Bugarska: Muzika

Balkanska i bugarska osobenost
Bugarska, kao zemlja koja pripada jugoistočnoj Evropi, svakako i u smislu svoje muzičke tradicije ima određenih zajedničkih crta sa drugim zemljama pripadnicama ovog dijela Balkana. No, naravno ima i svoje osobenosti. U cjelini, folklor svih ovih zemalja se posljednjih godina sve više uključuje u savremene muzičke tokove, kao dio „world music“ žanra, sa mnogo više izvornih svojih karakteristika, ali i kao element jedne lokalne kulture koji se uvodi u druge popularne žanrove, a koji se očigledno doživljava vrlo egzotičnim proizvodom ovog „temperamentnog, sirovog i surovog Balkana“.

Bugarska u toj modernoj fuziji tradicije i popularnog nije izuzetak, i njena se kultura na raznorazne načine rabi u svrhe istraživanja nekih drugačijih pravaca, spojeva starog i novog, i načina da se sve to uklopi u savremeno tržište. Dakle, tradicija je sve više „in“, kako se to moderno kaže, a kao dio te tradicije, folklora određene zemlje, pripadajuća muzika postaje sve privlačnijom robom. No, ono što je danas vrlo često upravo samo atraktivan element kojim se začini već izlizani muzički proizvod, u zemljama porijekla je jedno lijepo nacionalno blago koje se još ponegdje njeguje u svojoj približno izvornoj verziji.

U Bugarskoj se može izdvojiti nekoliko regija koje se međusobno nešto razlikuju u smislu njihove muzičke tradicije, pa osoben zvuk naprimjer imaju regije Dobrudža (koju Bugarska dijeli sa Rumunijom), Rodopi (jug zemlje), regija Makedonije i Trakija (čiji je dio Bugarska), obala Dunava, te Sofija (glavni i najveći grad Bugarske).

Muzička praksa u Bugarskoj, koja je vezana specifično i uz ples, kao i u većini zemalja, prati razne vjerske praznike, narodne običaje i ceremonije, kao njihov integralni i neizostavni dio. Tako je muzika prisutna uz Božić, Novu godinu, Slavu Svetog Lazara i slično, a u regiji Strandža (planinski masiv na jugoistoku Bugarske koji se proteže i na evropski dio Turske) seljani za Slave Svetog Konstantina i Elene na 21. maj plešu i po vrelom uglju. Muzika se prakticira i uz događaje koji su općepoznati u cijelome svijetu, kao što su to na primjer vjenčanja.

Folklor
U Bugarskoj je važan dio muzičkog folklora pjevanje, koje u većini kultura čini bazu i glavni element narodne muzičke prakse. U ovoj zemlji pjevanje su prakticirali i muškarci i žene, u raznim prigodama. Žene pjevaju na tzv. „sedenkama“, koje posjećuju često mladići i djevojke u potrazi za partnerom, na ceremonijama objavljivanja zaruka, ili za vrijeme rada u polju, pri čemu postoji u svakome slučaju poseban repertoar.

Osim što se pjeva, tradicionalno se u Bugarskoj i pleše, za primjer svake nedjelje i tri dana na velike praznike poput Vaskrsa, što započinje upravo pjevanjem, koje izvode dvije grupe žena što čine plesnu liniju. Kasnije pristižu instrumentalni muzičari, pa pjevači prestaju biti vođe kola. Inače, mlade žene spremne za udaju imale su veoma važnu ulogu u plesovima koji su se održavali na, recimo, seoskim trgovima, i to je do nedavno u selima bila veoma atraktivna vrsta zabave i važan dio izvjesne društvene scene.
No, kao i drugdje, i u tradiciji Bugarske pjevanje nije bilo rezervisano samo za lijepe i svečane prilike, već i za tužne događaje, opraštanje sa dragim članom porodice i zajednice, pa su se posebne pjesme-tužaljke, izvodile na sahranama, ali i prilikom ispraćaja nekog momka u vojnu službu.

U svakom slučaju, ono po čemu je muzička narodna praksa Bugarske naročito prepoznatljiva danas širom svijeta, jesu veoma karakteristični ženski vokali, koji su vrlo prodorni i „otvoreni“, upravo zbog načina izvođenja. Kod ženskih horova bugarske tradicije se to dijelom odnosi na vrste harmonija i polifonije koju primjenjuju, upotrebu veoma malih intervala, poput velike sekunde, i pjevanje neke vrste stalne i kontinuirane pratnje ispod same melodije. Naročitu promociju ovog segmenta folklora Bugarska je i van svojih granica doživjela zahvaljujući jednom od njenih najuticajnijih muzičara 20. stoljeća. Njegovo je ime Filip Kutev, bio je kompozitor i čovjek koji se smatra „ocem bugarske koncertne horske i narodne muzike“. On je osnovao 1952. godine „Bugarski državni televizijski ženski vokalni hor“, sada internacionalno poznati world music ansambl koji kombinuje tradicionalni vokalni repertoar sa modernim aranžmanima. Ovaj je ansambl postao prepoznatljiv širom svijeta nakon izdavanja serije albuma pod nazivom „Le Mystère des Voix Bulgares“ („Misterija bugarskih glasova“) za engleski label „4AD“ u periodu od 1986. do 1988. godine.

