Nikić uoči derbija otvorio dušu: "Menadžeri su nam uništili fudbal. Sad ne znam nijednog igrača"

Stadion Asim Ferhatović Hase, popularno Koševo, u subotu, 24. oktobra bit će poprište 161. vječitog derbija između Sarajeva i Željezničara, koji se igra u sklopu 11. kola WWin lige Bosne i Hercegovine.

Uoči najveće utakmice bh. fudbala za portal Radiosarajevo.ba govorio je Nikola Nikić (70), legendarni fudbaler Željezničara, poznat kao izuzetno neugodan protivnik Sarajevu, zbog čega je za sebe često govorio da je bordo timu bio "penicilin".

Nekad i sad

"Jesmo, Boga mi. Moja generacija. Kad sam ja krenuo imali smo, čini mi se, tri ili četiri pobjede zaostatka. Poslije smo ih prestigli za jedno dvije-tri.

Ali nije to - to sada. Ne znam da li sad tu ima ijedan igrač iz Želje i Sarajeva... Deset stranaca tamo, deset ovamo. Malo sam tu skeptičan, ali volio bih da Željo pobijedi, naravno", rekao je Nikić za portal Radiosarajevo.ba.

Jedan od derbija koji je obilježio njegovu karijeru odigran je 1989. godine na Koševu, kada je Željezničar slavio rezultatom 3:1, a Nikić se dva puta upisao u strijelce. Osim pobjede i golova, taj meč pamti i po nevjerovatnoj atmosferi na tribinama, ali i navijačima Željezničara koji su, kako je kasnije pričao, od uzbuđenja padali u kanal ispod tribina.

"Sjećam se, kako ne. Posebno jer smo ih dobili. Ali isto tako se sjećam i derbija iz 1981, kad je bilo 50.000 ljudi. To se više nikad neće ponoviti, jer stadion više i ne može primiti toliko ljudi. Vani je ostalo 10.000. Izgubili smo 2:1. Ja sam zabio prvi gol, Keli Vidović je poravnao, a onda je Pape Sušić (Safet) majstorski zabio drugi gol sa 16 metara iz voleja nakon duplog pasa Teskeredžića (Muhidin).

To je bilo nešto posebno. Sada djeca i ne smiju doći s roditeljima na utakmicu. Vidite baklje, dimne bombe, užas jedan", iskren je as Plavih.

Govoreći o današnjem rivalitetu između Želje i Sarajeva, Nikić smatra da su vječiti derbiji izgubili nekadašnju draž.

"Nema tu neke draži. Kod nas je mjesec i po dana prije derbija bila ludnica. To se iščekivalo. Kad mi pobijedimo, Koševo je bilo komplet u plavom, kad oni nas 'klepe', Grbavica u bordom.

Bilo je to i malo bolje druženje. Nema veze što je rivalitet. Kad se završi utakmica sjednemo svi zajedno - Pape Sušić, Keli Vidović, Paja Pašić, Faruk Hadžibegić, Mehmed Janjoš, Slaviša Vukićević, Miloš Đurković...", prisjetio se Nikić.

Strašni sud

Za trenutno stanje krivi menadžere, ali i veliki broj stranih igrača u klubovima.

"Malo mi smeta ovo što su se uvalili menadžeri i što sastavljaju ekipe. Ljudi iz klubova su se povezali s njima. Sve je to haos. Vidite Želje. Ja ne znam nijednog igrača sada, a mogu vam nabrojati sve iz 70-ih i 80-ih godina.

Ali nisu to samo Željo i Sarajevo. Rudar Prijedor je sa 15 stranaca ispao iz lige, Sloga Doboj sad ima isto tako i i ona će ispasti... Pročitao sam neki dan da je preko 50 posto stranih igrača u našoj ligi. To su sve menadžeri, uvezalo se... Naši igrači ne mogu da dođu do izražaja i propadaju. To je strašni sud.

Vidite šta se desilo s Italijom. Četiri puta bili svjetski prvaci, a zadnjih 12 godina nisu otišli na SP. Nemate nijednog domaćeg igrača u ekipama, pa kako ćete napraviti reprezentaciju? Tako je isto i ovdje kod nas.

Kako će igrati Željina djeca kad su doveli Kuntu i Pantu, uvalili se tu menadžeri neki, utalili sa upravom... Sarajevo zadnjih četiri-pet godina ima po 15 stranaca. Ne mogu da budu treći, četvrti... A Sarajevo, Željo i Velež su u Jugoslaviji bili brend", naglasio je naš sagovornik.

Nikića posebno boli činjenica da se Željezničar posljednjih godina ne bori za vrh tabele. Smatra da klub s tako velikom navijačkom bazom zaslužuje mnogo više.

"Poštujem sve navijače iz bivše Jugoslavije, ali mogu da kažem da Željo ima najbolje navijače na Balkanu, a Boga mi, i u Europi su među 10 sigurno.

Ne znam šta je to. Ne mogu shvatiti da tolika armija dozvoli da tu mešetari par ljudi. Žao mi, duša me boli da se Željo bori za opstanak", iskren je Željin as.  

Unatoč svemu redovno prati klub i veliki je navijač, a kako kaže, tako će ostati do kraja njegovog života.

"Čuj da ne pratim. Pa Željo mi je drugi dom. Sve mi je dao u životu. Ne mogu nikad zaboraviti to. I kad budem umirao zadnja riječ će mi biti - Željo", zaključio je Nikić u razgovoru za portal Radiosarajevo.ba.