Srednjoškolac pobijedio rak, vratio se fudbalu i donio svojoj ekipi pobjedu

Carey je te 2015. godine putovao s majkom na Univerzitet Penn State na proljetni duel i tradicionalnu utakmicu američkog fudbala u koji se zaljubio još kao dječak. Po povratku s Univerziteta na kojem je diplomirala njegova majka, Sean je osjetio veliki umor. Carey je jedva mogao hodati, a nakon MRI pregleda ustanovljeno je da ima ovaj rijetki oblik karcinoma.

"Sa radijacijom bile su veće šanse da se bolest vrati, pa sam se odlučio za operaciju", kaže Carey.

Carey je išao u školu i borio se sa kemoterapijom, a kao brucoš dobio je priliku da postane dio ekipe Srednje škole Mainland.

"Kada sam dobio posao prije tri godine i kada smo počeli sa predsezonskim treninzima on je došao i ja nisam znao ko je. Bio je mršav, ćelav dječak. Znao sam da se nešto desilo ovom mladom momku čim je bez kose, pa sam se raspitao. Dolazio je na svaki trening, trenirali smo tri puta sedmično tokom čitavog ljeta. Oporavljao se, prvo mu se vratila kosa, potom živost i na kraju snaga tijela. Vidjeti ga ovako zrelog i šta radi ove sezone, to je zaista nevjerovatno", rekao je njegov trener.

Prošlu sezonu njegova škola završila je s omjerom 1-9, a Carey je ove sezone uspio izboriti mjesto u ekipi. U petak ovaj hrabri dječak je donio pobjedu svojoj školi. Mainland je slavio protiv rivala Ocean Cityja rezultatom 24:21 nakon field goala sa 41 jarda koji je pogodio Carey. Pogodio je i sva tri PAT udarca nakon touchdowna svoje ekipe i pomogao Mustangsima da dođu do omjera 6-2 ove sezone i vjerovatno mjesta u doigravanju.

"Kada vratim film, ne sjećam se da sam bio nervozan. Jednostavno sam znao da mi je ekipa pružila priliku i ja sam to uradio", rekao je Carey.

Njegov trener je dodao da bi Carey vjerovatno pogodio i da je field goal bio s linije od 50 jardi. Ove sezone ovaj hrabri dječak je perfektan. Ima 20 od 20 pogođenih PAT-ova i šest od šest pogođenih field goal pokušaja. Upravo je njegov field gola protiv Oakcresta s 29 jardi i pokrenuo seriju od tri pobjede njegove ekipe.

Rekli su mu nakon što mu je dijagnosticiran rak da više nikada neće igrati američki fudbal, ali je pobijedio sve zlosutne prognoze i sada sanja svoje dječačke snove.

"Njegova borba. Snaga da se suprotstavi toj nesreći. Često pričamo o nesrećama u američkom fudbalu, ali donijeti takvu odluku i pobijediti uprkos lošim izgledima. U tim godinama. To je nevjerovatno. Nekada šuteri rade samo svoje stvari i samotnjaci su. Seana interesuje sve što radimo. Radi sve sprintove, sve vježbe. On je snaga ovog tima. Ako mislite da imate loš dan, smao pogledajte njega i shvatit ćete da nije toliko strašna vaša borba", rekao je njegov trener.