Rusmir Cviko na klupi velikana: "Zamijenio sam Ronalda, Benzemu i ostale zvijezde za viši nivo"

Nakon uspjeha u Saudijskoj Arabiji, gdje je tamošnjeg prvoligaša Al-Orobah uspio uvesti u Superligu, bh. stručnjak Rusmir Cviko (52) odlučio se na novi izazov.

Bivši član Željezničara i naše A reprezentacije, krajem juna je predstavljen kao novi trener marokanske Raja Casablance, čuvenog kluba koji je u svojoj 75 godina dugoj historiji 13 puta bio prvak države, devet puta osvajač kupa, a ujedno je trostruki osvajač CAF Lige prvaka.

Druga dimenzija

Po dolasku u klub, Cviko je s Rajom uspio proći dva pretkola i plasirati se u grupnu fazu CAF Lige prvaka, što mu je bio i prvobitni cilj. O svom iskustvu je govorio za portal Radiosarajevo.ba.

"Prihvatio sam ovaj izazov zato što će klub igrati Ligu prvaka. Tad još nisam bio siguran, ali bili su prvaci, osvajači duple krune i bile su realne šanse da prođu pretkolo i da se ide u grupnu fazu. Liga prvaka je najveći fudbalski level, pa makar to bio i CAF – afrička Liga prvaka, koja po kvalitetu uopće ne zaostaje za europskom Ligom prvaka", rekao je Cviko za Radiosarajevo.ba.

Iako je imao dogovor za ostanak u Saudijskoj Arabiji, gdje su mu vrata i dalje otvorena, Cviko je odlučio krenuti za svojim ambicijama.

"Mi smo ovdje u pripremnom periodu imalu utakmicu protiv finaliste Svjetskog klupskog prvenstva Al Aina, koji je azijski prvak. Igrali smo 0:0, ali trebali smo pobijediti 5:0. To je neka druga fudbalska dimenzija, neki novi nivo takmičenja. U Saudijskoj Arabiji sam imao dogovor s predsjednikom. Trebao sam ostati, međutim, odlučio sam da odem, jer je bolje igrati za titule i osvajanje nečega, nego boriti se za opstanak, a moja predviđanja su da taj klub neće mnogo napredovati u Superligi i da će se držati u donjem dijelu tabele.

Svi bi se možda vodili finansijama, ali ja sam se vodio više ovim sportskim dijelom, jer Raja Casablanca je jedan od najvećih klubova na svijetu, u svakom smislu te riječi. Prvo navijački, jer oni imaju ukupno preko 10 miliona pratilaca na svim mrežama i među navijačkim grupama kotiraju možda među top tri na svijetu".

Klubovi u kojima je dosad radio ne mogu se porediti s onim što ga je dočekalo u Raji.

"Vidi se razlika, organizacijski, u pristupu, radu, infrastrukturi... Mi imamo kamp s pet pomoćnih terena, dva svoja autobusa. Ovi asistenti kad su došli počeli su slikati, malo je za njih to bilo čudno. Oni dolaze iz neke sfere gdje u životu nisu vidjeli da neko ima jedan autobus. I u BiH je to rijetkost. Ovdje te čekaju kola Hitne pomoći, imate svog kuhara kojeg vodite sa sobom na putovanja. Ljudi su organizovani od A do Ž. Vaše je da dođete i da radite. Rezultat je jedino bitan".

Poteškoće u početku

Dok je u kvalifikacijama CAF Lige prvaka bio uspješan (ASGNN 2:1, 5:0, Samartex 2:2, 2:0), Cviko je na startu marokanskog prvenstva pretrpio domaći poraz (Berkane 0:1). To je pripisao određenim administrativnim problemima s kojima se suočio.

"Sad zasad je dobro. Imali smo četiri utakmice Lige prvaka, tri smo pobijedili, jednu odigrali neriješeno. Ušli smo u fazu 16 najboljih, četiri grupe i uskoro nas čeka izvlačenje.

Bilo je malo poteškoća u početku jer nismo mogli registrovati igrače. Imali smo zabranu od FIFA-e. To smo riješili, plativši 4,5 miliona dolara (7,89 miliona KM). Onda smo imali još milion (1,75 miliona KM) unutar države, ali smo i to uspjeli završiti.

Doveli smo 12 novih igrača, koji će biti konkurentni. Postojali su problemi zbog limitiranog rostera. Pet nas je napustilo iz prve postave, a onda sam morao igrati četiri utakmice s igračima koji su ostali tu, pa je bilo i djece od 18 godina koja su dobijala šansu. Sad je već drugačija priča. Još naredno kolo, 25. septembra, igramo bez njih, a onda nam se priključuju. Imamo kadar od 24 do 26 igrača podjednakog kvaliteta. Sad su slatke muke za mene".

