Zlatan Ibrahimović: Svi koji su loše pričali o meni sada mogu da pojedu svoje riječi

Zlatan Ibrahimović, popularni Ibrakadabra, nedavno je napunio 33 godine. Prema mnogima jedan od najboljih igrača svih vremena dao je iscrpan intervju za britanski Guardian.

On je tokom razgovora pričao o teškom odrastanju u imigrantskom predgrađu Malmea, ocu, djeci, rekordima u reprezentaciji, Ajaxu, Italiji, Barceloni, PSG-u, Arsenu Wengeru, Engleskoj, Joseu Mourinhu, disciplini...

Sve je počelo u Rosengardu, imigrantskom predgrađu Malmea gdje je živio s ocem, izbjeglicom iz Bosne i Hercegovine.

"Kako je propalica iz Rosengarda prešla sav ovaj put? Niko nije vjerovao u to. Svi su me vrijeđali. Mislili su da ću da propadnem zbog dugačkog jezika. Niko me nije pitao: 'Kako si danas, mali Zlatane?' Mislili su da je moja vizija luda. Da se neće ostvariti. Ali ja sam imao san gdje ću da budem. I sada sam tu. Sada mogu da pojedu svoje riječi. To je moj pravi trofej", rekao je Ibrahimović. 

Bio je šampion Holandije, Italije, Španije i Francuske, ali nema namjeru da se zaustavi s osvajanjem trofeja. Ima 23, ali mu jedan nedostaje. 

"To je moja glad. Ako se opustim i izgubim to onda bolje da prestanem da igram fudbal. Potrebna mi je ta glad. I dalje osjećam da moram da radim i budem deset puta bolji od drugih igrača. Da budem prihvaćen i da napredujem. Pokušavam s PSG-om da osvojim i Ligu prvaka. Ali ako ne uspijemo neće biti strašno. Već imam 23, s obzirom na to odakle sam krenuo, to je nevjerovatna avantura", nije nezadovoljan Zlatan. 

Ibrahimović je prije nekoliko godina izdao autobiografiju, ali je snimanje dokumentarca o njemu bilo posebno iskustvo. 

"Bilo je emotivno, snimali smo šest mjeseci. Navikao sam na kameru ispred lica, ali ne i da me stalno prati. Kada sam radio knjigu, jedan čovjek me pratio. Sada je bio cijeli tim oko mene. Ali uradio sam to kako bih svima pokazao koliko se moj život razlikuje od vanjskog, i kako sam došao od Rosengarda do nacionalnog rekorda. Uz to je i lično. Kroz film upoznate mog oca". 

Šefik Ibrahimović ima centralno mjesto u Zlatanovom životu. 

"Jednom mi je kupio krevet u Ikei, ali nije imao novca za dostavu. Zajedno smo ga nosili, bilo je fantastično. Provodio sam vrijeme s majkom, ali sam ustvari živio s ocem. Jednom je dao cijelu plaću da bih išao u trening kamp. Nije imao za kiriju, ali je to uradio. U posljednjih nekoliko mjeseci otac mi sve više priča o porodici. Prije pola godine preminuo mi je brat koji je bio referentna tačka mog oca, mnogo su pričali. Imao je 40 godina, ali nije bilo neočekivano, bio je mnogo bolestan".

Rosengard nije bilo idealno mjesto za odrastanje mada ga Ibrahimović sada opisuje kao "raj". 

"Možda sam bio prestrašen od svog tog alkohola i droge pa sam ih se klonio. Bio sam drukčiji. Ako si drukčiji ili imaš minimalne šanse, možeš da uspiješ. Ja sam živi dokaz za to. Ja nisam imao 'nevjerovatan' život, nisam bio 'nevjerovatna' osoba, nisam živio u 'nevjerovatnom' okruženju. Tako da je moja poruka onima koji se osjećaju drukčijim, ili nesretnim - ako vjerujete u sebe možete uspjeti. Uvijek postoji šansa. Sve zavisi od vas". 

Nekada austajder, sada je rekorder Švedske po broju utakmica i golova. Srušio je rekord star 82 godine. 