Trio Bulgarka – Kuzum Elenke

http://www.youtube.com/watch?v=wZkmTOvJdjw


Trio Bulgarka (Festival Of World Cultures, Irska 2006)

http://www.youtube.com/watch?v=XdyaAGAZtNo

Ipak, prvi snimci ovog sastava datiraju još iz 1957., a 1975. godine je švicarski etnomuzikolog i producent Marcel Cellier za svoju malu izdavačku kući „Disques Cellier“ izdao prvi „Voix Bulgares“ album kao rezultat njegova petnaestogodišnjeg rada na ovoj tematici. Zanimljiv je podatak i taj da je do pomenute etikete „4AD“ i do njena osnivača Ivo Watts-Russella došao zvuk ovih bugarskih glasova putem jedne kasete koju mu je na slušanje dao Peter Murphy, inače pjevač benda „Bauhaus“. Potom je Watts-Russel, zainteresovan za ovu muziku, došao do Cellierovog izdanja i licencirao ga. Ipak, mnoge druge ženske vokalne grupe iz Bugarske su stekle popularnost, a među njima i sada internacionalno poznate „Trio Bulgarka“, koje su učestvovale povremeno i na turnejama Le Mystère des Voix Bulgares.

Le Mystère des Voix Bulgares (& Theodosii Spassov)

http://www.youtube.com/watch?v=sRThqRP5OMA

Još jedan dugogodišnji bugarski sastav koji za cilj ima očuvanje kulture i tradicije ove zemlje izvođenjem njene muzike i plesova je i Folklorni ansambl „Пирин“, ili „Pirinejski narodni ansambl“, koji je zasigurno najvažniji projekat ovakve vrste sa državnom potporom. Čine ga orkestar, plesna trupa i, naravno, ženski hor. Ova „organska sinteza regionalne folk horske i plesne tradicije Bugarske“, kako su opisani od strane „National Geographic“, nastala je 1954. godine, a do sada su izveli preko 6.500 koncerata u 50 različitih zemalja širom svijeta i izdali značajan broj albuma, te tako na svoj način promovirali nacionalno blago ove zemlje.

U vrijeme komunizma, mnogi su muzičari, naročito tzv. svadbeni sastavi, djelovali pak van ove muzičke scene pod okriljem države, i bez neke oficijelne podrške ovakve vrste oni nisu imali niti nametnutih zvaničnih ograničenja u smislu izvođenja muzike, pa je to dovelo do uvođenja u tradicionalnije izvedbe i drugih žanrova i instrumenata. Važan centar ovakve muzike bila je Trakija, i tamošnja je scena prikriveno djelovala sve do 1986. godine, kada je utemeljen festival u gradu Stambolovo. Isti se od tada održava svake dvije godine, a zahvaljujući njemu su postali popularni mnogi muzičari ovakve vrste, među kojima je na primjer Ivo Papazov, bugarski klarinetist koji u tradiciju i lokalno uvodi i nešto jazza, i jedan od prvih što su kreirali žanr tzv. muzike svadbenih sastava u Bugarskoj.

Naravno, kako je rečeno na početku, ne treba zaboraviti da je muzika u tradiciji Bugarske u direktnoj vezi sa plesom, koji generalno na području Balkana ima svoje naročite karakteristike što odudaraju od zapadnjačkog poimanja istog. Tako i bugarski plesovi imaju svoju posebnu kompleksnost, uglavnom vezanu za ritmičke obrasce.

Savremena muzička scena
Na kraju, obzirom da sve dublje Balkan sa svojom kulturom prodire u zapadnoevropsku i svjetsku generalno, i obratno, i da se prepliće ono što je nekad bilo razdvojeno svojim suprotnostima na raznim nivoima, tako i svi ovi, vanjskom svijetu egzotični, elementi ovog podneblja postaju sve zanimljiviji i veoma atraktivni u modernim izražajima što uglavnom danas nose ovu etiketu „fuzija“ i „world“.

Istovremeno, ovdašnji je svijet posljednjih decenija čeznuo za zapadnjačkim zvukom i bojama koje su predstavljale izdanak savremenog i naprednog, i polako se i takva vrsta globalno popularnog afirmisala i na ovim prostorima.
Bugarska ni u kom slučaju nije mogla biti izuzetak, pa danas i tamo, naravno, postoji savremena muzička scena koja obuhvaća žanrove od pop i rock muzike, preko reggae i rap žanra, do klasike i jazza, i naravno neizostavne world music sa folk elementima, koji zasigurno ostaju najinteresantniji izvozni muzički proizvod neke zemlje, kojem se okreću, manje ili više, mnogi lokalni muzičari.

(rock/metal/folk)
Balkandji – Zvezdica

http://www.youtube.com/watch?v=rm7aPxLhN4o


(rap/hip-hop)
Upsurt – Popfolk

http://www.youtube.com/watch?v=3YJ3-uk6z0E


(jazz/etno-jazz)
Milcho Leviev – Selski Tantz

http://www.youtube.com/watch?v=FmVKdvXpkrE


Milcho Leviev - Milestones

http://www.youtube.com/watch?v=aybGf74bZ9E


Milcho Leviev - BG Boogie

http://www.youtube.com/watch?v=AN1rD0Wzy4o


(world music/etno/jazz)
Theodosii Spassov

http://www.youtube.com/watch?v=fF6tAMz4EH0


Lot Lorien & Theodosii Spassov

http://www.youtube.com/watch?v=c0JOUyBuahg