Danas je dženaza Hadži Aslanu Šoku: Budimo njegova porodica, dođite na posljednji ispraćaj heroja

Hadžo Aslani, zvani Šok, slavni borac s brda Žuč, preminuo je u u ponedjeljak, 1. decembra, Sarajevu. Bio je jedan od diverzanata Druge viteške brigade, borac koji je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu dao sve što je imao, snagu, hrabrost i mladost.

Dženaza Šoku će se obaviti danas, 4. decembra 2025. godine u 13 na Gradskom mezarju Vlakovo (Aleja veterana).

Na društvenim mrežama tim su tužnim povodom objavljeni emotivni apeli:

"U osmrtnici Hadže među ožalošćenima nema članova porodice. Budimo njegova porodica na posljednjem ispraćaju. Čovjeku koji je dao sve što je imao (zdravlje) za ovu zemlju, a na kraju ostao bez igdje ikoga i bez ičega."

Podsjetimo, potresnom porukom od "Šoka" su se jučer oprostili iz organizacije Pomozi.ba, iz koje su napisali:

"Bio je i naš korisnik, a mi smo uz njega ostali do posljednjih trenutaka života. Nekada heroj i borac, a kasnije beskućnik koji je spavao u parku, bez krova nad glavom, na zimi i na kiši. Od 2022. godine nastojali smo mu biti oslonac. Pokretali smo apel za renoviranje stana u kojem je živio, a svaki mjesec donirali smo mu 1.000 KM kako bi imao ono osnovno. I naravno, uvijek se moralo naći i za njegove omiljene cigarete. Naš Šok je sada na nekom boljem mjestu. Na njegovoj smrtovnici, među ožalošćenima, stoje veterani Druge viteške motorizovane brigade Armije RBiH, saborci, ratna braća, diverzanti, te komšije i prijatelji – oni koji znaju ko je on zaista bio. Neka mu je vječni rahmet."

Hadžo Aslani je jedan od heroja Žuči, jedne od presudnih borbi za odbranu Sarajeva. Porijeklom je Albanac. U Sarajevo je došao odmah nakon smrti majke... Na albanskom se za druga kaže Šok. Raja je to malo produžila, pa ga zovu Šoka. Šok sa Žuči ili Šoka sa Žuči, heroj. Svi ga se sjećaju kao malehnog, plavokosog i povučenog borca koji nije mnogo govorio, ali se vidjelo da je okretan i veoma snažan za svoju konstituciju. Ono što bi neko okom, Šok bi skokom, kako bi se to reklo u narodu. Šta sve može, vidjelo se u prvim diverzantskim akcijama. Nije volio govoriti o svojim junačkim podvizima, ističući da je sve bila Božija volja i da bi ponovo uzeo pušku da brani Bosnu i Hercegovinu. No, u jednoj akciji, Šok se posebno istaknuo i jedino je o njoj htio govoriti:

"Kada smo došli do četničkih rovova, neko je prvi trebao ustati i napasti. Podigao sam se i počeo bacati bombe u prvi rov i pucati. Ostala su bila još dvojica, jednog sam upucao, a onda mi je nestalo metaka. Drugi je bio je krupan, podigao me je iznad zemlje i počeo da guši. Htio sam da izvadim nož, ali nisam mogao. Onda sam nekako skupio snagu i udario ga šakom, a potom sam ga nastavio udarati glavom. Onda sam vidio sijač smrti. Skočio sam do njega i počeo pucati. Kada sam izašao iz rova, stigli su moji saborci koji su od mene mislili da sam četnik. Neko je rekao: 'Ne pucajte, to je Šok'. Potom sam im dao sijač i otišao sam do doktora pošto su me pogodila tri metka. Tada mi je Bog spasio život. Jednom sam se rodio, jednom ću umrijeti, a za Bosnu mi nije žao poginuti."