo tokom rata u Bosni i Hercegovini. Svi govore da su se branili, a predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske još je 1991. godine izašao sa tezom da se u odbrambenom ratu ne mogu činiti ratni zločini što su prihvatili mnogi i u Bosni i Hercegovini", poručuje Šehić

Od donošenja Inzkovog zakona podneseno je preko stotinu prijava za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Tek sada smo dobili prve presude.

Na pitanje "zašto je pravosuđe toliko čekalo?", Branko Todorović kaže:

"U pravnom smislu pomenute presude ne bi trebalo da budu iznenađenje jer za njih postoji zakonski okvir, a svrha zakona je da zaštiti dostojanstvo žrtava i demokratski poredak od historijskog revizionizma. Pokazalo se da država, odnosno pravosuđe, može da reaguje kada hoće, ali ove dvije presude ne mijenjaju poražavajuću činjenicu da političke elite u Bosni i Hercegovini već skoro 30 godina imaju konsenzus o zaštiti ratnih zločinaca iz vlastitih nacionalnih korpusa.

Tako da mi se čini da su pomenute presude znak zakašnjelog i selektivnog buđenja pravosuđa. Ostaje da se vidi da li možemo očekivati suštinsku promjenu ili su ove dvije presude neka vrsta alibija za dosadašnju praksu pravosuđa kad je riječ o negiranju genocida i veličanju ratnih zločinaca. A ta praksa je poražavajuća", poručuje Todorović.

Cijeli razgovor čitajte na linku OVDJE.