Luis de la Fuente i Crvena furija: Kako je čovjek iz sjene stvorio najmoćniji tim na svijetu

0
H. LJ.

Kada je Luis de la Fuente u decembru 2022. godine postao selektor Španije, mnogi su se pitali isto: ko je čovjek kojem je povjeren jedan od najzahtjevnijih poslova u svjetskom fudbalu?

Nije iza sebe imao veliku klupsku karijeru, nije vodio evropske velikane i nije bio trener kojeg su mediji godinama povezivali s klupom reprezentacije. Njegov izbor nakon odlaska Luisa Enriquea, poslije ispadanja od Maroka na Svjetskom prvenstvu u Kataru, mnogima je izgledao kao rizik.

Tri i po godine kasnije odgovor je jasan. De la Fuente je sa Španijom osvojio Ligu nacija 2023, Europsko prvenstvo 2024. i Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Postao je simbol procesa koji nije počeo njegovim dolaskom na klupu, već mnogo ranije.

Uživo | Nevrijeme paralizovalo BiH, saobraćaj obustavljen na više putnih pravaca

"To je dominacija. Kao savršena oluja. Kulturno, mi radimo stvari na određeni način. Svi vjeruju u to. Najvažnije je da ne stanemo", rekao je španski fudbalski analitičar Guillem Balague za BBC.

Španija danas nije samo prvak svijeta. Njena dominacija obuhvata sve kategorije. U posljednjih nekoliko godina osvojila je čak 16 europskih i svjetskih titula u muškom i ženskom fudbalu od mlađih selekcija do seniorskog nivoa. Muška reprezentacija reprezentacija osvojila je Europsko prvenstvo, Ligu nacija, olimpijsko zlato i Svjetsko prvenstvo, dok su i ženske selekcije postale svjetske i europske prvakinje.

Mundijal 2026 | Argentina je skinuta s trona, Španija je novi prvak svijeta!

Ali iza svega toga stoji sistem.

Trener koji je poznavao generaciju prije nego što je postala velika

De la Fuente je rođen u Haru, u regiji La Rioja, 1961. godine. Kao igrač bio je lijevi bek, prošao je akademiju Athletic Bilbaa i osvojio dvije titule prvaka Španije. Nakon završetka igračke karijere 1994. godine krenuo je putem koji nije bio glamurozan.

Radio je u nižim ligama, vodio omladinske selekcije i radio kao trener u akademijama. Njegov jedini ozbiljniji klupski pokušaj bio je na klupi Alavesa 2011. godine, ali je dobio otkaz nakon samo 11 utakmica.

Foto: EPA - EFE: Luis de la Fuente slavi naslov prvaka sa svojim igračima

Tada je izgledalo da će ostati samo jedan od brojnih trenera koji nisu uspjeli napraviti veliki iskorak.

Međutim, 2013. godine stigao je poziv Španskog fudbalskog saveza. De la Fuente je preuzeo omladinske selekcije i počeo graditi ono što će kasnije postati temelj najvećeg uspjeha reprezentacije.

Vodio je generacije u kojima su igrali Rodri, Unai Simon, Mikel Merino, Dani Olmo, Mikel Oyarzabal, Pedri, Martin Zubimendi i mnogi drugi.

Osvojio je Europsko prvenstvo za igrače do 19 godina 2015, Europsko prvenstvo do 21 godine 2019. godine, a na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. osvojio je srebrnu medalju.

Kada je 2022. dobio prvi tim, nije dolazio kao stranac. Dolazio je kao čovjek koji je znao karakter, kvalitete i slabosti igrača koje je godinama trenirao.

"De la Fuente je poznavao većinu ovih igrača iz akademija i oni su rasli zajedno kao ekipa. Ovo nije samo tim za sadašnjost, već i tim za budućnost", rekao je bivši španski reprezentativac Juan Mata za BBC.

Nova verzija španskog fudbala

Španija je godinama bila sinonim za tiki-taku. Era Luisa Aragonesa i Vicentea del Bosquea donijela je Europska prvenstva 2008. i 2012. te Svjetsko prvenstvo 2010. godine.

Tada su igrali Xavi, Iniesta, David Villa, Fernando Torres, Cesc Fabregas, Sergio Busquets, Gerard Pique i Carles Puyol. Kratki pasovi, posjed lopte i kontrola utakmice postali su zaštitni znak.