Velika pažnja koju je dobio od tamošnje javnosti i navijača nije ga iznenadila, ali mu prija.

"Nije meni ovo nepoznanica. Ja sam bio ranije u Kini, koja je bila najmnogoljudnija zemlja. Imao sam dodirne tačke i s tim stvarima. Samo je ovdje drugačiji vid navijanja. Navijači su srčani, kao Željini. Ja kad dođem ovdje u klub ne mogu da prođem, moram se slikati s 10 ljudi. Oni to prate, vole, uživaju. I staro i mlado je na utakmici, daju punu podršku...

Nisam se nadao da će to sve biti ovako, da te ljudi dočekuju na aerodromu, daju ti cvijeće. Imponuje, bude čovjeku drago. Vidiš kolika je to veličina.

Rajin najveći rival je Wydad, klub iz Casablance koji je čak 22 puta bio prvak Maroka.

"Raja ovdje ima primat s Wydadom, to je isto kao Sarajevo i Željo. Casablanca je kultni grad, s četiri-pet miliona stanovnika. Prelijep grad s plažama, restoranima, lijepim džamijama i svim strukturama. Ovdje dolazi veliki broj ljudi ljeti iz Europe koji rade po Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj...".

Usporedbe s Vahom

Interesantno je da je Cviko drugi bh. trener na klupi Raje. Prvi je bio Vahid Halilhodžić, koji je s ovim klubom osvojio šampionsku titulu i Ligu prvaka 1997, odnosno 1998. godine. S tim u vezi su i krenule zanimljive usporedbe.

"Kad se osvoji Liga prvaka, ne može da te ne spomenu. Oni to pamte. Štaviše, prave i usporedbe. U to vrijeme kad je Vaha bio, klub je nosio Umbro opremu kao i sad, pa su oni to povezali - Bosanac trener, Umbro oprema, pitaju se da li će se ponoviti isto... Bit će ako Bog da. Znamo da je Vaha trener svjetskog kalibra, a to što je vodio ovaj klub govori samo za sebe.

Iako se kod nas uvijek postavlja neko pitanje - šta, kako, odakle? Niko ne vidi gdje se provelo nečije trenersko vrijeme – evo, moje lično. Svaki trener u BiH misli da može ovo da napravi kad pričate s njima, a oni ne mogu da odu do Pazarića. Kad dođu do Pazarića, izgube se, ne znaju hoće li se vratiti za Hadžiće ili će krenuti ponovo prema Konjicu. Kad pričate o fudbalu na kafi u kafiću oni sve znaju, a da naprave trenažni proces, periodizaciju, onda kažu 'nemoj to, nije to za mene'.

Ljudi neće da ulažu u sebe, neće da se trude.  Evo, ja u kontinuitetu radim od 2016. i Kine, nisam prestajao. Imao sam jednu malu pauzu tokom korone, ali sam tada bio u reprezentaciji BiH. Od reprezentacije sam otišao u Kuvajt - osvojio Princ kup, igrao finale Emir kupa, bio viceprvak... Iako sam mogao ostati, htio sam veći izazov, pa sam otišao u Saudijsku Arabiju, gdje sam se se klubom plasirao u viši rang i trebao igrati protiv Cristiana Ronalda, Karima Benzeme i ostalih zvijezda, da bih sve to zamijenio za Ligu prvaka, koja je nivo iznad. Uvijek ima neka stepenica više.

Sad ćemo vidjeti kako će se ovdje odigrati. Treba biti pozitivan. Ali ja ne žalim minutu. Danas da me zovnu i kažu da nisam više trener, zahvalio bih se, jer ovo životno iskustvo ne možete platiti. Ovdje drugi klubovi dolaze da se edukuju.

Istina je da su imali manjih finansijskih problema koje su prebrodili. Oni dosta funkcionišu i od ulaznica, a mi imamo mali hendikep sad što igramo na stadionu od oko 20.000 mjesta. To je rezervni stadion koji je 20-ak kilometara od Casablance, dok se naš stadion renovira za Svjetsko prvenstvo i bit će otvoren u januaru. On prima 80.000 i svaku utakmicu je pun. To su ogromni prihodi, oko 600.000 (1,05 miliona KM) do 700.000 dolara (1,2 miliona KM) se zarađuje po utakmici".

Želju vuku navijači

Dotakao se Cviko i svog bivšeg kluba Željezničara, koji ove sezone izgleda dosta bolje nego prošle.

