Zoran Mijić Mrmi - čovjek, golman, čuvar ljudskih života

Šta je tako posebno s ovim momkom pitate se svi? Nije on ni veliki talent, ni nasljednik Asmira Begovića, štaviše, on će po okončanju ove sezone okačiti kopačke o klin. Pa zbog čega je tako poseban onda, pitate se? Zbog toga što njegova priča, njegov lik i djelo, vraćaju nadu u život i ljudsku dobrotu. To je prva reakcija će dobiti bilo ko nakon što posluša razgovor s ovim čovjekom emitiran na Radiju Sarajevo u emisiji Gužva u šesnaestercu.

Zoran Mijić Mrmi tokom svoje fudbalske karijere na terenu je spasio čak tri života, a po povratku s treninga ili utakmice još dva. Pet mladih ljudi danas gradi svoj život, zasniva porodice, ima priliku da se školuje, samo zbog jednog jednostavnog momka koji eto, ima srce za sve nas. Ne samo da je spasio pet života, nego je i jednom velikom broju ljudi promijenio život, odnosno nije dozvolio da se život kakav poznaju promijeni zauvijek.

Svojim stavom i primjerom, kako smo već rekli, daje nadu i drugim, običnim ljudima za koje je njegova priča inspiracija i motiv da nikada ne odustanu od dobrote i ljudskosti. Zoran Mijić Mrmi uspio je mnogo više, nego što njegova karijera govori. Uspio je u onom najvažnijem ispitu, ispitu ljudskosti. Sve je počelo davne 1997. godine.

"Prvi put sam život spasio 1997. godine na utakmici s banjalučkim BSK-om, gdje sam spasio igrača jednog čiste smrti. Ni doktori mu nisu mogli pomoći, a eto ja sam uspio. Nakon toga se pričalo o tome dvije godine i svi su govorili da je nemoguće šta sam uradio. Nakon toga sam spasio i dva života na utakmici, a potom i još dva na putu za utakmicu. Stvarno je to jedna rijetka pojava. Ne znam ni sam kako sam to uradio. Dobio sam dosta nagrada, od Islamske zajednice u BiH, Srpske pravoslavne crkve u BiH. Od ministrice u Banjoj Luci, sada bih trebao u Sarajevu također dobiti nagradu od ministra", kaže Mijić.

Na Zorana su svi ti događaji ostavili veliki trag i zbog toga će na kraju sezone završiti svoju fudbalsku karijeru.

"Rekao sam da ću završiti karijeru ove godine. Odrazilo se sve na moju psihu. Posjećujem psihologa i zbog svega sam dobio i pritisak i moram piti tablete za pritisak. Ipak ponosan sam, jer nije malo spasiti pet ljudskih života. Posebno mi je drago jer sam spasio ljude i srpske i bosanske i romske nacionalnosti. U posebnom sjećanju mi je ostao četvrti slučaj, gdje je jedna mala djevojčica, povratnica u Dubicu, Sanela Ćustić udarena autom. Imala je osam godina, a ja sam uspio da je spasim do dolaska Hitne pomoći. To me zaista potreslo", ističe Mijić.

Zoran ipak ističe da je jako sretan zbog svih prijateljstava koje je stekao tokom godina.

"Ja sam igrao i u Radniku u Bijeljini, prošao sam kroz dosta klubova, ali prijateljstva koja sam stekao zaista su veliko blago. Dobio sam poruke iz čitave Bosne i Hercegovine, dijaspore. Zahvalan sam zaista svima na podršci koju sam dobio. Ovdje sada žive i Srbi i Bošnjaci i Hrvati. Nema nikakvih problema, svi gledamo kako ćemo preživjeti u ovoj krizi. Trebamo zajedno graditi ljepšu budućnost i pomoći jedni drugima. Moramo svi učestvovati u tome. Ovdje u Dubici sada je počelo s radom udruženje mladih osoba. U njegovom radu učestvuju osobe svih nacionalnosti. Pomažu jedni drugima i to je veliko djelo. Ja sam jako ponosan što sam na neki način proslavio Dubicu i Bosnu i Hercegovinu", kaže Mijić.

U fudbalu ističe nema neostvarenih želja, a nakon završetka karijere posvetit će se trenerskom pozivu. Za sve građane Bosne i Hercegovine, ima jednu ljudsku poruku.

"Trebamo se poštovati i graditi ovu državu. Da život krene nabolje. Što manje politike, a što više djece u sportu. I još jednom hvala svima koji su me se sjetili i poslali mi poruku podrške", istaknuo je Mijić.