Ponosne Maglajlije pripovijedaju: Kad su braća Burić bili mali, obojica su htjeli biti golmani

Lijepa je sportska priča braće Senjamina i Benjamina Burića. Blizanci iz Maglaja nositelji su igre rukometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Jedan na golu, drugi ispred. Vrijedni i dobri, kvalitetni iznad svega. Snaga tima koji je u Kataru rukometni svijet iznenadio dobrom igrom i pristojnim rezultatima.

Roditelji Ivana i Igora Karačića: Za koga ćemo navijati?

Njihova priča počinje 20. novembra 1990. godine u Maglaju. Tamo su rođeni, a u desetoj godini upoznali rukometnu loptu, onu koja će im odrediti živote i dovesti na najveću scenu.

Išlo je dobro

Danas su standardni reprezentativci naše zemlje, prave uzdanice selektora Dragana Markovića. Zbog njih često ruke dižemo u zrak, njihove odbrane i golove slavimo kao svoje.

Ime Mahmuta Obralića dobro je poznato svakome ko zna šta je rukomet u ovoj zemlji. A braći Burić posebno. Upravo je maglajski rukometni pedagog naučio sportskoj abecedi simpatične blizance. Bilo je prije punih 14 godina. Obralić se sjeća svakog njihovog koraka. Skroman kakav je, ne želi sebi pripisivati niti centimetar njihovog uspjeha. 

''Naša reprezentacija igra dobro, ali primjetne su oscilacije. Normalno je to, ipak smo prvi put na najvećoj sceni. Treba znati šta znači i sam plasman na Prvenstvo. Uistinu ogroman uspjeh.''

''Pomogao jesam, ali bez njihovog teškog rada, ništa ne bi bilo kao što jeste. Bili su vrijedni i predani, pamtim ih kao dječake, došli su na prvi trening u našu školu rukometa. Obojica su htjeli biti golmani. Procjena je bila da Senjamin fizičkim karakteristikama pripada jednoj drugoj kategoriji, odlučili smo pokušati na pivotu. Išlo je dobro'', prisjeća se Obralić za portal Radiosarajevo.ba rukometnih početaka rukometnih Zmajeva iz Maglaja. 

Ništa više nije bilo slučajno, nije ni danas. Dok su drugi pubertetske dane provodili negdje drugo radeći ko zna šta, marljiva braća su - trenirala.

''Sjećam se njihovih prvih srednjoškolskih dana. Radio sam s njim i mimo treninga. Takva glad za uspjesima i pobjedama rijetko se viđa. Kako to uvijek biva, iskočili su iz prosjeka, a počele su pristizati ponude drugih klubova. Bilo je jasno da će napraviti nešto dobro'', dodaje naš sagovornik.

Maglaj živi za rukomet

Uslijedio je odlazak u tada moćni Izviđač iz Ljubuškog. Novi napredak, još ozbiljniji rad. Novi poziv i novi klub. Na drugoj strani žice bila je Slovenija.

''Slovenija je već bila znak da je to to. Reprezentacija, debitantski nastupi, prve pobjede i sve važnija uloga u timu. Danas igraju kao nikad dosad. Svaku priliku i dolazak u Maglaj koriste za druženja. Ostali su potpuno isti. I danas redovno radimo mimo svih treninga, i dalje žele napredovati i biti bolji. Maglajlije ih ponosno prate i bodre, kao i Eldara Memiševića u dresu selekcije Katara. Maglaj ovih dana živi za rukomet'', poručuje Mahmut Obralić na kraju razgovora za portal Radiosarajevo.ba.