"Željo tavori pa prebrodi. Na neki način se iskopelja. Bude u krizi, pa se pojavi neki spasilac. Zadnji put je to bio Dino Džurbuzović. Ja mislim da uvijek treba davati prednost našim trenerima, jer osjećaj rada u Želji može imati samo onaj ko ga voli. Možete biti profesionalci u nekim velikim klubovima poput Bayern Munchena. To su ustrojeni klubovi koji funkcionišu na principu kvalitetnog trenera koji dođe i pravi rezultat, ali ima odriješene ruke. U Želji još nije situacija da vi imate odriješene ruke i da niste finansijski opterećeni. To je problem.

Sad je tu Denić Ćorić, ali ja opet kažem, ima Željo svojih trenera. Mijenjali su i prošle godine, pa da nije bilo Dine, možda bi sada bila borba s Travnikom i Goraždom. Hvala Bogu, pa nije tako. Drago mi je što se Željo malo stabilizovao. Sve to vuku navijači. Htjeli ili ne htjeli to priznati, Želju vode navijači. Kad god treba oni su tu. Pomognu klubu finansijski, pa bili su i sponzori kluba jedno vrijeme".

Plavima predstoji derbi sa Sarajevom, koji će biti pravi ispit.

"Tu se nikad ne zna, bez obzira jeste li prvi ili posljednji, mada je Sarajevo uhvatilo neki svoj ritam. Koliko su investirali nije ni čudo što su tu gdje su. Oni su potrošili milione i milione, izgubili dvije-tri godine, valjda će ove nešto uspjeti. Ali ja u svakom slučaju volim da je Željo ispred Sarajeva, kako god".

Barbarezovo neiskustvo

Cviko je jedno vrijeme radio i kao pomoćnik u reprezentaciji BiH dok je selektor bio Duško Bajević. Sada su Zmajevi na novom početku s novim selektorom Sergejem Barbarezom.

"Uvijek je tako kod nas. Koji god selektor dođe uvijek je novi početak, a u stvari bude po starom. Nemamo mi kontinuitet, nemamo kult reprezentacije. To treba praviti. Sad su eto Spaha (Emir Spahić op.a.) i Barba (Sergej Barbarez op.a.) tu, kao neki stari igrači. Samo je pitanje da li su treneri toliko stručni i kompetentni.

Meni je samo upitno ovo neiskustvo rada, mada to nije presudan faktor, ali mora biti jedan od faktora. Barbarez je moja generacija, nekad smo kao omladinci igrali jedan protiv drugog. On je trener koji je 15-ak godina izašao iz fudbala, pratio fudbal sa strane i dolazi za selektora. To je mač s dvije oštrice. Imate u stručnom štabu trenere koji isto tako nemaju neko iskustvo, osim Zlatana Bajramovića koji radi kao asistent u Njemačkoj, dok su ostali više kao neki skauti".

Kao najvažniji faktor kada je državni dres u pitanju izdvojio je motivaciju.

"Priprema treninga za reprezentaciju je specifičan dio. Tu je najvažnija motivacija i tu ako se napravi kult i taj motivacijski faktor, nema se šta previše ni trenirati. Dolazi se na okupljanje tri-četiri dana pred utakmice, igraju se u sedam dana dva meča, ide se nazad. Nema vremena za neku specijalnu periodizaciju, da se nešto popravlja, osim gledanja videa, više taktičke pripreme.

Oni to u suštini sad zasad rade OK. Skupljaju igrače širom svijeta, pa se pojave neki novi talenti... Malo me nervira kad dođe neki igrač kao ovaj mali Esmir Bajraktarević, pa ga naši novinari poslije jednog-dva pasa dignu da je novi Lionel Messi. Pustite malo nek vrijeme prođe, nek sazriju ta mlada djeca. Ne možemo mi od nekog odmah praviti novog Predraga Pašića ili Mehmeda Baždarevića. Ne može to tako preko noći".

Smatra da je pozitivna stvar što se uslovi poboljšavaju i da treba više pažnje posvetiti domaćem prvenstvu.

"Drago mi je da Nogometni savez BiH radi dobre stvari. Uveli su VAR, napravili su terene i to je bit. Bez infrastrukture ne možemo ništa napraviti. To je onda dobar poligon za ostalo. Treba što više ojačati našu ligu i kroz nju ubaciti još nekoliko reprezentativaca, jer nama su okosnica reprezentacije uvijek ovi stranci koji igraju po drugim ligama", dodao je Cviko za Radiosarajevo.ba.