Božo Ljubić: Trećina Hrvata "nestala iz BiH" zbog Komšića

Ustavni sud BiH nedavno je djelomično prihvatio apelaciju koju je 2014. godine podnio Božo Ljubić, a koja se odnosi na određene članove Izbornog zakona BiH koji reguliraju način izbora delegata/kinja za Dom naroda Parlamenta FBiH. Sud je odlučio da su članovi 10/12 i 20/26a u neskladu s članom I/2 Ustava BiH, to jest s “načelom konstitutivnosti, odnosno ravnopravnosti bilo kojeg od konstitutivnih naroda”.

Ova je odluka bila povod da se Božo Ljubić, nekadašnji predsjednik HDZ 1990 i parlamentarac u PSBiH, nakratko ponovo nađe u sferi medijskog interesiranja u BiH, a i u Hrvatskoj.

Ljubić je 5. decembra 2016. gostovao u programu HRT-a, kada je rekao da su izmjene Ustava FBiH koje je 2002. napravio Wolfgang Petrisch, “dovele do toga da su Hrvati izgubili ona prava koja su imali u Daytonu”, zbog čega u protekla dva mandata nisu imali “legitimne predstavnike”, već samo one koji su bili “lojalni bošnjačkoj politici”.

Hrvati su, kao i BiH, prošli kroz četverogodišnji rat

Za ovim dobro poznatim stavovima uslijedila je, međutim, bezmalo skandalozna izjava o tome kakve su bile posljedice nedostatka “legitimne reprezentacije Hrvata”, analizira Istinomjer:

“Posljedice su po hrvatsku poziciju u BiH katastrofalne u mnogo elemenata, a najvidljiviji je odljev stanovništva. Prema posljednjem popisu stanovništva, koji je objavljen prije nekoliko mjeseci, u odnosu na popis iz ‘91. godine, jedna trećina hrvatskog stanovništva iz BiH je nestala.”

Da se nije radilo o omašci u govoru, već o ozbiljnoj tvrdnji koju Ljubić predstavlja kao činjenicu, pokazuje i skoro identična izjava koju je dao dan ranije:

“To pravo da sam narod bira svoje legitimne predstavnike u institucije vlasti je, dosad, bilo onemogućeno jedino Hrvatima. A posljedice znamo kakve su - dakle, ubrzano iseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine.”  

Ljubić je, uzevši 1991. godinu kao osnovu za poređenje, naprosto prešao preko činjenice da je Bosna i Hercegovina prošla kroz četverogodišnji rat koji je potpuno izmijenio njenu demografsku sliku, te implicitno ustvrdio da je, za broj Hrvata u BiH, pogubniji bio dvostruki mandat Željka Komšića kao člana Predsjedništva BiH, nego ratna dejstva 1992. - 1995. godine. Ovakva interpretacija ne može se objasniti ničim osim beskrupuloznim politikanstvom, ali njena se netačnost može činjenično dokazati.

Šta kažu činjenice

Činjenice, pak, govore da je Ljubić ovim izrekao višestruku neistinu. Kada se uporede rezultati oba popisa na koja se pozvao, vidi se da je na teritoriji Federacije BiH pad broja hrvatskog stanovništva bio neuporedivo manji nego u Republici Srpskoj.  

S obzirom da od 1991. do 2013. nije proveden nijedan popis u BiH, ne može se napraviti poređenje broja osoba hrvatske nacionalnosti u Federaciji BiH prije i nakon izbora Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ili dolaska Živka Budimira na mjesto Predsjednika FBiH - koje je Ljubić označio kao uzroke masovnog “odljeva stanovništva”.

No, ono što se može uporediti su, recimo, ekonomske statistike za one kantone čije stanovništvo Božo Ljubić smatra politički diskriminiranim, držeći da je to najveći problem s kojim se suočava i koji ga nagoni da napušta državu. A takve statistike pokazuju da je, na primjer, broj nezaposlenih u protekloj deceniji opao samo u Posavskom kantonu, dok je u svim drugim porastao.

Svakako nije slučajno da se upravo ZHK, s rastom nezaposlenosti od skoro 50 posto, suočava s kontinuiranim padom broja stanovnika/ca i da je jedan od kantona koji se često spominju u kontekstu odlaska stanovništva iz Bosne iz Hercegovine - ne zbog “nelegitimne reprezentacije”, nego zbog nemogućnosti osiguranja egzistencije.