Ali nakon odlaska te generacije došlo je teško razdoblje. Španija nije prošla grupu na Mundijalu 2014, a na prvenstvima 2018. i 2022. ispadala je u osmini finala.

De la Fuente nije odbacio tradiciju, nego ju je promijenio.

Njegova Španija i dalje voli posjed lopte, ali igra brže i direktnije. Lopta se ranije šalje prema napadu, krila dobijaju više prostora za igru jedan na jedan, a cijela ekipa agresivnije reaguje nakon izgubljene lopte.

Rezultat je reprezentacija koja nije samo tehnički dominantna, nego i fizički spremna i taktički prilagodljiva.

"Španija ima način igre za koji niko na svijetu nije dokazao da mu se može približiti. Niko ih nije ozbiljno ugrozio na ovom Svjetskom prvenstvu. Protivnici su im ukupno uputili samo deset udaraca u okvir gola tokom cijelog turnira", kaže bivši golman Engleske Joe Hart za BBC.

"Tim je zvijezda"

Jedna od najvećih promjena kod De la Fuentea jeste to što Španija više nije reprezentacija jednog velikog imena.

To je najbolje opisao Zlatan Ibrahimović nakon pobjede Španije protiv Francuske u polufinalu Svjetskog prvenstva.

"Ako govorim o Španiji, ne govorim o jednoj zvijezdi. Tim je zvijezda. Kada oni blistaju, blistaju zajedno – čak i kada imate Yamala. Ovo nije ekipa koja zavisi od jednog igrača. Ovo nije individualni učinak. Ovo je timski učinak. Sve što rade, rade kao ekipa", rekao je Ibrahimović za Fox Sports.

Slično razmišlja i Thierry Henry, prvak svijeta iz 1998. godine.

"Želim odati priznanje sistemu i onome što su postavili. Španija nikada ranije nije pobjeđivala na ovaj način, a sada pobjeđuju na svakom nivou. Ženski fudbal, omladinski turniri, Olimpijske igre – stalno dolaze. Identitet i filozofija, svi igraju na isti način na svakom nivou", rekao je Henry za Fox Sports.

Upravo to je najveća vrijednost De la Fuenteovog rada. On nije napravio samo pobjedničku reprezentaciju. Napravio je strukturu u kojoj igrači iz različitih generacija ulaze u isti sistem.

Više od trenera - čuvar procesa

De la Fuente često govori o poštovanju, strpljenju i zajedništvu. Njegova filozofija nije zasnovana samo na taktici, već na stvaranju kulture unutar ekipe.

"Najvažnije je znati izabrati saputnike na putovanju. Ako pogriješite, možete imati probleme. Mi smo tome posvetili mnogo pažnje. Imamo najbolje ljude oko sebe", rekao je nakon plasmana u završnicu Svjetskog prvenstva.

Njegov odnos s igračima pokazuje koliko je dugo gradio povjerenje. Sa mnogima je radio dok su bili tinejdžeri. Zna njihove porodice, njihove karaktere i način na koji reaguju pod pritiskom.

Zbog toga je njegov izbor igrača često bio drugačiji od očekivanja javnosti. Kada u reprezentaciji nije bilo nijednog igrača Real Madrida, a Barcelona je imala veliki broj predstavnika, De la Fuente nije odstupio.

"Najbolji igrači nisu samo u Real Madridu, Barceloni ili Atleticu. Ima ih i u drugim klubovima. Biramo one za koje vjerujemo da se najbolje uklapaju u naš sistem", objasnio je.

I vrijeme mu je dalo za pravo.

Luis de la Fuente nije stvorio Španiju prvaka svijeta za nekoliko mjeseci. On je više od deset godina gradio generaciju, učio igrače istom fudbalu i stvarao kulturu u kojoj reprezentacija nije skup velikih imena, nego jedna velika ekipa.

Njegova najveća pobjeda možda nije samo trofej Svjetskog prvenstva. Najveća pobjeda je dokaz da dugoročan plan, povjerenje u sistem i rad iza scene mogu stvoriti fudbalsku silu.

Španija danas ne osvaja zato što ima najboljeg pojedinca. Osvoja zato što je godinama kroz najbolji proces izgradila najbolji tim.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Komentari

Prikaži komentare (0)

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak