Tužno koševsko proljeće: Ješićeva revolucija donijela loše i bezidejno Sarajevo

Sarajevo na terenu već dugo nije izgledalo lošije i bezopasnije, stav je s kojim se slažu mnogi. Sporo, tromo, bezidejno s revolucionarnim formacijama (4-2-4 i 4-1-5) u kojoj vezni red, ili ono što je od njega ostalo, izgleda kao razbijena armija. Jučer su aktuelni prvaci Bosne i Hercegovine prosuli bodove kod već prežaljenog prijedorskog Rudara. 

Piše: Faruk Zametica, Radiosarajevo.ba

Presing na protivničku odbranu kakav još uvijek niko nije igrao na bosanskohercegovačkim terenima, ostao je samo na trenerskoj tabli, a na terenu gledamo nešto sasvim drugo. Zaista je to neko novo Sarajevo, kakvo je pred početak drugog dijela sezone obećao Miodrag Ješić. Ovako loše Sarajevo nismo gledali već dugo, stav je koji imaju gotovo svi kojima je bordo boja u srcu. 

Srbijanski stručnjak došao je na klupu Sarajeva uoči gradskog derbija, a ekipu je preuzeo nakon devet odigranih kola, kada je Bordo tim imao svega dva boda zaostatka u odnosu na sada vodeću Slobodu. Nezadovoljstvo zbog bodovnog zaostatka na tabeli, kod navijača Bordo tima već je u tom trenutku bilo veliko, ali je dolazak Ješića, kod većine probudio nadu u vraćanje na pobjedničke kolosijeke. Ješić i njegov stručni štab najavljeni su kao veliko pojačanje, a najveći adut srbijanskog stručnjaka bila je čvrsta ruka u svlačionici i veliko trenersko iskustvo. 

Već u susretu sa Željezničarom, Ješić je potpuno podbacio. Edis Mulalić nadigrao je svog kolegu u svim segmentima fudbalske igre. Bolje je pripremio ekipu psihološki, taktički, od igrača napravio ratnike i uz malu dozu sreće, koja je u fudbalu uvijek potrebna, došao do pobjede. Ješiću je Mulalić na Grbavici održao prvu lekciju, lekciju koju Srbijanac nikada nije naučio, a ona glasi: Nikada nemojte podcijeniti Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Ne samo da je Ješić podcijenio najviši rang takmičenja u Bosni i Hercegovini, nego je svojim bahatim izjavama u nastavku sezone dodatno motivisao sve protivnike Sarajeva i tako pokazao da u Bordo timu nisu ništa naučili na prethodnim greškama. 

Iz današnje perspektive sasvim je jasno kako su izjave bivših i sadašnjih uposlenika kluba iz Titove 38/b bile bez ikakvog pokrića. Od toga da Sarajevo ne može igrati po bosanskohercegovačkim livadama i zaslužuje bolje, do toga da su pobjede protiv Partizana sasvim normalna stvar i da je Sarajevo jedan od najjačih klubova na Balkanu. Nakon svega viđenog u ovoj sezoni Sarajevo prvo mora pokazati da je najbolje u Bosni i Hercegovini, da bi bilo najbolje na Balkanu, a kada fudbaleri u bordo dresovima počnu donositi bodove s "bosanskohercegovačkih livada", vjerovatno će dobiti priliku da igraju i na kvalitetnim terenima. Na bahatost, u većini slučajeva bez ikakvog pokrića, iz Titove 38/b smo navikli i to nije ništa novo, nego samo pokazatelj kako se Ješić odlično uklopio u filozofiju tima s Koševa.

Nakon poraza od Željezničara u gradskom derbiju, Bordo tim je izgubio i u Doboju kod Kaknja od Mladosti, a potom i od Širokog Brijega. Ješić je uperio prst u svoje prethodnike, istakao kako je zatekao zapuštenu ekipu, najavio promjene i novo Sarajevo na proljeće. Nakon svakog poraza tražio je alibi, kako u sudijama, tako i katastrofalnim terenima, lošoj atmosferi na stadionu, pa je na Koševu vrlo brzo dobio etiketu alibi trenera. Odrekao se usluga brojnih fudbalera iz šampionske generacije, pa je Sarajevo u velikoj mjeri promijenilo tim iz prošle sezone. Da se ne lažemo, bilo je tu i onih koji nisu zaslužili da nastave nositi bordo dres, ali i onih čijih se usluga srbijanski stručnjak, olako odrekao. 

