Seksizam u fudbalu: Izazovi koje donosi pozicija prve trenerice u Bundesligi

Nova trenerica, Marie-Louise Eta, ispisuje historiju fudbala. Međutim, njen slučaj ujedno pokazuje da je seksizam u sportu i dalje svakodnevna pojava.

Kada je u četvrtak, 16.aprila, nova trenerica kluba FC Union Berlin ušla u salu za press konferencije, dočekao ju je veliki broj medijskih predstavnika. Interes za 34-godišnju Etu bio je ogroman, jer je postala prva žena koja obavlja funkciju glavne trenerice u muškoj Bundesliga.

"Znam da ovo ima društveni značaj i uticaj, ali moj fokus je na fudbalu."izjavila je Eta

Robin Afamefuna (29), profesionalni fudbaler i kapiten SC Fortuna Köln, ujedno je i kulturološki antropolog i doktorant. Njegova istraživanja usmjerena su na seksizam i rasizam u fudbalu, a ističe kako je izuzetno važno to što Union sada ima ženu na poziciji glavne trenerice.

"Kada govorimo o vidljivosti i uzorima za mlade djevojke, onda je ovo imenovanje izuzetno važno", kaže Afamefuna u intervjuu za Deutsche Welle. "Djevojke sada vide da postoji mogućnost da se jednog dana bave ovim poslom, što ranije gotovo da nije bilo zamislivo."

Njemački fudbalski savez trenutno broji oko 4.000 trenerica s C ili Pro licencom, koje imaju kvalifikacije za rad u profesionalnom fudbalu. U posljednjih pet godina taj broj porastao je za približno 25 posto, ali uprkos tome, udio žena među trenerima u najjačim evropskim ligama i dalje je vrlo mali.

Strukturalni, sistemski problem

Marie-Louise Eta sada preuzima tim nakon Steffen Baumgart i time postaje prva glavna trenerica u jednoj evropskoj ligi najvišeg ranga. Iako dobija veliku podršku javnosti, na društvenim mrežama i dalje se mogu vidjeti seksistički i diskriminirajući komentari.

"To me ne opterećuje. Takvi komentari više govore o onima koji ih pišu nego o onima na koje su upućeni", poručuje Eta.

Afamefuna, koji se u svom istraživačkom radu bavi upravo ovim temama, upozorava da problem nije izoliran: "Često se govori o pojedinačnim slučajevima, ali to je pogrešno. Riječ je o duboko ukorijenjenom, strukturalnom i sistemskom problemu s kojim se žene u fudbalu svakodnevno suočavaju. Važno je otvoreno govoriti o diskriminaciji i raditi na razbijanju takvih struktura." ističe on. 

Rasizam i seksizam na stadionima

Robin Afamefuna u svom naučnom radu analizira seksizam, rasizam i patrijarhalne obrasce u društvu, pri čemu govori i iz vlastitog iskustva. Kao sin nigerijskog oca i njemačke majke, i sam se često suočava s diskriminacijom, kako na terenu, tako i van njega.

Ističe da se iz perspektive osobe pogođene rasizmom u posljednjim godinama nije mnogo toga promijenilo, barem ne nabolje. Iako postoje određeni pozitivni pomaci, rasistički i seksistički ispadi i dalje su prisutni u svakodnevici.

Posebno naglašava da su stadioni u Njemačkoj često mjesta gdje dolazi do diskriminacije. Čak i danas, 2026. godine, mnogi se osjećaju slobodnim da vrijeđaju sudije, igrače i igračice na osnovu njihovog spola ili boje kože.

"U fudbalu se često raspravlja o tome da li je stadion siguran prostor", kaže Afamefuna. Dodaje da naročito bijeli muškarci često tvrde kako su stadioni mjesta gdje svako može biti ono što jeste i osjećati pripadnost. "Ali to jednostavno nije tačno", upozorava on.

Kako nastaje sistemska diskriminacija?

Afamefuna objašnjava da živimo u društvu koje je duboko obilježeno patrijarhalnim vrijednostima, gdje se perspektiva bijelog muškarca često uzima kao standard. "Fudbal je pretežno bijel i muški prostor, zbog čega se mnogi stereotipi i obrasci ponašanja prenose i na tribine", ističe.

Na taj način nastaje sistemska diskriminacija, u kojoj se razvila kultura da pojedinci misle kako imaju pravo raditi šta žele samo zato što su kupili kartu – vikati, vrijeđati na rasnoj ili spolnoj osnovi i napadati igrače i igračice.

On dodaje da se često susreće s mišljenjem da je takvo ponašanje "uvijek postojalo" i da ga ne treba mijenjati. "Kao da mnogi vjeruju da imaju pravo da se tako ponašaju u tom prostoru, što smatram izuzetno problematičnim", zaključuje Afamefuna.

Pozitivni pomaci u fudbalu 

Uprkos brojnim problemima, Robin Afamefuna vidi i određene pozitivne pomake u fudbalu. Kao važne primjere izdvaja imenovanje prve trenerice u Bundesliga, ali i dolazak Vincent Kompany na klupu FC Bayern München.

"Za mene je posebno važno vidjeti da jedan trener tamne boje kože vodi Bayern", ističe Afamefuna.

I Marie-Louise Eta svjesna je svoje uloge uzora. Kroz rad u želi otvoriti vrata i biti inspiracija mladim djevojkama, kako bi vidjele šta je sve moguće postići.

Ipak, naglašava da bi voljela da pitanje spola u fudbalu jednog dana više ne bude tema. Kako kaže, bilo bi idealno da u fokusu budu isključivo sport i rezultati – bez obzira na to da li je riječ o muškarcima ili ženama.