U Beogradu izložena fotografija Siniše Mihajlovića koja krije jezivu priču

U Muzeju primjenjene umetnosti u Beogradu je svečano otvorena izložba posvećena legendarnom fudbaleru Siniši Mihajloviću, a tom prilikom su prikazane fotografije među kojima je i jedna koja je privukla najviše pažnje.

Fotografija na kojoj je Siniša Mihajlović je prikazana na izložbi, a ispod nje je stavljen natpis:

"Jedan od najboljih drugova Siniše Mihajlovića je pucao u njegovu sliku u Borovu, gradu u Hrvatskoj gdje je Siniša rođen, posle odlaska porodice kako bi izbjegli u Beograd 1991. godine, kada je 200 hiljada Srba moralo da napusti Hrvatsku."

Miha se vratio u Borovo Selo i tu odluku je donio u decembru 2015. godine pošto je tri noći zaredom sanjao rodno mjesto. U društvu brata Dražena i kuma, takođe proslavljenog fudbalera posjetio je svoju kuću, kao i školu i teren na kome je napravio prve igračke korake.

"Pod mojim pritiskom, roditelji su spakovali najnužnije stvari i doselili se u Beograd. Priključio nam se i brat Dražen. Posle je do nas stigla vijest da je naša kuća u Borovu minirana i da je neko ispalio metak u moju sliku na zidu.

U tom groznom činu bilo je određene simbolike, poruka je bila više nego jasna. Ko je mogao da baci bombu na našu kuću? Ko je i zašto pucao u moju i Draženovu sliku? Ta pitanja su me proganjala dok napokon nisam saznao istinu.

To je učinio Stipe, jedan od mojih najboljih drugova iz djetinjstva, kojeg sam doživljavao kao brata. Vidjeli smo se 2000. godine u Zagrebu. Došao je u hotel i pitao me da li sve znam. Priznao mi je da je zapalio kuću, ali i spasio moje roditelje. Oprostio sam mu", piše u knjizi koju je 2012. napisao Miroslav Gavrilović.

Plakao je i krajem decembra 2015. kada je poslije punih 25 godina prvi put ušao u Borovo Selo da posjeti rodnu kuću. Zbog sigurnosti, morao je da se maskira i da kačket navuče duboko na oči.

Miha nije mogao da izdrži pa je pred naletom sjećanja, na kućnom pragu – zaplakao.

"Posljednji put prije 2015. bio sam u Borovu Selu tokom sukoba 1991. Sve je bilo sravnjeno sa zemljom, nisam mogao ni da se orijentišem... Pamtim ruševine zgrada i mašine koje su pravile rovove. Ptica nije letjela, nije bilo ni pasa.

Pamtim pogled dva desetogodišnjaka dok su nosili puške. Imali su oči muškaraca u telu djece. Tužne oči koje su vidjele sve osim djetinjstva. Jedan od njih mi je prišao i pitao me ko sam. Često pomislim na to dijete, volio bih da znam šta mu se dogodilo.

Ako ga rat nije uzeo, onda je danas muškarac. Možda ima ženu i djecu. Nadam se da su ta djeca postala odrasli koji su ponovo otkrili malo svjetlosti", rekao je Mihajlović uz kog su bili brat Dražen i kum Miroslav Tanjga, piše Sportal.