Četrnaest grobara bh. nogometa

Nogometni savez Bosne i Hercegovine suspendovan je već četiri dana. Sarajevski list Dnevni avaz donio je listu od četrnaest imena koja su najzaslužnija za rušenje ugleda bosanskohercegovačkog nogometa u svijetu.

Njima se na teret stavlja i tragedija u Širokom i slučaj Stefana Gavarića, isticanja fašističkih i drugih simbola, te  niz drugih neugodnih situacija koje su nas zadesile, a na koje fudbalska vlada nije postupila onako kako treba. nego se dijelila zavisno od interesa u svakom pojedinačnom slučaju, bilo individualnom, bilo nacionalnom.

Na njihov račun se stavljaju i putovanja sa reprezentacijom, o trošku Saveza...

Sulejman Čolaković, predsjednik

Čovjek kamenog lica i nepouzdane riječi, osoba kojoj iskrenost nije najjača vrlina. Poznat i po izjavi da je sudija utakmice Portugal - BiH zaslužio batine, za koju je poslije, u strahu od UEFA-ine odmazde, rekao da je izmišljena. Neprikosnoveni je vladar zeničkog fudbala zbog jednostavnog razloga - što je one koji su ga birali, štedio plaćanja kotizacije. Kao ekonomist, ali ne i diplomirani, radio je u računovodstvu Željezare, a neusvajanje statuta pretvorilo ga je od običnog penzionera u - fudbalskog suspenzionera.

Iljo Dominković, potpredsjednik

Rodom iz Bukove Grede, Dominković je procvjetao u poslijeratnom bh. fudbalu. Orašju je od tuđeg novca osigurao sportski centar, a sebe je, navodno, počastio nekretninama u Zagrebu i na moru. Vodi se na radnom mjestu u Općini, ali niko ne zna na kojem. Ljubimac menadžera, Iljo je ljubitelj putovanja o tuđem trošku.

Na SP-u u Njemačkoj uslikan je u kockastom dresu iako je tamo otišao s ulaznicama od NSBiH. Za razliku od Čolakovića, zna sastaviti gramatički relativno pristojnu rečenicu pa je uporedo sa mandatom u Savezu gradio i karijeru sportskog dopisnika. Prilikom glasanja o novom statutu u tri navrata imao je tri različita stava.

Bogdan Čeko, potpredsjednik

O Čeki se ne zna baš mnogo. Iako je ostavljao dojam mirnog, tihog i staloženog čovjeka, biznismen iz Lukavice nije nas jednom iznenadio notornim lažima. Na jednoj od sjednica Izvršnog odbora postavio je ultimatum: "Ili Kodro ili ja", a poslije se novinarima hvalio kako je, navodno, svoj mandat ponudio na raspolaganje kao visokomoralni čin.

Drugom je prilikom, također na sjednici Odbora, ničim izazvan počeo govoriti kako nije potpisao odluku u kojoj NSBiH Munibu Ušanoviću dodjeljuje novac za odbranu pred Sudom BiH da bi mu potom pred nos stavili tu istu odluku s njegovim potpisom.

Čeko je poznat po izjavi kako je on sa kolegama iz Unioninvesta najzaslužniji za izgradnju sjeverne tribine stadiona Grbavica prije rata.

Mensud Bašić

Uglavnom je bio protiv usvajanja statuta NSBiH sve dok mu klub koji predstavlja - Sarajevo, nije naložio da glasa za. S obzirom na to da je predstavnik najmnogoljudnijeg i najjačeg kantona u državi, od njegovog angažmana u Izvršnom odboru očekivalo se mnogo više pa je, valjda, i zato nedavno doživio poraz od Jusufa Pušine.

Mirsad Ibrišimbegović

Arhitekt iz Travnika. Ako ćemo o sudijama i lobiju u sudijskoj organizaciji, uz Dominkovića, jedan je od najjačih ljudi u državi. Obavljao je sve moguće funkcije kojih se dočepao, od kantonalnih do državnih, a istim putem poslao je i brata Mesuda i sina Senada.

Presretni je dobitnik na internoj kladionici kada su čelnici Saveza, novinari i još poneko prije nekoliko godina pogađali rezultat utakmice Rumunija - Bosna i Hercegovina (2:0) pa je naš poraz utolio u mirisu osvojenog novca. Osumnjičen je za nelegalne radnje na Vlašiću, piše Dnevni avaz.
Muhidin Raščić

Iako Goražde nikada nije imalo premijerligaša, Raščić je skoro standardan član Izvršnog odbora. O ovom dužnosniku, poznatom po neizostavnoj čačkalici između zuba, koju nije vadio čak ni u društvu najuglednijih predstavnika drugih saveza, pričalo se da ima zanimljiv hobi - prodaju utakmica Goražda za 10.000 KM. Ipak, suze u njegovim očima nakon odbijanja Skupštine NSBiH da usvoji statut kažu da nije baš u potpunosti čovjek bez duše i da mu je, pa makar i u dlačici u nosu, stalo do BiH.

