Laka konjica ili teška artiljerija?

Najbolji bosanskohercegovački fudbalski tim večeras igra za sebe, za nas i za historiju. Zmajevi su dvadeset godina čekali, pokušavali kroz kvalifikacije, uspješno i manje uspješno, gubili su od slabijih, pobjeđivali jače, zbog njih smo plakali, njihove smo pobjede slavili kao naše najveće.

Dvije decenije takmičenja, uspona i padova svih vrsta, trebalo je proći da se fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine kvalificira na jedno veliko takmičenje. A kvalificirala se na završnicu po svemu posebno turnira.

Domaćin je Brazil, najveća fudbalska nacija na Planeti, domovina najvećih igrača svih vremena, rekorder prema po broju osvojenih najvažnijih pehara u sportskoj historiji.

Ne bi bilo korektno pred Zmajeve stavljati bilo kakav rezultatski imperativ jer opća je ocjena da su oni najveći posao odradili upravo plasmanom na završni turnir.

No, ne bismo to bili mi kada i protiv najvećih ne bismo tražili pobjedu. A do pobjede će biti teško doći, teško ali ne i nemoguće.

Kakvu će ekipu izvesti Safet Sušić? Koga će poslati na teren? Manje - više poznato je sve, dilema ima, ali ne mnogo. 

Na teren može lakša ekipa s Bičakčićem i možda Medunjaninom kako bi se oslobodio prostor za Hajrovića i Džeku. To bi bila laka konjica. Odlučili se Sušić za tešku artiljeriju, to bi značilo da će igrati Kolašinac i Salihović i da se neće odricati pomoći Misimovića, barem za jedno poluvrijeme.

U svakom slučaju naše čeka pakao, pogotovo na bokovima na kojima Argentina igra preko Aguera i Di Marije. Messi je u sredini. 

Zmajevi ili Gaučosi? Sumrak favorita ili još jedno ime na velikoj svjetskoj sceni?