Akademik Spahić o rudarenju litijuma: Prijeti nam eko-atomska bomba, dijelovi BiH postat će pustinja

Širom susjedne Republike Srbije održavaju se ekološki protesti protiv kopanja litijuma. Dok domaći zvaničnici i javnost uglavnom nijemo posmatraju ove događaje, stručnjaci poput akademika Muriza Spahića, našeg eminentnog stručnjaka, hidrologa, osnivača Udruženja geografa BiH i bivšeg dekana na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, iznova dižu glas upozoravajući na ovakve projekte.

Stručnjaci se povezuju

"S obzirom na to da je riječ o planu rudarenja litijuma u susjednoj državi, Republici Srbiji, sa kojom na ovom prostoru Bosna i Hercegovina graniči rijekom Drinom, prema kojoj je usmjeren sliv rijeke Jadar, naravno da se to nas itekako tiče. O ovim problemima koji su sada ponovo aktuelizirani intenzivno smo u kontaktu s grupom naučnika iz Republike Srbije", navodi akademik Spahić.

S tim u vezi, dodao je on, objavili su njihov rad na temu: "Primjeri destruktivne rudarske prakse i osvrt na projekt 'Jadar' u Srbiji", čiji naučni tim predvodi prof.dr. Ratko Ristić, koji je upravo danas objavljen u naučnom časopisu Acta geographica Bosniae et Herzegovinae br. 21 u izdanju Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini na adresi geoubih.ba.

Sumporna kiselina prži

"Iz ovoga rada se mogu saznati sve neželjene posljedice rudarenja litijuma za čije dobivanje iz geoloških naslaga se koristi ogromna količina sumporne kiseline, najčešće u omjeru za jednu tonu litijuma utroši se oko 10 tona ove opasne po život kiseline", upozorava akademik Spahić, te pojašnjava:

"Upotrijebljena kiselina se ne može sanirati niti skladištiti da bude bezopasna. Jedan dio se površinski padavinskim vodama spira prema glavnom riječnom toku Jadru, koji ove vode unosi u rijeku Drinu, koju izravno kontaminira. Drugi dio se infiltrira u podzemlje i tamo se miješa sa podzemnim vodama, koje takođe zagađuje. Sumporna kiselina doslovno prži biosferni pokrov koji se teško može obnoviti čak za jedno stoljeće, a u vodama i najmanja količina ove kiseline ubija zoomi fito bentos i nektonske organizme te ostavlja riječne vode bez života."

"Granice nisu garant zdrave životne sredine"

Prema riječima akademika Spahića, ovo će pogoditi i Bosnu i Hercegovinu jer rijeka Drina bi u tom slučaju bila kontaminirana.

"U Bosni i Hercegovini traju istražni radovi na 'plemenite metale', a zapravo je riječ o istraživanju litijuma na dva lokaliteta: na Majevici i u dolini Plive u okolini naselja Jezero. Na bazi naprijed navedenih iskaza nije teško pretpostaviti kakva bi se katastrofa desila u ovim područjima. Posljedice su gotovo identične atomskoj bombi kada se postojeći prirodni pejzaž pretvara u pustinjski, odnosno mjesečev", odlučno govori ugledni bh. stručnjak. 

Kod ovakvih antropogenih radnji nikakve granice nisu linije sigurnosti jer se svi prirodni procesi dešavaju neovisno od njih.

"Rijeke i zračne struje nemaju granice i odvijaju se po strogo utvrđenim prirodnim procesima. Zbog toga bi dužnosnici Bosne i Hercegovine trebali biti involvirani u ova dešavanja oko litijuma u susjednoj R. Srbiji jer granice nisu garant zdrave životne sredine. S tim u vezi naše vlasti bi se trebale oglasiti sa jasnim stavom u vezi nakana rukovodstva R. Srbije da ustupi rudarenje litija Rio Tintu jer se to i nas tiče, s obzirom na to da granice za navedene probleme nisu nikakav garant", zaključuje akademik Spahić.

Podsjetimo, kako je portal Radiosarajevo.ba pisao i ranije, ugledni stručnjaci iz susjedne Srbije još su 2021. godine upozoravali na dramatične posljedice rudarenja litijuma u susjednoj Srbiji na pogranične dijelove Bosne i Hercegovine.

BiH vlasti i dalje šute, dokad?