Ivan Perić

Policajac iz Livna o kojem se skoro ništa ne zna. Anonimus i u biznisu i u politici, a u nogometu naročito. Na pitanje zašto je u Izvršnom odboru NSBiH, teško da postoji odgovarajući odgovor. Njegovo prisustvo bilo bi opravdano samo ako bi, shodno svom poslu, pohapsio svoje kolege.

Miroslav Ćorić

Jedan od onih kojima se bavi Tužilaštvo. Dok je bio predsjednik Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, zapao je u skandal s naručivanjem automobila za policijske potrebe zbog čega su ga optužili za zloupotrebu položaja. Navodno je oštetio budžet za osam miliona KM. Iako je proces u toku, Ćorić je uredno obavljao dužnost u NSBiH, uredno ga uništavajući s kolegama.

Ranko Cvijić

Navodno, jedan od onih koji se u Banjoj Luci pitaju za nešto. Dok je bio direktor Rudnika Ljubija onemogućio je postavljanje ploče za 353 žrtve zatočenika prijedorskih logora. Nogometni pedigre mu je nepoznat pa bi se trebao držati dalje od njega, tim prije što ima unosan posao profesora na fakultetu, piše Dnevni avaz.

Slaviša Vujić

Vujić, direktor zatvora u Bijeljini, ostavlja dojam čovjeka s kojim bi se privatno možda i mogla pronaći zajednička riječ. Bio je jedini član IO-a NSBiH iz Republike Srpske koji je došao u Zenicu da gleda utakmicu BiH - Rumunija, a poznato je da je o svom trošku znao otputovati na gostovanja reprezentacije.

Ipak, s obzirom na to da se na sjednicama pri svakom važnijem pitanju ostavlja pamet kod kuće i priklanja se ostalima iz svog entiteta, ide u isti koš s ostalim destruktivcima bh. fudbala.

Živko Marjanac

Politički angažirani Banjalučanin i zamjenik ministra odbrane, ali bez ikakvog nogometnog pedigrea. Nedavno je izjavio da sumnja da je neko u FIFA-i i UEFA-i uzeo pare da provede ideju pojedinaca o preuzimanju vlasti u NSBiH. Postavlja se pitanje - šta je ovaj čovjek, čiji bi posao trebao biti prodaja helikoptera i sudbina bh. vojnika u Afganistanu, uopće radio u Nogometnom savezu BiH?

Marjan Jelić

Ovaj privatni ugostitelj i vlasnik kladionica u Izvršni odbor došao je preko svog brata, pokojnog Milana. Dok u Izvršnom odboru važi za čovjeka koji se ne bori za interes bh. fudbala nego za Modriču, Jelić je, zapravo, najveći borac za sebe, jer se u gradu ulja priča kako je novac od transfera Nikole Vasiljevića u Koreju (35.000 eura) završio u njegovom džepu. Ispunio je "bosanski san", jer je, navodno, nekada radio na benzinskoj pumpi.

Suad Salibašić

Osumnjičen je da je neovlaštenim potpisivanjem isplate dnevnica i putnih naloga, kao i točenjem goriva, oštetio Savez Tuzlanskog kantona za desetak hiljada KM. Poznat je po učešću u farsi u vezi sa slučajem Stefana Gavarića, kada je svojim slavodobitnim odlascima minirao sjednice na kojima se trebala donijeti odluka. Prevrtljivost je dokazao često mijenjajući mišljenje o usvajanju statuta NSBiH, za šta ga je osudila i njegova baza - Tuzlanski kanton.

Josip Bevanda

Gologlavi Širokobriježanin lijepih kravata i oštrog jezika poznat je po borbi za, kako voli reći, jednakopravnost Hrvata u institucijama NSBiH. No, dok u Savezu ima dosta njegovih sunarodnjaka, u klubu u kojem je zaposlen - NK Široki Brijeg - nikada nije kročila bošnjačka noga, čak ni u ulozi prodavača košpica. Jedan "miješani" uspio je nakratko ući - Predrag Šimić, ali samo dok se nije saznalo da nije "čistokrvan", nakon čega je izbačen. Toliko o jednakopravnosti koju zagovara tvrdolinijaš iz Širokog Brijega.

dnevniavaz.ba/radiosarajevo.ba