Bijele ruže niz Ćehotinu za žrtve silovanja: U ratu u BiH je silovano između 20.000 i 50.000 osoba

Zehra Murguz Kovačević jedna je od rijetkih žena Foče koja je, nakon što je preživjela ratno silovanje, odlučila o tome progovoriti i boriti se za pravdu i prava žena koje su preživjele isto. Kaže da je svaka kuća, svaki stan u Foči bio logor za zlostavljanje žena, djevojaka i djevojčica.

“Ja sam imala tada 27 godina. Ovdje u ovom zloglasnom ‘Partizanu’ su silovana dječica od 12 godina, djevojčica koja je donijela lutku sa sobom”, kazala je Murguz Kovačević, za koju je svaki dolazak pred salu “Partizan” u Foči težak, jer podsjeća na tugu i bol koje su doživjele.

Govorila je kako smatra da istinskog pomirenja nema bez priznavanja zločina, te iskazala nezadovoljstvo zbog sporog procesuiranja predmeta za silovanje i seksualno zlostavljanje.

“Brzo je kao puž… To bi se trebalo ubrzati jer biološki sat ističe, pogotovo nama žrtvama. Meni je već preko 60 godina, a mnoge izjave još nisu ni došle na red da se procesuiraju, ni zločinci. A zločinci svaki dan bježe u, kako oni kažu, u ‘majku Srbiju’”, zaključila je, kao i da će preživjele “hrabro i odvažno nastaviti svoju borbu”.

Prema procjenama, u ratu u BiH je silovano između 20.000 do 50.000 osoba.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju je u dvije presude osudio četiri osobe za silovanje u Foči na ukupno 75 godina zatvora: Dragoljub Kunarac – 28, Radomir Kovač – 20, Zoran Vuković – 12 i Dragan Zelenović – 15 godina. Sud BiH je osudio 15 osoba zbog silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja na 188 godina zatvora.

Iako su zločini na mnogim lokacijama u Foči presuđeni u presudama Haškog tribunala i Suda BiH, ovi objekti nisu nikada na adekvatan način obilježeni. Udruženje žrtava “Foča 92-95” je još prije nekoliko godina pokrenulo inicijativu za postavljanje spomen-ploče na sali “Partizana”.

“Vi sada kad gledate, to je sasvim normalan objekat, kao i ostali objekti na prostoru opštine Foča. Nema nikakvog obilježja, a toliko je počinjeno zločina u ovome objektu. Najveći zločin koji je počinjen u ovom objektu jeste silovanje djevojčice od 11 godina. Mi smo samo na osnovu presuda tražili ono što nam pripada. To je poruka svim budućim generacijama, ne da se mrze, nego da čuvaju i njeguju mir”, kazala je Midheta Kaloper, predsjednica Udruženja žrtava “Foča 92-95”, u čijoj organizaciji je obilježen 19. juni u Foči.

Ona je podsjetila i na borbu preživjelih za prava zlostavljanih žena i djece koja su rođena kao posljedica silovanja, a koji su godinama bili kategorija zanemarena od države.

“Mislim da je obilježavanje veoma važno, jer mi ovim pokušavamo da podignemo svijest, da probudimo one koji su uspavani, da smo mi, one koje smo preživjele, još uvijek tu i da opominjemo na zločin koji je počinjen kako u Foči, tako i diljem Bosne i Hercegovine”, dodala je Kaloper.

Ajna Jusić, predsjednica Udruženja “Zaboravljena djeca rata”, kazala je da se jedna od glavnih prekretnica dogodila 2022. godine, kada je usvojen Zakon o civilnim žrtvama rata u Brčko distriktu BiH u kojem su djeca rođena iz čina ratnog seksualnog nasilja priznata kao posebna kategorija civilnih žrtava rata. Godinu poslije, u Federaciji BiH usvojen je Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata, koji nudi rješenja za zaštitu osnovnih ljudskih prava djece rođene iz čina ratnog silovanja.

“Usvajanje ovog zakona predstavlja dijelić pobjede za nas i za naše majke, za preživjele u Brčko distriktu, za preživjele u Federaciji BiH, a na nama je da radimo da ovu vrstu pravde osjete i preživjele u Republici Srpskoj”, rekla je Jusić na obilježavanju u Foči.

Skrenula je pažnju da se do danas ne zna stvarni broj djece koja su rođena kao posljedica silovanja, zbog nepostojanja sistemskog pristupa ovoj kategoriji, kao i zbog stigme u društvu.

“Taman da je to jedno dijete, danas odrasla osoba, to dijete zaslužuje da živi i udiše dostojanstvo i ravnopravnost. Nažalost, oprostite mi, ali moram reći da znamo i da smo svjesni činjenice da nacionalne i međunarodne vlasti nisu uspjele sačuvati mnoge dokaze o patnjama civila od ‘92. do ‘95, pa danas imamo informacije samo od onih koji su preživjeli ratnu torturu i seksualno nasilje u ratu”, tvrdi Jusić i dodaje da niko osim žrtava ratnog silovanja nije svjestan koliko je trebalo snage za ustati poslije svega preživljenog i govoriti istinu.

Duška Jurišić, zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, kazala je da liječenje duše žrtava traje doživotno, te da nema opravdanja da podršku i doprinos ne daju svi članovi porodice i cijelo društvo.

“Zločine nad hiljadama žena učinile su stotine, a ne dvadesetak osuđenih ljudi. Činjenica da mnogi od njih i danas vode miran porodični život, čitaju bajke i pjevuše svojim unucima, sigurno pobuđuje ljutnju, bijes, ogorčenje. Nisam baš sigurna kakav bi spokoj i mir žrtvama donijelo njihovo eventualno pokajanje, ali bi sasvim sigurno više spokoja donijelo priznanje zločina i zvanično, javno izvinjenje”, kazala je Jurišić u obraćanju.

Zamjenica ambasadora Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Deborah Mennuti rekla je da su SAD solidarne sa žrtvama i preživjelima iz logora za silovanje u Foči, te da su protiv upotrebe seksualnog nasilja kao oruđa rata.

“Danas smo ovdje da odamo počast hrabrim preživjelima koji su odlučili da progovore o svojim bolnim iskustvima tokom rata, u interesu traženja istine i pravde. Također, svakodnevno radimo da sačuvamo sjećanje na one koji nisu preživjeli. Ono što svakodnevno radi Udruženje žrtava rata ‘Foča 92-95’, da bi podržali preživjele i prevenirali njihovu stigmatizaciju, jeste uistinu inspirativno i doprinosi smislenom pomirenju”, istakla je Mennuti, pozivajući vlasti BiH da prihvate istinu o onome što se dogodilo, da traže odgovornost počinitelja i da daju podršku preživjelima.