Faruk Hadžibegić jedini je pjevao: Kako je himna Jugoslavije 1990. godine dočekana u Zagrebu

Za fudbalsku reprezentaciju Jugoslavije čiji je posljednji selektor bio pokojni Ivica Osim često kažu da je mogla spriječiti raspad bivše države.

Ivica Osim je ulogu selektora preuzeo 1986. godine, nakon što je okončao angažman na klupi Željezničara, i u izazovnim trenucima za jugoslovenski fudbal, ali i samu Jugoslaviju, napravio je tim koji je do svog raspada ostvario velike rezultate, a mnogi stručnjaci i historičari tvrde da je riječ o najboljoj selekciji jugoslovenskih fudbalera ikada.

Reprezentacija Jugoslavije je najprije izborila plasman na Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine gdje je došla do četvrtine finala i gdje je zaustavljena od reprezentacije Argentine nakon slabijeg izvođenja penala, a potom je ostvarila plasman na Europsko prvenstvo 1992. godine ali na kojem joj je zabranjen nastup zbog ratnih dešavanja. Često se navodi da je upravo ta reprezentacija bila posljednja koja je imala moć da održi Jugoslaviju na okupu, posebno zbog Ivice Osima i uspjeha koje je donio sa pažljivo odabranom grupom izuzetno kvalitetnih fudbalera. Ali, postojalo je nešto što je bilo jače od fudbala.

Politička previranja i međunacionalne tenzije u državi su se osjetile još davno prije, što je utjecalo i na odnos javnosti prema reprezentaciji, koja, nakon decenija, nije više bila "dobrodošla" u mnogim gradovima bivše države. Zbog toga je bio pravi izazov odabrati na kojem će stadionu reprezentacija Jugoslavije igrati određeni domaći susret, kako bi pritisci s tribinabili što manji.

Jedan video kojeg je objavila Instagram stranica Penal Klub možda i najbolje pokazuje sa kakvim se problemima suočavao fudbalski tim bivše države, a riječ je o intoniranju himni uoči susreta Jugoslavija - Nizozemska 3. juna 1990. godine, što je bila generalna proba pred nastup na Svjetskom prvenstvu u Italiji.

Kako je utakmica igrana na stadionu "Maksimir" u Zagrebu, oko 20.000 navijača na tribinama je žestokim zvižducima ispratilo himnu, ali ne gostujuće selekcije već "domaće" Jugoslavije. Himna, jedan od najvažnijih simbola svake nacije i države, tada je postala predmet za iskazivanje nacionalne netrpeljivosti. Treba podsjetiti i da je ta utakmica na "Maksimiru" uslijedila nepunih mjesec dana nakon čuvene utakmice Dinamo - Crvena zvezda na kojoj su izbili veliki neredi između domaćih i gostujućih navijača.

Ono što je posebno zanimljivo jeste da je jedini od fudbalera koji je pjevao himnu bio Faruk Hadžibegić. Legendarni fudbaler Sarajeva, koji je u tom periodu nastupao za francuski Sochaux, glasno i jasno je pjevao himnu "Hej, Sloveni", dok su ostali igrači šutili, a na njihovim licima su bile izrazito pomješane emocije zbog poteza navijača na "Maksimiru".

Utakmica je završena pobjedom Nizozemske rezultatom 2:0, što je također naišlo na odobravanje "domaćih" navijača, a to je bila i posljednja domaća utakmica Jugoslavije odigrana na "Maksimiru", gdje će nepunih pola godine poslije biti odigrana prva zvanična utakmica reprezentacije tada nezavisne Hrvatske protiv selekcije Sjedinjenih Američkih Država.

Faruk Hadžibegić je kasnije, na Mundijalu, bio taj koji je "označio kraj" reprezentacije Jugoslavije tako što je promašio odlučujući penal protiv Argentine, a fudbalska selekcija bivše države je, uprkos plasmanu na Europsko prvenstvo doživjela svoj kraj. Također, ono što je zanimljivo istaknuti jeste i da je umjesto Jugoslavije na EURO otišla Danska koja je na kraju i podigla trofej namijenjen prvaku Starog kontinenta.