Damir Arnaut: Kako sam ishodio izmjenu odluke Vrhovnog suda SAD-a

Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Damir Arnaut oglasio se na svom Facebook profilu o tome kako je ishodio izmjenu odluke Vrhovnog suda SAD-a. 

Kako je napisao, nedavna posjeta Washingtonu s ciljem promocije interesa Bosne i Hercegovine, odnosno pogled sa stepenica Congress-a na zgradu Supreme Court motivisala ga je na ovaj tekst.

U narednim redovima objavu prenosimo u cijelosti: 

"Prije tačno 20 godina – 30. i 31. jula 2002. – polagao sam i iz prve položio Pravosudni ispit savezne države New York. Najteži i po broju pokušaja najveći Bar Exam u Americi. Tog jula od 9.693 aplikanta, samo nas 6.546 je ispit položilo. John Kennedy Jr. pao je dva puta i položio tek iz trećeg. Franklin Roosevelt položio je iz drugog pokušaja. Kako se radi o hiljadama dolara troškova i desetinama hiljada dolara izgubljenih primanja, mi Bosanci (a, vidjet će se poslije, i Hercegovci) si takav luksuz ne dopuštamo.

Kako se tokom ta dva dana blizu 10.000 duša iz cijele Amerike slilo u Albany, glavni grad države New York, nije bilo šanse naći slobodnu sobu, pogotovo nekom ko i danas smještaj za godišnji u jeku sezone na hrvatskoj obali krene tražiti sedmicu prije. O sastancima u Londonu i Washingtonu da i ne govorim. U to je vrijeme internet bio tek u povoju. Mogli ste naći telefonske brojeve hotela, ali ne i rezervisati smještaj, pogotovo u provinciji. Otvorio sam mapu i krenuo zvati hotele u radijusu koji je izgledao prihvatljiv u odnosu na Albany.

Motel u Schenectady-u, mjestu nekih 20 milja od Albany-a, imao je slobodnu sobu. Momka koji je pribilježio rezervaciju pitao sam kakav je saobraćaj radnim danima prema Albany-u, ima li gužve ujutro. On mi je, kao da je to najprirodnija stvar na svijetu, odgovorio 'Nemam pojma, ja nikad ne idem u Albany, živim u Schenectady-u'. Da ne rizikujem rezervaciju suzdržao sam se od preočito ciničnih komentara i odgovorio 'naravno, izvini, kako glupo od mene da pitam'. 

Posljednje studentske dane u Berkeley-u provodio sam sumanuto učeći za Bar tokom dana i feštajući kao da mi je to zadnje ljeto u životu tokom noći. U velikoj mjeri je i bilo. Već dugo ne mogu ni zamisliti da zaspem u tri ujutro, ne nužno u svojoj kući, a da već u 6 pijem prvu kafu i analiziram sve moguće uglove krivičnog slučaja, pazeći da mi ne promaknu propusti dokazne ili etične prirode iz zadatog modela. Kako god, nakon šest sati vožnje tog 29. jula, u rent-a-caru od Montreala, aerodroma do kog su to ljeto iz nekog razloga karte iz San Francisca bile najjeftinije, stigao sam u Schenectady. Naručio picu iz Domino's, firme za koju sam i sam pice raznosio tokom prve i druge godine faksa, ostavio dečku izdašan bakšiš, pogledao svojih 20 knjiga i rekao si 'što si naučio, naučio si'.

Do Albany-a sam iduće jutro stigao za 20 minuta. Očito niko iz Schenectady-a ne ide u glavni grad New York-a. Prvog dana smo imali 200 pitanja – 100 prije ručka i 100 poslije. Nikad neću zaboraviti krikove djevojke koja je – kada je došla do 100. pitanja – shvatila da je negdje na početku preskočila polje na obrascu za odgovore (tzv. scantronu), nakon čega brojevi odgovora nisu korespondirali brojevima pitanja. Nije bilo vremena da odgovore preradi. Iznijeli su je iz dvorane.

U Schenectady više nikada nisam otišao, a Albany sam posjetio još jednom – nakon što sam prošao i test profesionalne odgovornosti, te došao da obavim intervju o moralnim atributima i položim zakletvu. Kada je vidjela gdje radim i da imam Top Secret Security Clearance, gđa. zadužena za moral je jednostavno rekla 'ko sam ja da te bilo šta ispitujem'. Tog dana sam postao član Advokatske komore države New York.

Što me vraća na naslov ove storije. Nakon više od tri godine bavljenja advokaturom u Washingtonu, prvo u naprestižnijem uredu za međunarodno pravo u svijetu – Kancelariji pravnog savjetnika američkog ministarstva vanjskih poslova (Office of the Legal Adviser, U.S. Department of State), te potom u jednoj od 20 najprestižnijih advokatskih kuća u svijetu (White & Case LLP), stekao sam uslove za članstvo u Advokatskoj komori Vrhovnog suda SAD-a (Supreme Court of the United States), najviše sudske instance u Americi.

Proces je više tradicionalan nego kompleksan, te uključuje arhaične obrasce na kojim je, između ostalog, potrebno napisati i odakle dolazite, ali u tradicionalnom smislu. Umjesto 'iz' koristi se 'od'. Npr, Joe Biden of Wilmington, Delaware iliti Joe Biden od Wilmingtona, Delaware. U državi California sam završio srednju školu, diplomski i postdiplomski. U New York-u sam položio pravosudni. U Washington D.C. sam proveo najveći dio advokatske karijere. U državu Virginia sam se baš nekad tada bio preselio. Ali jedino prirodno mi je bilo da napišem Damir Arnaut od Sarajeva, Bosne i Hercegovine.

No, i u Vrhovnom sudu rade ljudi poput momka iz Schenectady-a kojima je naša zemlja uvijek bila samo Bosnia, a ovaj drugi dio se nisu ni usuđivali izgovoriti. I tako je moj certifikat stigao sa natpisom 'Damir Arnaut od Bosne'. Dijelom zbog svog perfekcionizma, uključujući i činjenicu da je ovo skraćivanje negativno uticalo na simetriju teksta, a dijelom i pod recidivima uticaja ranije djevojke iz Mostara, odlučio sam se 'žaliti' na ovu 'odluku' Vrhovnog suda SAD-a. Za manje od mjesec dana stigao je novi, popravljen certifikat.

Prošlo je 20 godina. Tada sam bio prvi Bosanac (i Hercegovac) član Advokatske komore Vrhovnog suda SAD-a. Siguran sam da više nisam jer se na američkim univerzitetima, nekim čak i prestižnijim od mog Berkeley-a, u međuvremenu odškolovalo more naših ljudi. No i dan danas sam jedini Bosanac (kao i Hercegovac) koji je ishodio izmjenu odluke Vrhovnog suda SAD-a", napisao je Damir Arnaut.