"Ovih 100 utakmica su dokaz da je san stvaran. To sam očekivao. Znao sam da ću oboriti švedski rekord. On je postao važan kad sam rekao da ću to uraditi. To je bio rekord od 49 golova star 82 godine. Niko nije razmišljao o njemu dok nisam rekao da će biti moj. Kapitenska traka je postala bitna kada sam postao kapiten. Prije toga je bilo: 'OK, bit ćeš kapiten nekoliko utakmica, potom ti'. Ali sad sam kapiten Švedske i vlasnik rekorda. Ja sam živi dokaz za sve koji su različiti da mogu da uspiju. 49. gol je bio posle kornera, ali je 50. bio poseban. Postigao sam ga petom. Svi su rekli: 'Tipični Zlatan'. Ali to nije bio moj plan, samo sam želio da postignem gol". 

Spektakularni golovi petama, makazicama i volejima su njegova specijalnost. 

"Rizikujem dok igram pa ponekad to izgleda 'nevjerovatno'. Kada uspiješ, izgleda sjajno, ali kada ne uspiješ, onda je loše". 

Možda i gol karijere postigao je makazicama protiv Engleske. Za to je imao poseban motiv. 

"Ako ne možeš da daš gol engleskom timu, onda nisi dobar igrač. Uvijek je bilo tako. Kad god sam igrao protiv Engleza nisam bio strijelac. Pa su oni pričali da nisam dovoljno dobar. Sljedeća utakmica, ista stvar: 'Vidite, nije dovoljno dobar'. Ali to mene pokreće, podiže mi adrenalin. Ljudi misle da će me slomiti, ali je suprotno od toga. Tada još više želim da im pokažem ko sam. A onda je došla Engleska. Pomislio sam da je sjajno što prvi meč igramo na našem novom stadionu. Kada sam dao prvi gol bio sam sretan. Poslije drugog sam poludio. A kada sam postigao treći, pogledao sam oko sebe i rekao: 'OK, šta ćete reći sada?' Nakon četvrtog, makazicama, pomislio sam: 'To je to. Ne znam šta još mogu da uradim'. To je poseban osjećaj", opisao je Ibrahimović legendarni meč. 

Ono što se možda češće prepričava od tog gola je naredni dan u Ibrahimovićevoj karijeri. 

"Radio sam tog dana jače nego ikad i također postigao gol makazicama na treningu. Padala je kiša, a ja sam opet pogodio, i to male trening golove. Niko nije mogao da vjeruje. Rekli su mi da je ljepši od onog Engleskoj. Ali ja biram gol u Engleskoj. Rekao sam: 'Idemo na YouTube da pogledamo'. Ja tako treniram. Uvijek želim da budem još bolji. Ako nisam zadovoljan, onda imam problem. Bar je dobar problem".

Nažalost, Ibrahimović nije stigao do Svjetskog prvenstva, eliminirao ga je Portugal, tačnije Cristiano Ronaldo. Ibrahimović je dao dva, a Ronaldo četiri gola u direktnom duelu u baražu. Nakon toga Ibrahimović je rekao da neće biti interesantno gledati SP bez njega. Ipak ga je gledao. 

"Bio sam na utakmicama Engleska - Urugvaj i Španija - Čile. Bila je dobra utakmica između Urugvaja i Engleske, ali veoma teška za Engleze. Uvijek je veliki pritisak na njima. Svi u Engleskoj očekuju da osvoje SP. Sviđa mi se u tom timu Wayne Rooney. Uvijek je gladan kada igra, što je dobro za tim. Ostali? Ne mogu da sudim o njima jer ih ne znam". 

Kako bi izgledala karijera Zlatana Ibrahimovića da je prije 13 godina postao član Arsenala? 

"Danas Arsen Wenger kaže da je bio nesporazum. Ali ja nikad nisam želio da se nekome dokazujem. Znam da sam dovoljno dobar. Ne treba mi da se pokazujem. Ili znaš ili ne znaš ko sam ja. Sjećam se da sam bio u Wengerovoj kancelariji, vidjelo se da je šef. Bio je to Wenger! Ali mislim da nisam bio blizu potpisa. Sljedećeg dana sam prešao u Ajax". 

