Znate li priču o Nadiji Comaneci, prvoj gimnastičarki koja je osvojila savršenu 'desetku'?

Rođena 12. novembra 1961. u Oneștiju, u Rumuniji, Nadia Comăneci smatra se jednom od najboljih sportašica prošlog stoljeća i jednom od najvećih svjetskih gimnastičarki.

Nadia se počela baviti gimnastikom u rodnom gradu kad je imala pet godina, na poticaj obitelji. Poznati gimnastički trener Bela Karolyi vidio ju je kako okreće kotače u školskom dvorištu i izabrao ju je da pohađa njegovu školu eksperimentalne gimnastike.

Ubrzo je postala najvažniji dio rumunske gimnastike.

Godine 1969., u dobi od sedam godina, Nadia se prijavila na svoje prvo takmičenje, rumunjsko državno juniorsko prvenstvo, gdje je zauzela 10. mjesto. Rezultati je nisu obeshrabrili. Umjesto toga postala je motiviranija za napornije treniranje i 1972., u dobi od 11 godina, osvojila je svoj prvi naslov državne prvakinje u Cluju.

Prvi veći uspjeh Nadia Comăneci postigla je s 13 godina, kada je osvojila tri zlatne i jednu srebrnu medalju na Europskom prvenstvu 1975. u Skienu u Norveškoj. Iste godine Associated Press proglasio ju je 'sportašicom godine'.

Ali, njezina doista nevjerojatna izvedba došla je neočekivano na njenim prvim Olimpijskim igrama, 1976. godine, kada je 14-godišnja rumunska gimnastičarka zadivila cijeli svijet svojom savršenom rutinom od 30 sekundi na dvovisinskom razboju.

Suci su joj dodijelili 10, prvu desetku u historiji olimpijskih gimnastičkih natjecanja. U početku je ova odluka dovela do zbunjenosti javnosti jer je umjesto toga na ploči bljeskalo '1.00' - semafor je imao samo tri znamenke za prikaz rezultata poput 9.50 ili 9.85.

Budući da nitko nikad nije postigao savršen rezultat u gimnastici sve do Nadie Comăneci na Ljetnim olimpijskim igrama 1976, zaradila je nadimak: 'božica iz Montréala'. Tokom svoje olimpijske karijere, Comaneci je zaradila šest dodatnih desetki.

Proglašena je BBC-jevim najboljim sportistom 1976. godine, a njezina je fotografija bila na naslovnici časopisa Time. Kod kuće su joj komunističke vlasti iz Bukurešta dodijelile titulu 'Heroja socijalističkog rada', kao najmlađoj nositeljici tog odlikovanja.

Godine 1981. rumunska vlada organizirala je turneju za Nadiu u Sjedinjenim Državama. Ljudi su jedva čekali gledati gimnastičarku u akciji; turneja 'Nadia '81' bila je veliki uspjeh.

Iz takmičenja se povukla 1984. godine, s 24 medalje osvojene marljivim radom, nevjerojatnim talentom, samopouzdanjem i upornošću na Olimpijskim igrama, Svjetskim prvenstvima i Europskim prvenstvima, od čega čak 16 zlatnih.

Nakon što je njen trener Bela Karolyi prebjegao u Sjedinjene Države, Nadia je dobila zabranu putovanja u zapadne zemlje i bila je pod stalnim nadzorom vlasti, pa je kovala planove za bijeg.

Godine 1989., samo nekoliko sedmica prije rumunjske revolucije, ilegalno je prešla rumunsko-mađarsku granicu, sa skupinom drugih mladih Rumuna. Put ju je konačno odveo u Sjedinjene Države, gdje je trenutno aktivna u mnogim dobrotvornim i međunarodnim organizacijama te strastvena voditeljica gimnastičke akademije za tinejdžere, zajedno sa svojim suprugom Bartom Connorom.

Vratila se u Rumuniju 1996., nakon pada komunističkog režima, na svoje vjenčanje koje je održano u Bukureštu i koje je uživo prenosila diljem Rumunije, a primanje se održalo u bivšoj predsjedničkoj palači.

U svijetu gimnastike, Nadia Comăneci je sportska ambasadorica Rumunije, počasna predsjednica Rumunske gimnastičke federacije, počasna predsjednica Rumunskog olimpijskog odbora i članica Fondacije Međunarodne gimnastičke federacije.

Tri puta zaredom osvojila je naslov europske prvakinje i preuzela 'Europski kup', kao prva gimnastičarka kojoj je to uspjelo. Nadia Comăneci najmlađa je dobitnica i jedina osoba koja je dvaput, 1984. i 2004., primila Olimpijski orden, najviše priznanje koje dodjeljuje Međunarodni olimpijski odbor. Također je primljena u Međunarodnu gimnastičku kuću slavnih.

Godine 2004. Nadia Comăneci napisala je svoje memoare pod naslovom Pisma mladoj gimnastičarki, u kojima je opisala svoj težak put do uspjeha, temeljen na talentu, napornom radu i predanosti.

Kako su se neka pravila u gimnastičkom bodovanju promijenila, praktički je nemoguće da iko ikada dobije savršenih 10, pa će možda Nadijina serija savršenih 10 zauvijek ostati vrhunac u historiji Olimpijskih igara.