Klub je na sve načine stavio do znanja da želi prodati makedonskog reprezentativca, Krstu Velkoskog, kojeg Miodrag Ješić više nije vidio u svojim kombinacijama. Koliko Sarajevu nedostaje Makedonac vidimo nakon samo četiri odigrane utakmice u nastavku sezone. Ranije se Bordo tim odrekao usluga još nekih fudbalera koji bi u trenutnoj ekipi napravili istinsko čudo, poput onog kakvo je najavljivano od brazilskog dvojca iz Mijanmara. Ruku na srce Emerson je pokazao umijeće protiv mostarskog Zrinjskog, dok je "mijanmarski Ronaldo", Cezar u nekoliko navrata bio blizu lopte u kaznenom prostoru protivnika. Ne tako davno (2014), Cezar i Emerson sa svojim tadašnjim klubom, iz kojeg su došli u Sarajevo, igrali su azijski AFC Cup i od indonezijskog Persipura izgubili 9:2, što dovoljno govori o jačini lige iz koje su stigli Ješić, Cezar i Emerson. 

Dok je Cezar već od prvog sudijskog zvižduka u nastavku sezone zauzeo svoje mjesto u prvih 11, najbolji strijelac dosadašnjeg dijela Premijer lige Bosne i Hercegovine, Leon Benko mora se dokazivati šefu stručnog štaba. Nije mu pomoglo ni to što je Ješiću spasio kožu već protiv Čelika u prvenstvenoj utakmici, a vidjet ćemo koliko će mu poena donijeti to što je srbijanskog stručnjaka spasio potpune blamaže protiv prijedorskog Rudara. Prijedor je ne tako davno bio koban za još jednog trenera koji se u kratkom periodu pokazao kao veliki promašaj čelinih ljudi Bordo tima. 

Pred onima koji sjede u Titovoj 38/b sada je važna odluka. Odluka koju su morali donijeti mnogo puta i koja nije bila ispravna, vjerovatno isto toliko puta. Hoće li Ješiću ukazati povjerenje ili poslušati glas svojih navijača? S obzirom na to da su oni koji odlučuju o trenerima u ekipi s Koševa mahom ljudi koji iza sebe imaju pregršt utakmica, odgledanih s tribina i pored malog ekrana, a niti jednu utakmicu u nogama, greške koje se ponavljaju iz godine u godinu ne trebaju čuditi nikoga. Problem je što isti ti ljudi misle da znaju sve o taktici i fudbalu, talentima, a u suštini su laici, što je sasvim normalno i čak i njima samim će biti lakše kada to priznaju. 

Ne tako davno Husref Musemić je proglašen, za Sarajevo neperspektivnim i prevaziđenim trenerom, uz njegovo zdravstveno stanje kao opravdanje za otkaz, a danas taj isti čovjek drži prvo mjesto na tabeli s tuzlanskom Slobodom. Otišao je onako kako samo on zna, uzdignute glave, kao gospodin, kako priliči istinskoj legendi kluba. Legendi koja ne blijedi, što je danas prava rijetkost, posebno kada su u pitanju bivši igrači Bordo tima. Koliko je cijenjen i poštovan na našem najvećem stadionu imali smo priliku vidjeti 30. maja prošle godine, baš kao što ćemo vidjeti i u utorak kada je na rasporedu revanš susret četvrtfinala Kupa Bosne i Hercegovine.

Dovodili su čelnici Sarajeva nova imena, trenere mijenjali više puta tokom sezone, a nedostatak stvarne ideje i dugo najavljivanog sistema pokrila su dva trofeja. Prvenstveno zahvaljujući kvalitetu ekipe, ali dobrim dijelom i želji, odnosno voljnom momentu, koji se od trenera do trenera mijenjao, kod te, ruku na srce izuzetno talentovane grupe igrača. Borussija Dortmund ima Zorca, Bayern München Sammera, situacija je praktično ista u svim evropskim klubovima. Nije to sigurno slučajno i nisu ti ljudi velikog renomea zauzeli svoje pozicije u evropskim velikanima tek tako. 

U Sarajevu je situacija drugačija, pa tako i one sportske odluke donose ljudi koji se nikada nisu bavili vrhunskim sportom. Takav način vođenja kluba već se pokazao kao neuspješan, a čak i najvećem laiku jasno je, da je Bordo timu potrebno pojačanje u čovjeku koji fudbal ima u malom prstu. Taj čovjek mora biti istinska legenda Sarajeva ili fudbala u regionu, neko ko će uzdignute glave i uz pregršt znanja predstavljati jedan od najuspješnijih sportskih kolektiva iz Bosne i Hercegovine u fudbalskom svijetu. 

Sarajevu su potrebne promjene u svim segmentima kluba, pojačanja u Upravi, trenerskom, igračkom i svim drugim kadrovima. Da li su ljudi koji su udarili temelje novom Sarajevu opet počeli da gube kompas, da li je sam projekat neke od njih prerastao i koliko još svi oni mogu dati Bordo timu, analize su koje će se morati napraviti na kraju sezone. Ken Choo imat će težak zadatak, ali jedno je jasno, Sarajevu trebaju promjene i pojačanja kako na terenu, tako i u Titovoj 38/b.