Legendarni reprezentativac Hrvatske se oprostio od nacionalnog dresa

Nogometaš Hrvatske Domagoj Vida oprostio se od igranja na za hrvatsku reprezentaciju. 35-godišnji stoper svoju je odluku obznanio predsjedniku HNS-a Marijanu Kustiću i izborniku Zlatku Daliću, a potom se od javnosti i navijača oprostio prigodnim pismom.

Vida je u "najdražem dresu" odigrao 105 utakmica i postigao četiri gola. Bio je jedan od igrača u historijskom hrvatskom pohodu do srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018.

Članom reprezentacije bio je i na zadnja dva velika takmičenja, na mundijalu u Kataru, gdje su se Vatreni okrunili bronzanim odličjem, i na završenom Europskom prvenstvu u Njemačkoj, ali na istima nije zaigrao. Svoj posljednji nastup za nacionalnu vrstu imao je u junu, u 3:0 slavlju nad Sjevernom Makedonijom u prijateljskoj utakmici.

Vidino oproštajno pismo prenosimo u cijelosti:

"Kada sam tog 23. maja 2010. godine pred svojom porodicom, prijateljima i mojim Slavoncima debitovao za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, mislio sam da sam ostvario svoj nogometni san.

Nešto više od 14 godina kasnije, znam da je to bio samo početak najljepše priče u mom nogometnom životu. I koliko god ove riječi bilo teško izreći, napisati ili sročiti jer se teško odvojiti od nečega što ti toliko znači, lakše je kada znam koliko sam bogatiji zbog svega što sam doživio.

Čast je i da jednom u karijeri obučete najljepši dres na svijetu i predstavljate svoju domovinu.

A kada to učinite 105 puta, zaigrate na sedam velikih takmičenja i osvojite tri velike medalje s Hrvatskom, onda možete samo biti beskrajno zahvalni na takvoj privilegiji.

Pobjede i uspjesi su ono što ostaje u knjigama, ali u mojim uspomenama ostaje mnogo više. I svi teški trenutci jednako su vrijedni i važni jer osnažuju zajedništvo, karakter i međusobne odnose u ekipi. Navikli smo proteklih godina na veličanstvene uspjehe, ali mi 'senatori' prošli smo i razočarenja, promjene selektora, poraze i teške kritike. Izašli smo iz toga jači, a uspjesi su bili tim slađi.

Uživao sam boriti se za Hrvatsku na terenu i počašćen sam što sam bio prvotimac one nezaboravne srebrne ekipe iz Rusije. No, s jednakim sam žarom proveo i proteklih nekoliko godina kada nisam toliko igrao jer sam naučio da smo za uspjeh bitni svi, od prvog do posljednjeg. Daj maksimum na treningu, podrži i digni saigrače, podvikni, utješi, zagrli, nasmij ekipu, povedi pjesmu - na puno se načina može pridonijeti uspjehu reprezentacije i ponosan sam što sam u ulozi dokapetana Hrvatske mogao i tako doprinijeti.

Nastavak oproštajnog pisma pročitajte OVDJE.