Štrajk upozorenja: Kuda plovi plavi brod?

Fudbaleri Željezničara odbili su danas trenirati. Premda neočekivan i nenejavljen, potez je to koji su upućeniji mogli naslutiti jer na Grbavici već odavno mnogo toga ne štima. Odlazak Amara Osima s klupe najtrofejnijeg bosanakohercegovačkog kluba bio je (ili je trebao biti) alarm za rukovodstvo kluba koje je dosada slabo ili nikako radilo na osiguranju optimalnih uvjeta za rad tima.

Vrh kluba ili ne umije ili ne može nastaviti putem, utabanim za vrijeme višegodišnje Osimove vladavine. Veliki broj skupih igrača napustio je Grbavicu, ekipa je prinudno podmlađena, rezultati su slabi, a sada i igrači – štrajkuju.

Novca u Želji nema, to više nije nikakva vijest. Svaki igrač, svaki prvotimac, svaki trener – svi oni žive od fudbala, svi su oni profesionalci i nekorektno bi bilo osuđivati ih zbog bilo čega sličnog. O ostalim uposlenicima kluba suvišno je i govoriti, svaki navijač Željezničara slobodno može prošetati do stadiona i porazgovarati s ljudima na održavanju terena i ostalim klupskim uposlenicima, pitati ih kada su oni dobili zadnju platu... Vješto skrivanje problema nije rješenje, ali nekima interes kluba i njegovog napretka, očito, nije visoko na listi prioriteta.

Igrači aktuelnog prvaka sutra će igrati revanš susret osmine finala Kupa protiv Slavije, a ako im klub ne isplati makar dio od onog što duguje, najavili su da će i četvrtak, petak i ko zna koliko još dana, odbijati pristup treninzima.

Na Grbavici neizvjesno, zanimljvo će biti kako će navijači Plavih, posljednjih godina nenaviknuti na loše vijesti, reagovati na pobunu svlačionice. A situacija je, dakako, izuzetno ozbiljna.