Da li će ikad ponovo zaigrati u Premier ligi? 

"Ne. Sretan sam u Parizu. Poštujem Premier ligu. Ona je jedna o najboljih na svijetu, nijedna nije toliko medijski interesantna. Ali sam sretan što sam igrao u toliko različitih liga". 

Nakon Švedske, preselio se u Holandiju.

"U Holandiji igraju prelijep fudbal, na Ajaxov način. Jedan kontakt, pas, gol. Sistem je veoma interesantan. Ne pričaju o veznim igračima i napadačima. Sve je u brojevima. Broj 7 je desno krilo. Broj 9 je centarfor. Broj 10 je iza njega. Takmičenje nije kao u drugim zemljama, ali je savršen start". 

Potom je prešao u Italiju, a u Juventusu, Interu i Milanu je dobio status "pola balerina, pola gangster". 

"Italija je najteža liga za napadača. Oni i dalje misli da je važnije ne primiti nego dati gol. U Španiji traže jedan gol, pa drugi, pa onda treći".

A onda se preselio u Barcelonu. 

"Igrao sam vjerovatno u najboljem timu u historiji fudbala. Igra je bila predivna. Kada sam se spremao za utakmicu već sam znao da ćemo pobijediti. Gledao sam igrače oko sebe – Messi, Iniesta, Xavi, Puyol, Pique, Alves, Busquets. Nevjerovatno! Bio je to fudbal s druge planete i obožavao sam ga. Bio je tehnički perfektan. Igrači Barce su se ponašali kao školarci spremni da prihvate svaku naredbu. Bili su veoma disciplinirani. Bili su superzvijezde, ali veoma disciplinirane. Bili su spremni da rade sve što je trener želio. U Italiji je drukčije. Imaš 22 velike ličnosti i svaka misli da je najbolja na svijetu". 

Radio je s mnogo trenera, a posebno se divi jednom koji ga nije vodio, Joseu Mourinhu, koji ga je koštao Lige prvaka. 

"Mourinho je veoma inteligentan. On ne tretira sve jednako. On zna kako da tretira ljude kao individualce i izvuče 100 posto od njih. Način na koji prilazi igračima, manipulacija je pogrešna riječ, ali ih veoma motiviše. Nema sumnje u to". 

Porodica je za njega sve. On je kao mali krao bicikle, ali to ne bi oprostio svojim sinovima. 

"Bili bi odmah kažnjeni. Da, ja sam to radio, ali nisam bio kontroliran. Bili smo na dnu, ali to nije pravi način ponašanja. Za mene, disciplina i poštovanje su sve. Kada napune 18 godina mogu da rade šta žele, ali su do tada pod mojim krovom i mojom pravilima. Želim da im budem otac i kada shvate ko je Zlatan Ibrahimović. Želim da im se dokažem sam. Čak i kada me u šali zovu 'Zlatane' ne sviđa mi se. Moraju da me zovu tata. Na to sam veoma osjetljiv. Ne želim da me gledaju kao što me vide navijači. Želim da budem tata kod kuće. Ne želim da budem Zlatan. Tamo kao Zlatan Ibrahimović predstavljam klub, kod kuće sam 100 posto porodični čovjek".

Ibrahimović ima 33 godine. Sve je bliži kraju karijere. Da li će moći da živi "običnim" životom čovjek koji postigne četiri gola na jednoj utakmici? 

"Ne plašim se toga, naprotiv. Radujem se tome. Kada igraš fudbal, mnogo vremena provedeš u hotelima i mnogo gubiš. Moj stariji sin ima osam godina, mlađi šest. Nije kao da sam bio s njima svakog dana njihovog života. Želim da budem porodičan čovjek i stanem kada budem na vrhuncu. Morat ću pronaći način da živim normalno bez fudbala. Vidjet ćemo. Znate mene, ja uvijek nađem način", zaključio je Ibrahimović.