Kome je trebao Meksiko?

Piše: Samir Cacan, Radiosarajevo.ba

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine, barem ono što je ostalo od nje nakon otkaza mnogih igrača, trebala bi 9. februara igrati prijateljski susret sa selekcijom Meksika u Atlanti, u Sjedinjenim Američkim Državama.

Pozvao dvadeset, doći će petnaest

Selektoru Safetu Sušiću iz razno-raznih razloga otkazalo je šest igrača, koji mahom čine kostur našeg nacionalnog tima, a Pape je, unatoč činjenici da neki od igrača neće doći, uputio samo jedan dodatni poziv, i to golmanu sarajevskog Željezničara Ibrahimu Šehiću.

Sušić je za susret protiv Meksika, podsjetimo, pozvao dvadeset, a u Atlanti će na raspolaganju imati samo petnaest nogometaša. Činjenica je da veliki dio krivice za ovakvu situaciju, koja je krajnje neozbiljna, snosi sam selektor.

Postavlja se pitanje kome je uopšte bila potrebna utakmica u Sjedinjenim Američkim Državama? Meksiko jeste atraktivan protivnik, učesnik prošlogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Južnoafričkoj Republici, ali iskustvo pokazuje da naša selekcija, kada ide na daleka putovanja, a to obično bude neki kombinovani tim, redovno gubi utakmice.

Upitan autoritet

Safet Sušić, kada je došao na selektorsku fotelju, činio se kao autoritet, barem je tako najavljivao. Govorio je kako neće biti privilegovanih igrača. Govorio je kako očekuje samo ozbiljan pristup kako na terenu, tako i van njega.

Govorio je kako za reprezentaciju mogu nastupati samo igrači koji redovno nastupaju za svoje klubove, a ipak je zvao Zvjezdana Misimovića. Ruku na srce Miske je pokretačka snaga naše reprezentacije, ali zar to upravo nije poseban tretman protiv kojeg se selektor, riječima, toliko bori.

Od 30.11.1995 do danas, reprezentacija BiH odigrala je 136 utakmica sa ukupno 58 selekcija. 88 utakmica su bile zvanične, a 48 prijateljske. U 49 susreta naša selekcija je pobijedila, 31 susreta je završeno neriješeno, a u 56 susreta naša selekcija je poražena. Postigli smo ukupno 185, a primili 201 golova.

Pod velikim znakom pitanja je Sušićev autoritet. Od trenutka kada je Edin Džeko potpisao za Manchester City, mediji su pisali kako će biti problema oko njegovog puštanja u Atlantu, jer City par dana kasnije igra gradski derbi. Sušić je odlučno odbijao tu opciju i govorio kako se svi moraju odazvati, da bi par dana pred polazak, shvativši da Džeko sigurno neće ići u SAD, ipak promijenio mišljenje.

I potom se desilo baš ono čega se najviše pribojavao: da će ako pusti jednog igrača i drugi tražiti isto. Suočio se sa još više otkaza. Golman Stokea Asmir Begović ponovo je odbio nastup za naš nacionalni tim, i to bez nekog posebnog objašnjenja. Sličnim principom vodio se i Senijad Ibričić, koji je sam procijenio da nije dovoljno spreman i odlučio da neće igrati u SAD-u.

Nadarević je javio kako je povrijeđen, a Pandži je misteriozno nestao pasoš, dok je Rahimić jednostavno rekao kako ne može dobiti vizu u Moskvi.

Sušiću je dakle otkazao barem po jedan igrač sa svake pozicije, a selektor je odlučio dodatnim pozivom pokriti samo golmansku poziciju.

Interesantno je kako je golman bh. prvaka za jedan dan dobio vizu. Zar nije bilo moguće da Džeko i Rahimić vizu izvade u Sarajevu?

Bez dodatnih igrača

Nakon prijateljskog susreta sa Poljskom, selektor je istakao da je nekoliko igrača pokazalo potencijal. Ipak, unatoč tome niko od njih nije dobio priliku da se iskaže u nešto važnijoj utakmici, iako su se neočekivano stvorili uslovi za to.

Barem je jedan igrač pokazao da bi mogao biti barem zamjena u nekom od prijateljskih susreta. Ovako ćemo umjesto prilike da isprobamo neka nova imena imati, u najboljem slučaju, četiri igrača na klupi.

Bilo kako bilo, Zmajevima u Atlanti želimo puno sreće.