Bilo je ljeto kada nas je prvi put obradovao...

Šira sportska javnost u Bosni i Hercegovini, regionu, Europi i svijetu prvi put je čula za Amela Tuku u ljeto 2015. godine, a sve 'miriše' na to da bi se jedan takav rezultat mogao ponoviti danas od 14.05 sati u Tokiju.  

U julu pomenute godine napravio je prvorazrednu senzaciju na mitingu Dijamantske lige u Monacu kada je slavio u trci na 800 metara.

Svega nekoliko dana kasnije slijedilo je Svjetsko prvenstvo u Pekingu na kojem je Tuka opravdao očekivanja Bosanaca i Hercegovaca te osvojio bronzanu medalju.

Prvi put Tuka nas je negativno iznenadio godinu dana kasnije kada se na Olimpijadi u Riju nije plasirao u fnale. Imali smo tada velika očekivanja i najavljivali prvu medalju za BiH, ali ta sezona nije bila Amelova...

Uslijedio je niz nešto lošijih rezultata, a onda se na velika vrata vratio u oktobru 2019. godine kada je osvojio srebro na Svjetskom prvenstvu u Dohi. Ruku na srce, na tom takmičenju zbog povreda nije bilo nekoliko vrhunskih atletičara iz te discipline, ali srebro je srebro.

Ove sezone rezultati nisu previše optimistični. Najbolji rezultat na mitinzima Dijamantske lige bio mu je četvrto mjesto iz Dohe krajem maja. Tada je ostvario najbolji ovosezonski rezultat (1:44.76) što je za nešto više od dvije sekunde sporije od najboljeg rezultata njegove karijere (1:42:51, Monaco, 2015. godina).

Kada spominjemo Tukine najbolje rezultate karijere, treba dodati i srebro na Europskom prvenstvu za mlađe seniore iz 2013. godine.

Osim pobjede u Monacu 2015., kada su u pitanju mitinzi Dijamantske lige, slavio je i u Štokholmu 2019. godine. Zanimljivo, tih godina je i osvajao dvije jedine seniorske medalje u karijeri. Dakle, ako bi rezultati na trkama Dijamantske lige mogli nagovještavati šta će se desiti na velikim takmičenjima, onda možemo reći da će danas u Tokiju biti 'guravo' zbog pomenutog četvrtog mjesta u Dohi iz maja.

Nadamo se da će Amel biti za stepenicu bolji od tog četvrtog mjesta danas od 14.05 sati. Vjerovatno ni on ne bi imao ništa protiv takvog raspleta.

Ako pogledamo rezultate u tri polufinalne grupe, vidjet ćemo da je Tuka zabilježio sedmo najbolje vrijeme od svih takmičara.

Pet od šest atletičara koji su bili brži od njega trčali su u drugoj polufinalnoj trci koja je bila daleko brža i od prve i od treće.

U Tukinoj trci, jedini brži bio je Ken Rotich iz Kenije koji je zabilježio vrijeme 1:44.04. To je bilo i najbrže vrijeme u polufinalnim trkama.

Sve to može, a ne mora ništa da znači. Finale je, ipak, finale.